Ta nevladina organizacija u analizi objavljenoj u novom kvartalnom monitoru Udruženja ekonomista RS – SWOT ukazali na sve izraženiju dužničku krizu u zemljama eurozone i SAD, ocjenjujući da će se to negativno odraziti i na ekonomiju RS koja zavisi od kretanja na ino-tržištu. O trenutnoj ekonomskoj situaciji u RS te o uticaju ekonomske kriza na domaću privredu ali na građane razgovarali smo sa Ognjenom Đukićem, ekonomistom Centra GEA
Gdine Đukiću, GEA je objavila nedavno analizu ekonomskog stanja u RS, te o mogućoj novoj recesiji koja bi mogla zadesiti globalnu ekonomiju…kakvi su zaključci ove analize i kako bi se nova recesija mogla odraziti na RS?
Osnovni zaključak je da opasnost od ponovnog pada u recesiju razvijenih zemalja (prvenstveno SAD-a i EU) sve više raste, što predstavlja ozbiljnu prijetnju za i onako nesiguran oporavak domaće ekonomije. Prethodna kriza je pokazala da je RS ekonomija u velikoj zavisnosti od globalnih ekonomskih ciklusa, što je i očekivano s obzirom na već veliku integraciju domaće ekonomije u međunarodnu. Isti je slučaj naravno i sa Srbijom, Hrvatskom i svim drugim zemljama iz regiona. Eventualna nova recesija bi mogla imati još pogubnije efekte za RS s obzirom na lošije početno stanje u odnosu na prethodni put: veća nezaposlenost, lošija fiskalna pozicija svih nivoa vlasti, oslabljena likvidnost i ugrožena solventnost mnogih preduzeća, povećani kreditni gubici finansijskog sektora itd.
Koliki je stvarni uticaj ekonomske krize na ekonomiju RS? Slušajući vodeće političare na vlasti, moglo bi se zaključiti da je skoro pa sve loše u ekonomiji RS nastalo zbog uticaja svjetske ekonomske krize…Ja li baš tako?
Negativan uticaj svjetske ekonomske krize jeste veliki. Međutim, treba napomenuti da su visoki rast i investitorski zamajac iz pred-kriznog perioda bili dobrim dijelom posljedice tadašnje globalne ekonomske euforije. U tom periodu i u takvoj atmsoferi, mnogi potezi domaće ekonomske politike su nažalost povlačeni u pogrešnom pravcu. Ekonomska kriza je odjednom jednostavno razotkrila mnoge takve nelogičnosti koje je sada neophodno ispravljati.
Kako bi se pojavljivanje nove svjetske recesije moglo projektovati na RS? Koje bi to efekte stvorilo?
Prema receptu iz prethodnog puta, ponovna recesija bi se najbrže reflektovala na razmjenljive sektore naše privrede, kao što su metalni, tekstilni i drvo-prerađivački, iz razloga što najveći dio njihove proizvodnje zavisi od inostranih narudžbi. Poslije toga, nakon pada domaće potrošnje, kriza bi se proširila i na ostale sektore. Kriza bi svakako uticala na dodatni pad fiskalnih prihoda, otežanu mogućnost zaduživanja za javni i privatni sektor, te na pogoršanje stanja u bankarskom sistemu.
Prema tome, pritisci na postojeće debalanse domaće ekonomije, kao što su nezaposlenost, budžetski deficit i platni bilans, bi se dodatno povećali. Treba se nadati da takav razvoj događaja ne bi doveo do nekontrolisane eskalacije događaja po primjerima drugih zemalja (socijalni nemiri, nemogućnosti otplate javnih dugova, krahovi banaka, i sl.)
Kako bi građani RS mogli osjetiti novi udar krize?
Građani bi novu krizu osjetili kroz dalji porast nezaposlenosti, povećanu nesigurnost postojećih radnih mjesta, stagnaciju ili pad plata uz sve neredovniju isplatu, otežanu mogućnost kreditnog zaduživanja, neizvjesnost rokova za naplatu različitih potraživanja od budžeta i slično..
Republika Srpska održava tekuću likvidnost zahvaljujući konstantnim zaduženjima, jel i RS u dužničkom ropstvu, kako ju često opisuju…Na drugu stranu vlast tvrdi na se RS može još zaduživati. Kako je Vaše viđenje?
Republika Srpska u ovom trenutku nema mnogo izbora i mora se zaduživati iako uslovi nisu nimalo povoljni. Kamatna stopa za nova zaduživanja koje je najavila Vlada RS iznosi 8%. Ilustracije radi, podsjećamo da je prije nepune tri godine nekoliko opština RS uspješno emitovalo obveznice po fiksnoj kamatnoj stopi od 6%, pa čak i niže. Uostalom, svaki čitaoc može sam da procjeni da li je 8% skupo ili ne.
Iako Vlada RS još ima prostora za zaduživanje, taj prostor nije beskonačan, posebno pod ovakvim uslovima. Sa porastom zaduživanja rastu i godišnje otplate iz budžeta a time i potreba za novim zaduživanjem. Zbog toga je sasvim sigurno da zemlje sa većim javnim dugom imaju manji stepen slobode u vođenju domaće ekonomske (pa i druge) politike.
Da bismo izbjegli ulazak u dužničku zonu iz koje nema lakog povratka (tipa Grčke) potrebno je osigurati dva osnovna uslova:
1. Da se sva pozajmljena sredstva koriste isključivo u investicione i razvojne svrhe;
2. Da se po urgentnom principu provedu neophodne reforme koje će osigurati dovođenje tekućih budžetskih troškova u održive okvire.
Koje bi bile Vaše preporuke vlastima u RS, kako ostvariti pozitivne pomake u ekonomiji RS? S obzirom na realno stanje u privredi kada se stvara veoma malo novih vrijednosti, imamo li mi uopšte šansu da ekonomski opstanemo?
Da bi se u potpunosti odgovorilo na ovo pitanje bilo bi potrebno prezentovati sveobuhvatnu Strategiju razvoja RS. Međutim, navešćemo nekoliko preporuka za koje smatramo da su prioriteti u ovom trenutku:
– Napraviti i početi sprovoditi plan svođenja zaposlenosti u javnom sektoru na realne okvire;
– Usvojiti novi model utvrđivanja plata u javnom sektoru gdje bi osnovni reper bile plate u privatnom sektoru po principu „ista plata za isti posao“;
– Oslobođena budžetska sredstva upotrebiti u investicione i razvojne svrhe;
– Sprovesti reformu PIO i ostalih javnih fondova;
– Vratiti poreze i doprinose na rad na nivo prije povećanja;
– Početi sa potpunim sprovođenjem Strategije zapošljavanja RS.
Pitanje dugoročnijeg ekonomskog opstanka je pitanje sveobuhvatnih reformskih procesa i postizanja boljih rezultata. U tom smislu smatramo da je neophodno u sistemu rada javne uprave uvesti princip orijentisanosti na rezultat gdje bi svako ministarstvo i javna institucija imali unaprijed planirane i kvantifikovane rezultate koje trebaju ostvariti a alokacija finansijksih sredstava bi bila povezana sa ovim rezultatima. U svakom slučaju, naša šansa uvijek postoji ali, da bismo je iskoristili, moramo prestati trošiti naše ograničene resurse na namjene i institucije koje daju slabe ili nikakve rezultate.
Razgovarao Elvir Padalović