Godina je prošla od opštih
izbora 2022. godine a napretka u smjeru poboljšanja izbornog procesa nema.
Toliko je u jesen prošle godine bilo nezadovoljstva među građanima, pa čak i
nekim političarima, da je većina poručila: “Nikada više na izbore bez elektronskog
glasanja”. O svemu onome što su vlasti trebale uraditi u ovoj godini i o onome
što nas čeka u narednom periodu, za Buku je govorio Dario Jovanović, projekt
menadžer Koalicije za slobodne i poštene izbore “Pod lupom”.
Nakon prošlih opštih
izbora mnogi su kazali: “Nikada više bez elektronskog glasanja”, zbog brojnih
nepravilnosti koje su detektovane. Da li se mogla bolje iskoristiti ova godina
nakon izbora kada je riječ o uvođenju novih tehnologija u izborni proces.
Vidimo da strankama to i nije cilj, već uvođenje Doma naroda u izbor članova
CIK-a?
– Svakako da djeluje
obeshrabrujuće da mi godinu nakon izbora još nemamo, zapravo, bilo kakve
ozbiljne sistemske i suštinske promjene i unapređenja u izbornom procesu, a
koje bi spriječile dokazane prevare i krađe na prošlim izborima u Bosni i
Hercegovini, kako bi građani mogli biti sigurni da su oni glasovi koje daju
kandidatima prebrojani i da imaju zaštitu, odnosno da je to ono što su građani
izrazili kao svoju slobodnu volju i da su rezultati na osnovu toga i
ustanovljeni.
Državna vlast potpuno
zakazala
Možemo pričati o više nekih
paralelnih procesa kada uzmemo prošlu godinu. Jedna stvar je to što
Parlamentarna skupština BiH kao glavni donosilac odluka i institucionalno
mjesto u kojem bi se trebalo raspravljati o unapređenjima izbornog
zakonodavstva, prije svega Izbornog zakona BiH, i krećući od prioriteta, nije
radila, zapravo, ništa. Mi nismo imali nikakvu interresornu radnu grupu što je
bilo na neki način praksa u prethodnim mandatima, a u kojom bi se na
institucionalnom nivou, uz učešće svih relevantnih aktera i svih
zainteresovanih strana, vodila stručna, svrsishodna i blagovremena rasprava o
tome šta je hitno i bitno za unaprijediti u izbornom procesu. Dakle, tu je
Parlamentarna skupština i vlast na državnom nivou potpuno zakazala. Ono što se
dešava trenutno i što je započelo opet dosta kasno, devet mjeseci nakon izbora,
jesu stranački razgovori o unapređenju izbornog procesa. I dok stranke imaju
pravo da razgovaraju u bilo kojem formatu o čemu god žele, to i dalje nije
institucionalni mehanizam djelovanja i to i dalje nije inkluzivan i
transparentan i najbolji proces djelovanja, jer mi, zapravo, ne znamo o čemu ti
akteri pričaju, pogotovo što je riječ o tri osobe, ili tri vladajuće političke
stranke, osim kada te informacije dobijamo na kapaljku zahvaljujući ponovo
novinarima i novinarkama koji nam te informacije dijele. Ono što te informacije
sada pokazuju jeste da se krenulo od onoga što je najmanji prioritet za
ljude, za građane, za sve birače, već od onoga što je najveći prioritet za
političke stranke, a to je kako jedne političke ljude zamijeniti drugim
političkim ljudima. Dakle, cilj je ne napraviti nikakvu suštinsku izmjenu u
načinu izbora članova CIK-a i o tome ko su ljudi koji nas predstavljaju u
Centralnoj izbornoj komisiji, kako bi ta institucija bila nezavisnija i
profesionalnija, nego kako samo na neki način, narodski rečeno, uvaliti svoje, kako
bi ovladali još jednom institucijom koja će donositi odluku onako kako im
stranka kaže, a ne po Zakonu i u interesu građana. Imamo i treći proces,
koji vodi Centralna izborna komisija, gdje se uz pomoć međunarodnih donatora
pokušavaju unaprijediti određeni procesi
i gdje je ovaj saziv CIK-a, za razliku od nekih prethodnih, pokazao bar dodatni
angažman u smislu da želi da napravi određena rješenja koja će adresirati
ključne izazove u izborom procesu.
A koji su to ključni
izazovi?
– Prioritet svih prioriteta
bi trebao biti da se spriječi krađa glasova. Dakle, govorimo o tome da Centralna
izborna komisija ima svoj prijedlog zakona koji niko nije razmatrao i koji je
vrlo dobar, koji uvažava i preporuke OSCE-a/ODIHR-a i preporuke Koalicije
Pod lupom uz još neka tehnička unapređenja i govorimo o tome da je Centralna
izborna komisija u saradnji s Evropskom unijom obezbijedila sredstva za
pilot-projekat uvođenja novih tehnologija u dva smjera, što je implementacija
dvije od tri preporuke Koalicije Pod lupom koje se odnose na nove tehnologije. To
je elektronska identifikacija birača i elektronski transfer rezultata s nivoa
biračkog mjesta. Međutim, i tu treba pričati o određenim rizicima. Svakako
da je bilo dobro da se planira ta implementacija pilot-projekta već u
neizbornoj godini, na nekim od prijevremenih izbora koji su najavljeni, a ne
čekati naredne redovne izbore do kojih imamo još godinu dana.
Koliko je važno testirati
nove tehnologije prije lokalnih izbora?
– Testiranje novih
tehnologija na lokalnim izborima može biti izazovno i mogu se možda opet neki
rezultati dovesti u pitanje ili da sistem zakaže. Puno je bolje da on zakaže,
ako treba, na nekim manjim izborima, u više kontrolisanoj atmosferi, nego na
velikim izborima i na rasparčanim biračkim mjestima okolo. To je jedan rizik.
Drugi rizik su kompanije koje provode implementaciju tih rješenja. Pitanje je
da li one imaju iskustva u izborima uopšte i na koji način će implementirati ta
rješenja i kako će različite kompanije sa različitim pristupima rješenjima u
identifikaciji birača i transferu rezultata na neki način svoje sisteme
integrisati u jedan sistem koji će funkcionisati na izborni dan koji će biti
primijenjen putem laptopa koji će biti raspoređeni na biračka mjesta. U isto
vrijeme, broj od 168 biračkim mjesta na kojima je najavljeno da će se testirati
nove tehnologije u poređenju sa 5.500 redovnih biračkim mjesta se čini kao
mali, ali opet bolje da krenemo od bilo čega, nego od ničega. Ono što ostaje u
cijeloj priči, kada govorimo o novim tehnologijama, jeste taj srednji dio
procesa. Super što ćemo imati pilot novih tehnologija u smislu identifikacije
birača i transfera rezultata sa biračkog mjesta online putem direktno u bazu
Centralne izborne komisije, jer to sprečava niz nepravilnosti. Nadamo se da će
to zaživjeti u praksi do izbora 2026. godine na svim biračkim mjestima jer za
to nisu neophodne izmjene Izbornog zakona BiH. Proces ostaje isti, nove
tehnologije su samo dodatni sigurnosni mehanizam, pomoć u procesu. Ono što ostaje su skeneri za glasačke
listiće, što će također vjerovatno biti tema razgovora unutar same Centralne
izborne komisije, a poslije zakonodavca ukoliko se procijeni da za takvu vrstu
intervencije trebaju izmjene Izbornog zakona, o čemu se stavovi pravnika i
izbornih stručnjaka sada razlikuju. Sa ta tri segmenta: elektronska
identifikacija, skeniranje glasačkih listića ili obrazaca s rezultatima na
biračkim mjestima koji bi javno bili odmah vidljivi svima i uz transfer
rezultata s biračkog mjesta u sistem CIK-a za obradu rezultata, mi bi zaista
zaokružili proces na izborni dan, gdje bi izmakli najveći dio kontrole iz ruku
političkih stranaka u smislu da će vjerodostojnost rezultata, kvalitet izbora i
povjerenje javnosti u izborni proces biti daleko veće.
Koliko bi značile na
otklanjanju nepravilnosti nove mogućnosti koje je predstavio CIK?
– Važno je napomenuti zašto
je bitna elektronska identifikacija birača. Jedno je zbog toga da osoba ne bi
glasala uime druge osobe, da ne bi glasala dva puta, ili da ne bi glasala
umjesto umrle osobe, koristeći neke lažne dokumente, ili svoje dokumente gdje
posmatrači i drugi ne vide da je riječ o osobi koja se identifikuje i pristupa
glasanju ta ista osoba sa izvoda centralnog biračkog spiska. Međutim, još
važniji segment, koji sprečava različite vrste prevara i nepravilnosti,
a tiče se elektronske identifikacije, jeste to što bi se mašine za
identifikaciju, bilo to tehnologija barkoda sa naših dokumenta ili tehnologija
otiska prsta, gasile po okončanju glasanja na biračkom mjestu. Dakle, one bi
bile onesposobljene nakon 19 sati, što znači da niko ne bi mogao uzeti
neiskorištene glasačke listiće i popuniti ih i glasati umjesto onih koji nisu
izašli na izbore i ubaciti u kutiju što je jedna od najčešćih izbornih
nepravilnosti. Time povećava izlaznost i broj glasova za političku stranku koju
podržava. To je vrlo važan segment.
Koliko je važan transfer
rezultata savremenijom tehnologijom?
– Transfer rezultata s
biračkog mjesta primarno donosi mogućnost da mi brže obradimo rezultate koji se
sada voze u lokalne izborne komisije, gdje se čeka u redovima do ujutro da
predate vreće i gdje dvoje ljudi unosi sve te rezultate u zatvorenoj prostoriji
bez ikakve kontrole. Dakle, sada bi se u kontrolisanom okruženju, gdje su
prisutni članovi biračkog odbora i nestranački i stranački posmatrači iz
različitih političkih subjekata, unosili rezultati što je puno transparentniji
proces. Te rezultate bi imali brzo objedinjene i CIK bi već u 21 ili 22 sata
već imao rezultate, recimo, za nivo
Predsjedništva Bosne i Hercegovine sa većine biračkih mjesta. Imali bi i veće
povjerenje javnosti zato što se rezultati obrađuju i objavljuju puno brže a to
su stvarni rezultati s biračkog mjesta bez neke mogućnosti prepravke. To je
ključni segment.
A šta je s prevarama?
– Taj unos rezultata bi
spriječio da dodajete preferencije na glasačke listiće, da smanjujete broj
glasova za političke oponente u transportu materijala do lokalne izborne
komisije, prepravljate obrasce sa zbirnim rezultatima u transportu tog
materijala do lokalne izborne komisije, oni koji unose rezultate, tzv.
operateri u lokalnim izbornim komisijama, koji su često stranački obojeni,
namještaju, prepravljaju ili uništavaju glasove pri unosu u sistem, mogu raditi
šta god žele, mogu mijenjati ishode glasanja. Sada, da se desi prepravka
rezultata u transportu, ili pri zaprimanju u lokalnu izbornu komisiju, to bi
sada bilo vidljivo. Mi bi odmah znali da je neko muljao s rezultatima izbora,
odnosno prepravljao glasove, jer se ne podudara s prvim, elektronskim unosom.
To bi odmah bio okidač da ljudi budu sankcionisani.
Šta su preostali
prioriteti osim tri ključne preporuke?
– Jedna od pet prioritetnih
je veća uloga tužilaštava i policije u procesuiranju izbornih nepravilnosti, na
čemu sada aktivno radimo s ovim institucijama. Ali, tu je i reforma biračkih
odbora, za koju mislimo da treba ići u smjeru profesionalizacije funkcije
predsjednika i omogućavanja da samo parlamentarni subjekti na svim nivoima
imaju pravo da budu članovi biračkog odbora, da nemamo poplavu tzv.
fantomskih političkih stranaka, koje se prijavljuju na izbore samo da bi
prodale mjesto u biračkim odborima.
Šta smo dobili godinu dana
nakon izbora po pitanju procesuiranja nezakonitih radnji kada je riječ o opštim
izborima? Nakon prošlih izbora ste mi rekli da bi neko konačno morao završiti u
zatvoru…
– Ja to i dalje mislim i
čvrsto stojim iza toga. Kazne i do pet godina zatvora su predviđene prema sva
četiri krivična zakona u Bosni i Hercegovini. To je svetost svakog društva, ko
darne u izbore, u prepravku glasova, mora najmanje završiti u zatvoru.
Kultura nekažnjavanja i zarobljena
država
Stvarno smatram da, dok ljudi
ne počnu završavati iza rešetaka, drugi neće dobiti poruku. Dakle, i drugi će
biti ohrabreni da to nastave raditi. Mi kao društvo imamo hroničan problem
kulture nekažnjavanja, zato što je ova država zarobljena, u rukama je
političkih subjekata koji često putem kriminalnih radnji dolaze na vlast, ili
kriminalnim radnjama pokušavaju biti u vlasti kada završe tamo. Koruptivnim
mehanizmima zapošljavanja, ovladavanjem institucijama dovode do toga da u
institucijama sjede stranački ljudi koji donose odluke u interesu stranaka, a
ne građana, što u potpunosti obesmišljava čitavu demokratiju i sistem koji mi
imamo. Ne samo da to stvara nepovjerenje građana u institucije i sistem nego to
stvara i hronično nepovjerenje političkih subjekata jednih u druge, jer svi znaju da neko ima
instalirane ljude u određenim institucijama i kada god ta institucija, koja god
bila, od Ustavnog suda do školskog odbora, donese odluku, onda se poziva da je
ta odluka zbog tog stranačkog čovjeka takva i moguće je preispitivati te
odluke. Dakle, to urušava vladavinu prava i dovodi do toga da se ili ne pokreću
uopšte procesi, ili se pokreću pa obustavljaju zbog nedostatka dokaza zbog toga
što drugi neće da pričaju, ili rezultiraju vrlo malim sankcijama onda kada se
konačno dovedu do kraja. Sada, kada pričamo šta se desilo u odnosu na prošle
izbore, mi imamo sankcije prema članovima biračkih odbora koje daje Centralna
izborna komisija, ali drugi vid ozbiljnijih sankcija ne postoji i gubi se na
toj relaciji između CIK-a i različitih tužilaštava u BiH. Prebacuje se
odgovornost s jednih na druge, a često se čak i ciljano izbjegava da neko
preuzme istragu, i dovede slučaj do kraja. Dešava se i da tužilaštva i kada
pokrenu procese, sudovi čekaju odluke Centralne izborne komisije, da
sankcionišu ljude, a onda kažu da ti isti ljudi ne mogu biti sankcionisani za
isto djelo po dva osnova i to koriste kao neki izgovor da, zapravo, sudske
procese ili ne pokreću ili obustavljaju istrage ili nema sankcije zato što je
već prethodno donesena ili ako se zaista dođe do kraja, onda to budu neke
minorne kazne u vidu nekih uslovnih osuda i novčanih kazni.