Na početku teksta bi htio navesti da ovdje nema mjesta za nacionaliste bilo kojeg kalibra.
Od kraja 1945. godine, pa do početka 90-ih, imali smo jedan znatno razvijen i u nekim stvarima ne ljudski sistem vlasti. Svi znamo da je tadašnja država na čelu sa Josipom Brozom Titom imala velike ideje u formiranju i spajanju tadašnjeg jugoslovenskog stanovništva, što je po meni i jedan od ključnih problema. Ustavom iz 1974.godine, u kojem su Muslimani dobili pravo glasa je još jedan nedovršeni posao u društveno socio-političkom ambijentu tadašnje države. Sve su to pitanja i mišljenja o kojima možemo mnogo pričati.
Početak 90-ih je pokazao ljudsku dvoličnost skidanjem crvenih mantila sa srpom i čekičom, i oblačenje svojih najdražih boja (npr.plave, zelene i crvene). Raslojavanje društva dovodi do kastracije od onoga što su nekad imali. Bez obzira koliko indetificiranje i potražnja za nečim svojim što je “skriveno” ili “čuvano” stoljećima, može dovesti do gubitka trenutnog što imamo.
Ulazak u tranzicijsku fazu je znatno osigurao, pa i utemeljio nacionalističko društvo koje ne može da pogleda na suprotne strane i ukaže na patnju i greške na obe strane. Problem bh.društva leži u dijalogu kojeg nema, negiranju svojih zločina od sve tri strane, veličanju istorijskih laži i mitova, pa do povlačenje vjerskih i kulturnih linija oko kojih se narod ograđuje, podijeljen na tri strane. Istorijski ambijent na našem tlu je ukupni prikaz ljudske glubosti, zatucanosti i predrasudnih stavova i nekritičkog stava prema svojim grupama.
Prva greška u bh.društvu je stavljanje grupno-nacionalnog identiteta u sve tri nacionalne grupacije, ispred onoga što se naziva društveni progres.
Druga greška u bh.društvu je negiranje svojih grešaka unutar sve tri nacionalne grupacije.
Treća greška je bojaznost od istorijskih serijala (koji nisu narodno, nego politički postavljeni).
Najveće istine su skrivene unutar duša individualnista koji želi da progres učini dostupnim unutar etničkih grupacija ove osakaćene države, što je još jedan od razloga da leđa okrenemo greškama i usredotočimo se ka budućnosti.
Prva istina u bh.društvu je davanje društvenog poticaja osakaćenom narodu.
Druga istina je želja ka pravu na slobodarski duh.
Treća istina su Kazani, Ahmići, Prijedor, Srebrenica i čitav teritorij države u kojem je prolivena krv u ime vjere, nacije,ideala kako bi se društveni progres uništio unutar mladih i budućih naraštaja.