Cijelo čovječanstvo moglo bi dijeliti prosperitetnu, pravednu budućnost, ali prostor za razvoj ubrzano se smanjuje pod pritiskom bogate manjine ultra-potrošača, pokazali su rezultati revolucionarnog istraživanja.
Rastuća degradacija okoliša i klimatska nestabilnost gurnule su Zemlju izvan niza sigurnih planetarnih granica, kažu autori izKomisiju za Zemlju, ali još uvijek je moguće stvoriti “siguran i pravedan prostor” koji bi svima omogućio napredak.
Taj bi utopijski ishod ovisio o radikalnoj transformaciji globalne politike, ekonomije i društva kako bi se osigurala pravednija raspodjela resursa, brzo postupno ukidanje fosilnih goriva i široko rasprostranjeno usvajanje niskougljičnih, održivih tehnologija i stilova života, navodi se u istraživanju.
To bi vjerovatno značilo da se moraju ograničiti prekomjerna potrošnja i da se porezi moraju koristiti za rješavanje nejednakosti i povećanje prihoda za ulaganja u tehnologiju i infrastrukturu.
Razmjeri potrebne promjene alarmirat će mnoge vlade, priznao je jedan od vodećih autora. “Donekle je zastrašujuće, ali pokazuje da još uvijek postoji prostor za ljude i druge vrste”, rekla je Joyeeta Gupta, bivša kopredsjednica Komisije za Zemlju i profesorica okoliša i razvoja na globalnom jugu na Univerzitetu u Amsterdamu.
Rad je “misaoni eksperiment” na 62 stranice međunarodnog tima od 65 prirodnih i društvenih naučnika koji nastoji mapirati kako bi 7,9 milijardi ljudi u svijetu moglo ostati unutar sigurnih planetarnih granica dok imaju pristup potrebnim razinama hrane, vode, energije, skloništa i prijevoz. Zatim se projicira kako bi se to moglo promijeniti do 2050. godine, kada će stanovništvo vjerovatno iznositi 9,7 milijardi ljudi.
Objavljen u časopisu Lancet Planetary Health u srijedu, dokument prvo postavlja pravednu “donju” osnovnih dnevnih životnih standarda – definiranih kao 2500 kalorija hrane, 100 litara vode i 0,7 kWh električne energije, zajedno sa životnom površinom od 15 kvadratnih metara i godišnjim prijevozom od 4500 km. Zatim su izračunali koliko prostora postoji između toga i sigurnosne “gornje granice” – koja je definirana planetarnim granicama – i procjenjuje koliko čovječanstvo može gurnuti klimu, ekosisteme, hranjive tvari i izvore fosfora i vode bez destabilizacije Zemljinih sistema.
Rezultati su pokazali da je u sadašnjim vrlo nejednakim, društvenim i ekološkim uvjetima intenzivnih fosilnih goriva, sada nemoguće svim ljudima živjeti zdrav život unutar ovog “sigurnog i pravednog koridora”. To je naglašeno prethodnim studijama koje pokazuju da je sedam od osam planetarnih granica već probijeno.
Siromašni su nesrazmjerno pogođeni. U radu se identificiraju lokacije diljem svijeta gdje je stanovništvo najosjetljivije na štetu uslijed klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, onečišćenja i nestašice vode. To uključuje Indiju, gdje otprilike 1 milijarda ljudi živi na degradiranom tlu; Indonezija, gdje je 194 miliona ljudi izloženo nesigurnim razinama dušika; i Brazil, gdje je 79 miliona ljudi izloženo nesigurnim i nepravednim razinama onečišćenja zraka. U Kini, Indiji i Pakistanu više od 200 miliona ljudi također je izloženo opasno visokim temperaturama vlažnog termometra s globalnim klimatskim zagrijavanjem između 1C i 2C iznad predindustrijskih razina.
To bi se moglo izbjeći. Studija kaže da je siguran i pravedan prostor teoretski moguć i danas smanjenjem upotrebe resursa od 15% najvećih emitera i brzim usvajanjem obnovljivih izvora energije i drugih održivih tehnologija.
Što se duže promjene odgađaju, to je veći izazov u nadolazećim godinama, posebno u pogledu klime. “Ako se sada ne uvedu značajne promjene, do 2050. godine više neće biti sigurnog i pravednog prostora. To znači da, čak i kad bi svatko na planetu imao pristup samo resursima potrebnim za osnovni životni standard 2050. godine, Zemlja bi i dalje bila izvan klimatskih granica”, upozorava izvještaj.
“Gornja granica je tako niska, a donja tako visoka da ne možete čak ni puzati kroz taj prostor”, rekao je Johan Rockström, kopredsjedatelj Komisije za Zemlju i direktor Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime. Rekao je da bi se ovaj “šokantan” rezultat trebao iskoristiti kao poticaj za hitne korektivne mjere.
Veći kapital vitalna je komponenta predloženih rješenja u radu. “Ograničavanje onoga što je moguće za neke ljude omogućuje otvaranje mogućnosti za druge”, navodi se u izvještaju. Napominje da pojedinci u ekonomskim sistemima koji daju prioritet javnom zdravlju, jednakosti i demokraciji obično imaju niže nivoe potrošnje. Ograničavanjem potražnje procjenjuje se da bi se emisije mogle smanjiti za 40-80% i imati uvelike pozitivan učinak na dobrobit ljudi.
Razmatra se način postizanja ovih ciljeva s mjerama koje uključuju progresivno i provedivo oporezivanje, postupno određivanje cijena resursa, planiranje korištenja zemljišta, zelene tehnologije i subvencije za održive proizvode.
Dokument naglašava da je najbolja šansa za promjenu u kratkom roku na gradskom i poslovnom nivou, koji su skloniji spretnosti od nacionalnih vlada i manje povjerljivi korporativnim interesima. Ali, dugoročno gledano, spominju pozive glavnog sekretara UN-a na globalni pakt solidarnosti i reformu UN-a u efikasnije regulatorno tijelo za upravljanje Zemljom koje bi kvantificiralo minimalna prava pristupa resursima i razvilo sigurne i pravedne smjernice.
Autori kažu da se trenutna globalna situacija pogoršanja nejednakosti i rastuće nacionalističke politike možda ne čini pogodnom za postizanje pravednog i sigurnog plana koji je zacrtan, ali vlade se mogu promijeniti, kao i javno mnijenje – posebno u vrijeme intenziviranja klimatskog stresa.
“Zato je ova nauka važna kako bi podsjetila sve da pravdu treba shvatiti ozbiljno, jer će u protivnom uzvratiti udarac u smislu društvene nestabilnosti, migracija i sukoba. Ako ste domoljub koji želi smanjiti migracijske tokove, onda je bolje da ozbiljno shvatite globalnu pravdu”, rekao je Rockström. “Pravda je sastavni dio sigurnosti – a sigurnost je sastavni dio pravde”.