Kako se to dešava da se toliko promenimo
za samo nekoliko meseci
i lice nam se menja
i oči i ruke
sve se menja
kao da nije više ništa naše
ni košulje nam više ne stoje onako šmekerski,onako znaš…
U našim glavama se promenio svet
izgrađuju se neke nove ulice i nema reke
nedostaje veliki park
prestali su da prodaju đevreke na ćošku kod škole
sve je čudno
kao da gubim muziku
osećaš li ?
Ne želim takav kraj!
Vrati se da te volim
želim da traje
vrati se da te volim majke mi hoću kao prošlog aprila da obujem dve različite čarape i dotrčim do tebe dok kupuješ cigarete na trafici i kažem “Hej , ja sam!”
Vrati se da te volim kao onog četvrtka dok smo jeli kokice u bioskopu i posle dugo zviždali niz ulicu, skoro do Vuka
vrati se
budi sanjiv
u neopeglanoj sivoj majici na Dunavu
da te gledam kako plačeš dok gledaš film
kako ćutiš
da osećamo
kako se topimo dok se držimo za ruke
i igramo prstima .
Vrati se i ja ću sve srediti
sobu, hodnik, terasu, cveće…
Kupiću neke ploče , novi parfem, neke gluposti na buvlajku koje ću nazivati antikvitetima koje je neko pre nas živeo i voleo , možda,
vrati se
svašta možemo da uradimo zajedno
držaćemo dijete , i kršiti pravila
valjaćemo se na dušeku
možemo da se spustamo niz topogan ispred Instituta noću kada nas niko ne gleda
možemo da trčimo , da pijemo puno vode ,
možemo da napravimo neku večeru na snegu na vrhu solitera ili negde na Avali ili na Kopaoniku
ili negde tu blizu pa da jedemo sa rukavicama na rukama i da se smejemo koliko je ludo tako jesti
možda je bolje umesto večere da ispečemo kestene za doručak i da se istuširamo zajedno, pa da posle kuvamo čaj od kamilice
i cedimo limun rukama …
Vrati se da uživam u tom osećaju ljubavi
u našem osećaju savršenog slatkog života “nutela bluz”
kada smo dvoje
sve bude super čak i televizijski program čiji sadržaj nema smisao ne nervira toliko kao sada
mogla bih da izbacim ekran kroz prozor
i sto sa sve tanjirima na njemu i pikslom
i tregere …
Da lupetam gluposti do kraja života nemoj mi dozvoliti
zaustavi moje strahove
ne želim da se promeni taj savršeni osećaj “nutela bluz” …
Vrati se da ti napravim palačinke sa heljdinim brašnom i orasima
da te probudim u pet ujutru i pitam da li bi bilo u redu da čitam glasno tvoje stripove
Vrati se da otvorimo prozore i hranimo golubove slanim štapićima i plazma keksom
vrati se da bacamo obuću u hodniku iz sobe i odeću po podu
da napravimo nerede i crtamo po salvetama
da pišemo poruke na papirićima iz rokovnika
i umišljamo da smo pesnici
Vrati se da te volim
hoću majke mi i skroz da jedem samo sa tobom sarajevske ćevape
da te ćutim i da te gledam kako vezuješ pertle
igraš igrice
plivaš
kako se uspavljuješ
kako otvaraš vino
kako me iznerviraš dok te mrzi da ustaneš i dovučeš se do kuhinje
kako me moliš da ti opeglam plavu košulju
kako čitaš…
Vrati se da istopimo vreme, poređamo pravilno naše karme, izlijemo slobode u Dunav
vrati se
da sačuvamo zajedno naš osećaj “nutela bluz”
i nastavimo da pišemo prava ljubavna pisma.