Ruku na srce, među 21 starosјediocem, plus novopridošlih osam udruženja, ima i onih koji svojim dugogodišnjim radom i nastojanjima da poboljšaju život ljudi u RS, zaslužuju mnogo više od jednogodišnje naknade. Ipak, veći broj je onih koji do sada nisu ništa uradili da bi neko njihov rad, ako se to tako može nazvati, proglasio radom od javnog interesa.
Većina ovih organizacija dobija pravo na status udruženja od javnog interesa samo zbog političke podobnosti, pa se i prije konkursa zna ko će dobiti sredstva Vlade. Kriterijume koji podrazumijevaju multietničnost u unutrašnjoj strukturi ili zadovoljavanje socijalno humanitarih potreba stanovništva ne piju mnogo vode pri odabiru udruženja od strane naručene komisije.
Da za povlaštene i podobne ne postoje kriterijumi najbolji primjer je Asocijacija “Stvaraoci Republike Srpske”, na čelu sa presuđenim ratnim zločincem Momčilom Krajišnikom. Ova organizacija zasigurno nema baš razvijenu multietničnost u unutrašnjoj strukturi, a pored toga, u svojih godinu dana postojanja uradila je jedno veliko NIŠTA. Na kraju, zauzvrat su nagrađeni statusom udruženja od javnog interesa, i to očiglednim iskorištavanjem pozicije predsjednika. Da je Krajišnikova grupica bivših političara iznad zakona i da će postati organizacija od javnog značaja, bilo je jasno još prije godinu dana, prije raspisivanja konkursa, kada im je to obećao predsjednik Milorad Dodik.
Dalje, Veterani RS predvođeni ličnim interesima i izvjesnim Duškom Vukotićem, koji je sigurno kao i Krajišnik pazio na multietničnost pri osnivanju organizacije, postala je udruženje od javnog interesa. Po kojim zaslugama, ne zna se. Zašto još jedna boračka organizacija? Niko ni to ne može da objasni, ali za vlast je sigurno korisno da ih sve imaju na uzici.
Umjesto primanja ovakvih organizacija pod okrilje budžeta, bilo bi mnogo bolje da se revidira i stari spisak udruženja od javnog interesa, na kojem se nalaze mnoge nevladine organizacije, posebno one proistekle iz rata, koje godinama krše pravilnik o dodjeli novca.
Prema riječima revizora, raspodjela novčane pomoći udruženjima od javnog interesa nije vršena u skladu sa odredbama Pravilnika o kriterijumima i postupku za dodjelu novčane pomoći ovim udruženjima.
“Veći broj izvještaja o namjenskom utrošku dodijeljene novčane pomoći ne dostavlja se u određenom roku i ne sadrži svu relevantnu dokumentaciju u skladu sa zahtjevima člana 11. Pravilnika”, naveli su revizori u posljednjem izvještaju.
Uz to, u većini slučajeva, oni čije interese zastupaju ove organizacije nisu krajnji korisnici tih sredstava, koja se često troše u neke druge svrhe.
Samo ako uporedimo udruženja koja su od javnog interesa i njihov rad, jasno je da je jako malo onih koji su učinili bilo šta što bi ih stavilo na ovu listu.
BORS, koja je samo prošle godine po ovom osnovu dobila 186.100 KM, nije ništa učinila po pitanju poboljšanja statusa populacije koju bi trebalo da predstavljaju. Pored njih, Savez logoraša RS, čiji je najveći domet postavljanje nečega što bi trebalo da predstavlja krst iznad Sarajeva, dobio je 77.500 KM. Zatim, tu je i Republička organizacija porodica poginulih boraca i nestalih civila, koja ne čini ništa da bi zaposlila čak 2.000 nezaposlenih iz ove kategorije. Za to im je zagarantovano godišnje preko 93.000 KM. Ne zaboravimo i Omladinski savjet, koji se iz godine u godinu suočava sa optužbama za neplansko trošenje sredstva. Tu je i udruženje “Jasenovac-Donja Gradina”, koje je godinama dobijalo i još uvijek dobija ogroman novac iz budžeta, da bi na mjestu najvećeg stradanja ljudi na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu, od jedne livade, uspjeli da naprave livadu sa tri table.
I Ivana Korajlić, program menadžer Transparency Internationala BiH, smatra da su kriterijumi za dodjelu statusa “udruženje od javnog interesa” dosta široko postavljeni.
“Ovaj status mogu dobiti organizacije čije djelovanje prevazilazi interese njihovih članova i to po osnovu istorijskog, kulturološkog, multietničkog, teritorijalnog i socijalno-humanitarnog principa. Ovako postavljeni kriteriji znače da praktično bilo koja organizacija koja je aktivna može dobiti ovaj status, ukoliko Vlada utvrdi tako”, kaže Korajlićeva i dodaje da, iako postoji javni konkurs za dodjelu ovog statusa, koji bi trebalo da osigura transparentnost i objektivnost, umjesto humanitarnih udruženja koja zaista zaslužuju ovaj status, uglavnom su ga dobijale organizacije i udruženja bliski vlasti.
“Na taj način, odnosno preko ovih organizacija, izvlačila su se sredstva iz budžeta. Među njima nećete naći organizacije koje ukazuju na nepravilnosti u društvu ili one koje se bore za ljudska prava, već su to često organizacije nacionalnog predznaka, ili one čiju političku podršku je neophodno osigurati. Bilo bi zanimljivo i vidjeti koliko organizacija koje imaju status udruženja od javnog interesa zadovoljava jedan od glavnih navedenih principa – multietničnost. Ono što je najveći problem možda i nije sama dodjela statusa, već činjenica da ovaj status otvara vrata za stalna sredstva iz budžeta, a da kasnije nema adekvatne kontrole nad načinom utroška ovih sredstava. Takođe se postavlja pitanje potrebe raspisivanja javnog konkursa, ako se unaprijed najavi i obeća pojedinim udruženjima da će dobiti status udruženja od javnog interesa”, zaključila je Korajlićeva.
I dok se udruženja koja ne ispunjavaju uslove nalaze na listi od javnog interesa, ona koja godinama rade za dobro ovog društva na konkursima ostaju ispod crte.
Tako su ove godine primat imali Veterani RS i Asocijacija “Stvaraoci RS”, ispred Saveza udruženja oboljelih od raka dojke „Iskra“, Saveza oboljelih od distrofije i srodnih bolesti, Udruženja roditelja sa posebnim potrebama „Neven“, Koordinacionog odbora invalidskih organizacija RS, Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti „Iskra“, Volonterskog servisa Republike Srpske i drugih.