Novo šetalište uz Vrbas privuklo je veliki broj Banjalučana. Građani njime šetaju, voze bicikle i prilaze dijelovima obale koji su im ranije bili teško dostupni ili potpuno nedostupni. Zbog toga mnogima nije jasno zašto se Centar za životnu sredinu protivi ovom projektu i zbog čega je podnio krivičnu prijavu protiv gradonačelnika Banjaluke i odgovornih u Gradskoj upravi.
Pitanje koje postavlja dio javnosti prilično je jednostavno: ukoliko je građanima omogućen pristup rijeci i napravljen prostor za šetnju i rekreaciju, u čemu je problem?
Tim povodom novinar BUKA magazina obratio se Centru za životnu sredinu, navodeći da mnogi šetalište smatraju korisnim i dobro uređenim prostorom koji građanima omogućava da uživaju uz Vrbas, od Gradskog mosta prema Vrućici. Takođe, pojedini dijelovi obale ranije bili praktično nedostupni zbog stambenih i drugih objekata izgrađenih neposredno uz rijeku, dok je izgradnjom šetališta taj prostor postao otvoren za širu javnost.
Iz Centra za životnu sredinu odgovaraju da njihovo protivljenje nije zasnovano na tome da li je šetalište lijepo, korisno ili popularno među građanima. Kako navode, suština problema je u sumnjama u legalnost projekta, zauzimanju riječnog korita i javnog prirodnog dobra, kao i uklanjanju drveća i druge vegetacije uz Vrbas.
Problem nije u izgledu, već u legalnosti projekta
“Veoma je nezahvalno procjenjivati kolikom tačno broju građana nije jasno zašto se Centar buni protiv ovakvog pristupa izgradnji šetališta, budući da je mnogima i te kako jasno, ne samo onima iz struke već i široj javnosti, još uvijek zaljubljenoj u zeleni i slobodni Vrbas. Pored toga, Centar nije protiv izgradnje šetališta, ali jeste protiv stihijskih i neadekvatnih radova, kakvima svjedočimo”, navode iz Centra.
Prema njihovom obrazloženju, činjenica da se šetalište građanima dopada ne znači nužno da je način na koji je izgrađeno u skladu sa zakonom, planskim dokumentima i pravilima zaštite rijeke. „Mi nismo ulazili u ljepotu, izgled, utrošena sredstva, materijal i slično, već u legalnost projekta“, poručuju.
Sporni dijelovi šetališta nalaze se u koritu rijeke
Posebno upozoravaju na dijelove šetališta koji su, prema njihovim tvrdnjama, izgrađeni unutar riječnog korita. Smatraju da Vrbas nije samo prostor za rekreaciju, nego prirodni ekosistem čije obale imaju važnu ulogu u očuvanju biljnih i životinjskih vrsta, stabilnosti tla i prirodnog toka rijeke. “Adekvatnost ovakvog pristupa se vidi u nizvodnim dijelovima, gdje je već rađena obaloutvrda u naselju Mađir, i gdje imamo višegodišnji problem sa klizištem, te su ljudi prisiljeni napustiti svoja imanja. Već vidimo početak potencijalno velikog problema na dijelovima šetališta koje je urađeno prije dvije godine, gdje svake godine rijeka odnosi šljunak, imamo armaturu koja štrči i slično. Sve to implicira da će ovakav pristup šetalištu stvoriti dugoročni problem koji će se konstantno morati krpiti novim i novim novcem građana”, objašnjavaju iz CZZ-a.
Dodaju da se šetalište moglo izvesti na održiviji i adekvatniji način, ne nužno cijelom dužine rijeke, ali uzimajući u obzir već postojeća šetališta, kao i trotoare iznad obale, kombinacija navedenih elemenata i tačkastih spuštanja na rijeku bi bila daleko adekvatnija i dugoročno održivija opcija. “Na ovo su upozoravali i eksperti sa AGGFa, koji su istakli problem u činjenici da se ovo šetalište u stvari radi kao obalo-utvrda za zaštitu od poplava sa elementima zaštite od požara, ali da se prati plan, koji još nismo vidjeli, a koji je očigledno jednodimenzionalan – tj. bavi se idejom stvaranja šetališta na obaloutvrdi. Upitno je koliko je ovakav vid obaloutvrde uopšte adekvatan (primjer Mađira), ali je posebno problematično što je ovako fundamentalan projekt, koji drastično utiče na srce identiteta Banjaluke, urađen netransparentno, sa dozvolama koje su dobijane naknadno te bez adekvatne uključenosti struke iz više polja, uključujući ekologiju i društvene nauke. Konkursi su rađeni za daleko manje projekte, međutim ovdje su izostali. Tu je takođe i sporna parcela u Toplicama za koju grad sebi nije mogao izdati građevinsku dozvolu, kao i nedostatak info-table i potpuna netransparentnost radova na novootvorenom dijelu šetališta”, kažu iz Centra za životnu sredinu.
Betoniranje mijenja prirodnu obalu Vrbasa
Betoniranje i nasipanje obale, kažu, ne treba posmatrati samo kao pitanje izgleda. Takve intervencije mogu trajno promijeniti prirodnu obalu i način na koji rijeka funkcioniše. “Ovo je najkraće i najjednostavnije objašnjenje. Za potpuno shvatanje kompleksnosti jednog ekosistema je neophodno uključivanje više stručnjaka iz biologije, ekologije i hidrološkh eksperata. Procesi autopurifikacije, cijeli nizovi ekoloških niša i njihovih interakcija, te ekosistemskih uloga koje svaki pripadnik tih niša i svaka karika u trofičkoj piramidi obavlja teško može da se razumije od strane osoba upitnog obrazovanja, a koje pri tom nemaju ni namjeru da se pozabave sticanjem nužnog znanja da do te spoznaje dođu, ili bar da saslušaju one koji im to mogu objasniti, a kao što je bio slučaj tokom obraćanja eksperata sa Prirodnomatematičkog fakulteta tokom pres konferencije koju smo održali na Mejdanu nakon snažne reakcije građana na uništavanje obalne vegetacije u toku priprema za izgradnju tzv. ‘Banjalučke rive’. Takav manjak shvatanja rezultira sa izjavama poput ‘to je prirodno kamenje i tu nema zagađenja’, koje smo mogli čuti od predstavnika GUBL”, navode iz Centra.
Javno prirodno dobro ne smije se uzurpirati
Iz Centra podsjećaju i da su uz obalu ranije postojali objekti koji su građanima otežavali pristup rijeci, ali smatraju da se problem jedne moguće uzurpacije javnog prostora ne može rješavati drugom intervencijom čija legalnost nije potpuno razjašnjena. “Štaviše, ovakvo ponašanje gradske uprave je samo podsticaj za sve druge prekršitelje zakona i uzurpatore javnog dobra, a koji su izgradili vikendice, ograde, pristaništa i podzide tamo gdje nipošto ne bi smjeli. Gradonačelnik je na početku svog mandata bio veoma glasan zagovarač obračuna s takvim pojavama i njihovim uzročnicima, vjerujem da se čitaoci sjećaju izvođenja bagera i obračuna sa ugostiteljskom ustanovom na obali Vrbasa u Boriku. Da citiram Duška Dugouška, budući da cijela situacija poprima obilježja nadrealne tragikomedije – ‘Ako ih ne možeš pobjediti, pridruži im se’?”, poruka je Centra za životnu sredinu.
Građanima treba pristup rijeci, ali uz zaštitu Vrbasa
Njihov stav je da pristup Vrbasu treba omogućiti svim građanima, ali uz poštovanje propisa i što manje zadiranja u riječno korito i postojeću vegetaciju, te uz korištenje već postojećih elemenata, kao što su cesta i trotoar iznad same rijeke, koji, kako kažu, isto tako vape za rekonstrukcijom, te bi se takvim potezom po cijeni jednog riješila dva problema.
Uklanjanje drveća i vegetacije ima dugoročne posljedice
Centar za životnu sredinu kritikovao je i način na koji je Gradska uprava realizovala projekat, ocjenjujući da je riječ o populističkom potezu kojim se atraktivnost i vidljivost projekta stavljaju ispred procedura i zaštite prirodnog dobra. “Interesantno je da je cijena projekta izgradnje dijela šetališta na Mejdanu porasla za cca 700.000 km sa izgovorom da se odlučilo dodatno investirati da bi se šteta po životnu sredinu smanjila što je više moguće. Da li to znači da u samoj GUBL nije bilo interesa za smanjenje šteta već da se o tome počelo razmišljati tek nakon građanskog bunta? Ovo je veoma bitno za imati na umu, čisto da se pokaže da se pobjede mogu izvojevati, iako su u neku ruku (gledajući isključivo budžetarno), te pobjede Pirove”, pitaju se iz Centra.
„Razlog naše kampanje je prost: legalnost projekta, uzurpacija javnog prirodnog dobra i uništavanje dendrofonda uz rijeku, a sve informacije i detalji o našem protivljenju se nalaze na internet stranici www.czzs.org, kao i spisak naših donatora i cijeli niz kampanja koje vodimo u drugim opštinama te se ‘zamjeramo’ manje-više svim vlastodržećim strankama širom države, za one koji sumnjaju u naše motive”, ističu.
Krivična prijava treba da razjasni odgovornost nadležnih
Zbog toga su protiv gradonačelnika Banjaluke i odgovornih osoba u Gradskoj upravi podnijeli krivičnu prijavu, očekujući da nadležne institucije utvrde da li su tokom izgradnje prekršeni zakoni i drugi propisi, a ista je dopunjena nakon incidenta sa krčenjem vegetacije na Mejdanu.
Popularnost projekta ne može zamijeniti zakonske procedure
Rasprava o šetalištu tako se ne svodi samo na pitanje da li je ono lijepo i korisno. Za veliki broj građana ono predstavlja novu i vrijednu javnu površinu, dok aktivisti upozoravaju da popularnost projekta ne može biti zamjena za zakonitost, transparentnost i zaštitu rijeke.
“Uzmite u obzir brzu cestu ka Laktašima – jezivo stanje podloge, redovne saobraćajne nezgode, uključujući nažalost i one sa smrtnim ishodima, ne spriječavaju korisnike vozila da saobraćaju na tom potezu, iako imaju, istini za volju sporiju, alternativu. To što se masovno koristi nikako nije svjedočanstvo o kvalitetu sporne saobraćajnice. U slučaju Vrbasa imamo i dodatni element – mi nemamo pravo nužno na cijelu rijeku. Jasno je da se ne radi o nacionalnom parku sa tzv. ‘no-go’ zonama, ali ako želimo zdrav Vrbas i obale, njegovo zdravlje mora biti prioritet, a naše prisustvo tek sekundarno. Svakako već imamo dosta dijelova koji su dostupni, ima i dijelova koji bi se trebali dodatno otvoriti, ali to mora biti urađeno na odgovoran, kompetentan i na kraju krajeva legalan način. Ne smijemo dozvoliti da nas manjak znanja, stručnosti, a na kraju krajeva i mašte, spriječi u tome, te da, kako su to na veoma poražavajući način koji je svjedočanstvo manjku shvatanja značaja i potreba Vrbasa i homo sapiensa, rekli iz GUBL – obalu Vrbasa pretvorimo u Gospodsku ulicu.”
Odgovor na pitanje ko je u pravu trebalo bi da daju nadležne institucije, kao i stručna lica, a na kraju krajeva i sam Vrbas, posebno tokom višeg, ali i nižeg vodostaja, kad će biti još teže prikriti smrad kanalizacije i manje interesantno zadržavati se u blizini ispusta iste. Do tada ostaje otvorena šira dilema: kako građanima omogućiti da budu bliže Vrbasu, a da se istovremeno sačuvaju rijeka, njene obale i javni interes.