„Hajde da sjednemo pored Neretve, dok je još ima“, poruka je koju mi je uoči javne tribine o budućnosti Neretve poslao prijatelj Bahrudin, rođeni Konjičanin, fotograf i aktivista.
Rečenica izrečena kroz šalu zapravo je sažela suštinu večeri održane u Konjicu, gdje su građani, aktivisti i predstavnici organizacija razgovarali o planovima izgradnje hidroelektrana na gornjem toku Neretve i Prednacrtu zakona o Nacionalnom parku Prenj.
Tribinu su organizovali Transparency International u BiH, ACT, Zeleni Neretva Konjic i Karton revolucija, s ciljem otvaranja javne rasprave o utjecaju planiranih hidroenergetskih projekata na rijeku Neretvu, ali i o činjenici da je Neretva trenutno izostavljena iz granica budućeg Nacionalnog parka Prenj.
Predstavnik Karton revolucije Adi Selman poručio je da su odluke koje se danas donose o hidroelektranama, Prenju i Neretvi od presudnog značaja za budućnost ovog područja.
“Večeras smo otvorili teme koje će odrediti generacijsku sudbinu Neretve i cijele regije. Građanima smo željeli ponuditi informacije i znanje kako bi bili spremni da, ukoliko bude potrebno, brane Neretvu i Prenj, ali i da njima bolje upravljaju. Ono što ovdje imamo nema nigdje na svijetu i moramo to ostaviti budućim generacijama”, rekao je Selman.
Posebno se osvrnuo na Prednacrt zakona o Nacionalnom parku Prenj, ističući da se postojeći prijedlog mora mijenjati.
“Prenj nije samo Konjic. Prenj su i Jablanica i Mostar. Ne može biti zaštićen bez rijeke Neretve, niti zakon može biti kvalitetan bez mehanizama koji će spriječiti loše upravljanje kakvo smo već imali na drugim zaštićenim područjima”, apeluje Selman.
Govoreći o mogućim posljedicama izgradnje hidroelektrana Glavatičevo i Bjelimići, Selman je upozorio da bi takvi projekti doveli do stvaranja akumulacija i trajnih promjena riječnog toka.
“Gornji tok Neretve jedan je od najznačajnijih divljih riječnih tokova u Evropi. Već je djelimično devastiran, a nove hidroelektrane predstavljale bi dodatni udar na rijeku”, dodaje.
Iz Karton revolucije izrazili su i nezadovoljstvo komunikacijom s Gradom Konjicom, navodeći da više od tri mjeseca čekaju odgovor na zahtjeve za informacijama koje se odnose na planirane projekte.
“Ključno je da institucije komuniciraju s građanima i da zajedno dođemo do najboljih rješenja. Skrivanje informacija i nepoštivanje zakona o slobodi pristupa informacijama ne vodi ničemu dobrom”, poručio je Selman.
Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću Transparency Internationala BiH, istakao je da se ova organizacija uključila u pitanje koncesija zbog njihove povezanosti s korupcijskim rizicima.
“Naša istraživanja pokazuju zabrinjavajući trend štetnih investicija od kojih građani imaju malo koristi, bilo kroz koncesione naknade ili nova radna mjesta. Posebno je to vidljivo kod malih hidroelektrana, gdje je broj zaposlenih vrlo mali, dok su koristi za društvo ograničene”, rekao je Traljić.
Prema podacima registra koncesija koji je uspostavio Transparency International, u Bosni i Hercegovini se godišnje naplati oko 125 miliona maraka koncesionih naknada od hidroelektrana, rudnika i drugih prirodnih resursa datih pod koncesiju.
“Stručna javnost upozorava da je učinak ovakvih projekata na energetsku tranziciju često skroman, dok je šteta po životnu sredinu znatno veća. Zato insistiramo na uključivanju građana u procese donošenja odluka”, naglašava Traljić.
Dodao je da je posebno važno da se u narednom periodu pažljivo razmotre prostorni planovi i stavovi lokalne zajednice.
“Tamo gdje javnost nije uključena postoji veliki prostor za korupciju i pogodovanje privatnim interesima. Interes građana mora biti ispred svakog drugog interesa.”
Amir Vareščić iz udruženja Zeleni Neretva naglasio je da je ključni problem nedovoljna informisanost javnosti i slabo uključivanje građana u procese donošenja odluka.
“Javnost mora biti informisana o svim odlukama koje se donose, od lokalnog do najvišeg nivoa vlasti. Ako se građani uključe tek kada problem dođe pred njihova vrata, tada je već kasno”, rekao je Vareščić.
On smatra da je potrebno sagledati stvarnu vrijednost Neretve i procijeniti da li je veća korist od njenog hidroenergetskog iskorištavanja ili od razvoja drugih djelatnosti poput turizma.
Kao primjer naveo je prostor između Konjica i Glavatičeva, gdje je nakon odustajanja od jedne od planiranih hidroelektrana došlo do razvoja turističkih sadržaja, uključujući rafting i druge aktivnosti na rijeci.
Vareščić je podsjetio i na dugogodišnje probleme u prostornom planiranju, ističući da postojeći prostorni plan Federacije BiH još uvijek predviđa i nacionalne parkove i hidroenergetske objekte na istom prostoru.
“Hidroelektrane i nacionalni park ne mogu ići zajedno. To su potpuno nekompatibilni projekti. Upravo zato je važno da se javnost organizuje, informiše i aktivno učestvuje u procesima donošenja odluka”, zaključio je.
S tribine je poslana jasna poruka: budućnost Neretve ne smije biti određena iza zatvorenih vrata, već kroz otvoren dijalog institucija, stručne javnosti i građana koji žive uz rijeku i od nje.