Najnovije saopštenje Ustavnog suda Republike Srpske otvorilo je pitanje dosljednosti sudija koje danas osporavaju ovlaštenja Kristijana Šmita, iako su ranije odbijale da preispituju njegove odluke.
Obavještenje Ustavnog suda Republike Srpske od 8. juna 2026. godine, objavljeno u Službenom glasniku Republike Srpske, izazvalo je brojne reakcije u pravnim i političkim krugovima. Posebnu pažnju privukao je stav suda da je „vrhunac neustavne zakonodavne djelatnosti“ dostignut odlukama Kristijana Šmita, kojeg sud istovremeno naziva visokim predstavnikom, ali i navodi da nije imenovan u skladu sa Aneksom X Dejtonskog sporazuma.
Upravo u toj formulaciji mnogi vide ozbiljnu kontradikciju. Ako Kristijan Šmit nije imenovan u skladu sa procedurom predviđenom Dejtonskim sporazumom, postavlja se pitanje na osnovu čega ga Ustavni sud Republike Srpske istovremeno tretira kao visokog predstavnika.
Promjena stava ili politička potreba?
Još zanimljivije od same formulacije jeste pitanje zašto Ustavni sud Republike Srpske nije zauzeo isti stav prije nekoliko godina.
Podsjećanja radi, Kristijan Šmit je 2023. godine poništio zakone koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, uključujući Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i izmjene Zakona o objavljivanju propisa u Službenom glasniku Republike Srpske.
Tada je Ustavni sud Republike Srpske odbio da ulazi u meritum spora, navodeći da nije nadležan za ocjenu takvih odluka. Na isti način ranije je odbio da preispituje i amandmane na Ustav Republike Srpske koje je nametnuo visoki predstavnik.
Zbog toga se danas postavlja pitanje šta se promijenilo između 2023. i 2026. godine.
Dodikov predmet u fokusu
Kritičari najnovijeg stava Ustavnog suda smatraju da se odgovor nalazi u političkom kontekstu i postupcima koji se vode protiv predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.
Naime, Ustavni sud Republike Srpske sada otvoreno problematizuje upravo onu vrstu odluka visokog predstavnika na osnovu kojih je Dodik pravosnažno osuđen pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Zbog toga dio javnosti smatra da sud danas zauzima stavove koje ranije nije bio spreman da brani, te da se pravni argumenti koriste selektivno, u zavisnosti od političkih okolnosti i interesa.
Pitanje dosljednosti institucija
Bez obzira na političke stavove, ključna dilema ostaje pitanje institucionalne dosljednosti. Ako određena odluka visokog predstavnika nema pravno uporište danas, postavlja se pitanje zašto isto nije važilo i prije nekoliko godina kada su osporavani zakoni Republike Srpske.
Pravnici upozoravaju da upravo takve promjene stavova narušavaju povjerenje u institucije i stvaraju utisak da se ustavnopravni principi tumače u skladu sa dnevnim političkim potrebama.
Zbog toga se rasprava o ulozi Kristijana Šmita sve više pretvara u raspravu o ulozi domaćih institucija, njihovoj dosljednosti i spremnosti da jednako primjenjuju iste principe bez obzira na političke okolnosti.
Upravo zbog toga najnovije obavještenje Ustavnog suda Republike Srpske nije otvorilo samo pitanje položaja visokog predstavnika, već i pitanje kredibiliteta same institucije koja ga osporava.