Mirna Savić-Banjac, iz Narodnog demokratskog pokreta, odbornica je u Skupštini Grada Banjaluka. Sa njom smo za portal BUKA razgovarali o trenutnom stanju u Gradu i tekućim temama koje interesuju javnost Banjaluke. Pored tog, pričali smo i o političkom angažovanju žena i drugim temama.
Kako komentarišete trenutno stanje u Gradu? Koji probleme smatrate najvećim?
Najveći problem u Banjaluci je takođe i najveći problem u Republici Srpskoj i BiH- nezaposlenost i izuzetno loša ekonomska situacija građana. Ako napravimo ozbiljnu analizu, shvatićemo da svi problemi proizilaze iz činjenice da je egzistencija većine građana odavno ugrožena. Kada bismo ozbiljno radili na ovom problemu, sve sfere života bi krenule uzlaznom putanjom .Građani kao najvažnije konkretne probleme izdvajaju infrastukturu, nedostatak vrtića, problem Toplane, stanje u sportu, kulturi itd. Veoma teško je izdvojiti pojedinačne probleme, jer ako realno sagledamo situaciju, nijedna oblast ne funkcioniše kako bi trebalo, jer jedan problem za sobom povlači drugi.
Krajem marta poslanici Skupštine grada Banjaluka trebalo bi da usvoje novo rješenja za grb grada. Kakav je Vaš komentar na grb koji se pojavio u medijima, riječ je o rješenju koji potpisuju Zoran Nikolić i Srđan Marlović iz Beograda.
Uvijek nastojim slušati mišljenje i raspoloženje građana. Kako sada stvari stoje, oni nisu zadovoljni postojećim rješenjem. Ni sama procedura nije urađena na pravi način -grb jednog grada ne treba da bude izabran direktnim sporazumom sa autorima, nego isključivo javnim konkursom, da bi se od mnogo radova mogao izabrati najbolji, ili eventualno neki od njih modifikovati da bismo dobili rješenje koje odgovara i građanima i struci.
Kakav je Vaš komentar o inicijativi da se ukine rampa na Banj brdu/Šehitlucima, koja zabranjuje automobile u ovoj rekreativnoj zoni?
Ne slažem se sa ovom inicijativom. Banjaluka je poslednjih godina već izgubila mnogo zelenila i parkova, a upravo je zelenilo bilo jedno od najvažnijih obilježja našeg grada. Postoji mnogo načina da se napravi kompromis za one kategorije stanovništva koje ne mogu posjetiti ovu rekreativnu zonu, ali smatram da je ukidanje rampe najgore rješenje i da se, kao i kad je u pitanju Grb, ova inicijativa kosi sa stavovima građana.
Tvrđava Kastel svakim danom sve lošije izgleda, neki dijelovi su potpuno propali. Jeste li upoznati kako ide reastauracija ovog kulturnog spomenika? Da li se trebalo više pažnje dati očuvanju ovog mjesta?
Restauracija Kastela je godinama pompezno najavljivana, ali smo svjedoci da se sve odvija izuzetno sporo i da Kastel danas nije reprezentativna građevina kakva bi trebala da bude. Iskreno, potajno se pribojavam velikih ulaganja pod palicom sadašnje vladajuće stukture, jer svi znamo šta se dešava kada nadležni nešto “popravljaju”: pogledajmo nekadašnji park Petar Kočić koji je za ogromnu cijenu preko noći postao “plato” Petar Kočić i izgubio svu draž i većinu zelenila; pogledajmo nekadašnji park kod Medicinske elektronike gdje je danas velika zgrada koja je uništila oazu u centru grada, a uz to u krajnje sumnjivim okolnostima…
Kako komentarišete napad predsjednika RS, Milorada Dodika, na novinarku Gordanu Katanu? Šta to, prema Vašem mišljenju, govori o stanju u novinarstvu kod nas?
Nažalost, napad na ovu novinarku nije usamljen. Već godinama imamo katastrofalnu situaciju u medijima: predsjednik Republike između ostalog odbija da sarađuje sa pojedinim medijima i medije dijeli na poželjene i nepoželjne, državna televizija već odavno nije javni servis svih građana… Ovakvo ponašanje je već odavno postalo društveno prihvatiljivo i svako se ponaša na način za koji zna da mu je dozvoljen i za koji neće snositi posljedice. Veoma mali broj ljudi je uopšte registrovao napad na novinarku Gordanu Katanu, a još manji broj ljudi smatra da je ovakvo ponašanje bilo koga, a posebno jednog predsjednika, u najmanju ruku nedopustivo. Stanje se neće promijeniti sve dok mi kao društvo ne shvatimo da svojim nereagovanjem na ovakve i slične pojave ustvari sve odobravamo.
Osmi mart je iza nas, ali to ne znači da ne trebamo pričati o pravima žena. Kakav je, prema Vama, položaj žena u našem društvu? Kako se on može popraviti?
Ekonomska nezavisnost žene je prvi korak ka njenoj ravnopravnosti. Ravnopravnost je širok pojam, a ovde pod tim podrazumijevam da svaka kategorija društva, pa tako i žene, kao prvo i osnovno mora da bude u stanju da sama sebi može osigurati osnovnu egzistenciju i da može da živi od svog rada. Kada osoba ima ovu polaznu osnovu, ona automatski može da se formira kao ličnost, da bude svjesna svojih prava i da se osjeća i ponaša kao ravnopravan član jedne zajednice. Prava žena ugrožena su kao i prava bilo koje kategorije društva-mladih, penzionera, boraca itd. Dakle, ulagati u društvo znači ulagati i u žene.
Da li je glas žena u politici kod nas dovoljno glasan? Na koji način je moguće povećati zaintersovanost žena da se bave politikom i da budu aktivne učesnice u ovoj sferi?
Obrazovanje je jedna od ključnih karika za animiranje žena da se više bave politikom. Popunjavanje kvota žena na listama političkih partija, kakvo je danas na snazi, ne doprinosi uticaju žena u pravom smislu. Sistem obrazovanja mora da sadrži svojevrsnu “kulturu življenja”, kako bismo razbijali predrasude, pa bismo na taj način, između ostalog, dobili i mnogo više žena koje bi bile svjesne da mogu da se bave politikom, a to nam je korak koji mora da dođe prije nego što to shvate (pojedini) sami muškarci.
Razgovarala Maja Isović