Zapažanje dežurnog nastavnika, utorak, 1. septembar 2026. god.
Utorak, 1. septembar – pade mi na pamet komentar moga komšije od prije desetak godina – „Naše školstvo je propalo kada krenusmo u školu usred sedmice“ i sve mi se čini da je ova naizgled duhovita i prosta opaska pogodila u centar onoga što proživljavamo danas, u formu bez smisla, narodski rečeno „bez glave i repa“, opravdanu zakonom, koji kao dogma dominira nad svim pokušajima bilo kakve promjene.
Bez želje da ulazim u raspravu čija ideja su besplatni udžbenici i kako se baš sada ista ovaplotila na nivou cijele RS, ove godine udžbenici idu na račun resornog ministarstva i to je zaista hvale vrijedno. Pohvalno je što nema ni naljepnica, mada većina nas još uvijek osjeća ljepilo pod prstima i knedlu u grlu. Elem, ono što osta nejasno, jeste kako tu količinu udžbeničkih informacija, izraženu u masi mnogo težoj od propisanog standarda, da približimo učeniku čija pažnja traje koliko i snimak sa TikToka.
Ovog utorka ulazimo sa samopouzdanjem u školsko zdanje, većim nego ikada do sad. Izgleda da vlada mišljenje da nastavnik/učitelj za sat i po može da savlada sve izazove moderne nastave i modernih generacija. Ono za šta je nekima trebalo dva dana na prohladnoj planini, nastavniku je uspjelo u sat i po vremena, na 38 stepeni u zagušljivoj učionici i prezentaciji jedva vidljivoj na neokrečenom zidu.
O, kako je divno biti nastavnik!
Iako su tokom cijele godine prosvjetni radnici ukazivali na problem sa duplom administracijom, sigurnosti u školama, nepostojećim pravilnicima, nedovoljnim stručnim usavršavanjem, političkim uticajem u školama, te konkursnim procedurama, nijedna od navedenih stavki nije prepoznata od strane onih na čiju adresu su upućene.
S druge strane veze stiže samo mukli šum. „Houston, we have a problem“ ponavljamo u mikrofone već godinama, zaboravljajući da nas u tom našem Hjustonu niko ne čuje, niti ih previše zanima što naš svemirski brod gubi kiseonik. Bitno je da je formular uredno popunjen i dostavljen na vrijeme.
Dok resorni sindikat drži predavanja po aktivima direktora, te Fejsbuk stranicu redovno ažurira fotografijama iz Trebinja, prostom radniku, posmatraču, ne može da se ne otme misao o pripadnosti istog.
Utorak, 1. septembar – a ništa se promijenilo nije.
Mi ćemo ući u učionice, ogrnuti se plaštom entuzijazma i dalje raditi najbolje što znamo. Ne zbog sistema, nego uprkos njemu.
Srećan vam početak nove školske godine.
Neka igre počnu!
Udruženje prosvjetnih radnika “Ipak se okreće”