Humanoidni robot može koštati gotovo 100.000 evra, ali njegova nabavna cijena sama po sebi ne govori da li će zaista biti jeftiniji od čovjeka.
Za fabriku je mnogo važnije pitanje koliko produktivnih sati robot može ostvariti tokom godine i koliko koštaju njegovo održavanje, energija, softver i ljudski nadzor.
Upravo na toj računici mogla bi se odlučiti budućnost humanoidnih robota u industriji.
Robot od 98.000 evra pao tokom demonstracije
Jedan od primjera je humanoidni robot 4NE-1 kompanije NEURA Robotics, čija se cijena navodi na oko 98.000 evra.
Robot se početkom juna srušio tokom demonstracije na sajmu Computex u Tajpeju. Qualcomm, čiji čip pokreće ovaj robot, saopštio je da je njegov bezbjednosni sistem radio kako je predviđeno, pa sam pad ne mora značiti da je došlo do kvara.
Ipak, ovakve demonstracije otvaraju mnogo važnije pitanje za kompanije koje razmišljaju o uvođenju humanoida u proizvodnju.
Koliko sati robot može pouzdano i produktivno da radi?
Jer robot koji pola vremena provodi na punjaču, čeka servis ili zahtijeva stalnu intervenciju čovjeka nije isto što i mašina koja može gotovo neprekidno da obavlja zadatak.
Milijarde ulažu u humanoide, ali podataka još nema dovoljno
Industrija humanoidnih robota privlači ogromna ulaganja.
NEURA Robotics privukla je investitore među kojima su Tether, Amazon, Nvidia, Qualcomm, Bosch i Evropska investiciona banka, dok tehnološke kompanije sve ozbiljnije računaju na humanoide za poslove u fabrikama i skladištima.
Problem je, međutim, što količina ulaganja raste brže od količine javno dostupnih podataka o njihovom dugoročnom radu u realnim industrijskim uslovima.
Drugim riječima, jedno je pokazati robota koji uspješno izvršava zadatak nekoliko minuta, a sasvim drugo dokazati da isti sistem može mjesecima pouzdano raditi u smjenama.
Humanoidni roboti stižu i u region
Razvoj ove tehnologije više nije ograničen samo na najveće svjetske tehnološke centre.
Kineske kompanije Agibot i Minth pokrenule su krajem avgusta proizvodnju humanoidnih robota u Šapcu, dok je japanska Yaskawa proširila proizvodne kapacitete industrijske robotike u slovenačkom Kočevju.
Humanoidni roboti predstavljani su i u slovenačkim proizvodnim pogonima, dok je u Hrvatskoj razvijan centar usmjeren na humanoidnu robotiku.
Ipak, sama činjenica da se roboti proizvode ne odgovara na ključno pitanje poslodavaca:
Koliko će koštati svaki sat njihovog stvarnog rada?
Robot nije samo njegova nabavna cijena
Poređenje robota i radnika mnogo je složenije od jednostavnog poređenja cijene uređaja i godišnje plate zaposlenog.
Kod radnika poslodavac plaća platu, doprinose i druge troškove rada.
Kod robota, osim nabavne cijene, treba računati električnu energiju, redovno održavanje, rezervne dijelove, softver, servis, eventualne nadogradnje, kao i troškove ljudi koji će nadgledati njegov rad.
A postoji još jedan ključni faktor – iskorištenost.
Robot koji je tehnički sposoban da radi 24 sata dnevno ne znači automatski da ostvaruje 24 sata produktivnog rada.
Vrijeme provedeno na punjenju, održavanju, otklanjanju kvarova ili čekanju ljudske intervencije mora se uzeti u obzir.
Evo koliko bi mogao koštati jedan produktivan sat
Ako uzmemo ilustrativni primjer robota čija je cijena 98.000 evra i pretpostavimo da traje pet godina, sama nabavna cijena iznosila bi 19.600 evra godišnje.
Ako se tome doda još 6.000 evra godišnje za struju, servis, softver i ljudski nadzor, dolazi se do ukupnog godišnjeg troška od 25.600 evra.
Ako robot tokom godine ostvari 2.000 produktivnih sati, trošak jednog sata iznosio bi:
25.600 ÷ 2.000 = 12,80 evra.
Ako bi, međutim, ostvario 3.000 produktivnih sati, trošak bi pao na oko:
25.600 ÷ 3.000 = 8,53 evra po satu.
To je samo ilustracija, a ne stvarni objavljeni trošak rada modela 4NE-1.
Kada bi robot mogao biti jeftiniji od čovjeka?
Za dodatno poređenje možemo uzeti hipotetički primjer radnika čiji ukupan godišnji trošak za poslodavca iznosi 15.000 evra.
Ako taj radnik godišnje ostvari 1.600 produktivnih sati, trošak njegovog sata bio bi oko 9,38 evra.
Robot sa godišnjim troškom od 25.600 evra morao bi u tom slučaju da ostvari oko 2.730 produktivnih sati godišnje da bi njegov trošak po produktivnom satu bio približno jednak.
Ali ni tada računica nije završena.
Robot bi morao da obavlja posao približno istom brzinom, kvalitetom i pouzdanošću kao radnik. Ako mu za isti zadatak treba dvostruko više vremena ili ako često zahtijeva ljudsku intervenciju, njegova ekonomska prednost može brzo nestati.
Zato cijena od 100.000 evra nije najvažnija
Prava vrijednost humanoidnog robota neće se mjeriti samo njegovom prodajnom cijenom.
Za industriju će mnogo važniji biti podaci o tome koliko dugo može da radi bez prekida, koliko često se kvari, koliko košta servisiranje, koliko ljudi mora da ga nadzire i koliko je produktivan u odnosu na čovjeka.
Zbog toga su brojke od 12,80 i 8,53 evra po satu, kao i poređenje sa 9,38 evra za radnika, samo matematički modeli zasnovani na pretpostavkama.
Za 4NE-1 i druge humanoidne robote još nema dovoljno javno dostupnih dugoročnih podataka iz realnih fabričkih uslova da bi se moglo pouzdano zaključiti da su već jeftinija zamjena za čovjeka.