Na Brčanskoj malti u Tuzli i ove godine porodice poginulih, preživjeli učesnici kolone i delegacije iz Republike Srpske palili svijeće i polagali cvijeće , odajući pomen za stradale pripadnike JNA u Tuzlanskoj koloni prije 34 godine. Nešto kasnije na istom mjestu gradske delegacije i boračke organizacije obilježile su Dan odbrane Tuzle i odale počast braniocima grada. 34 godine kasnije, 15. maj 1992. ostaje datum oko kojeg ne postoji jedinstveno sjećanje, niti jedinstvena istina.
Obilježavanje godišnjice stradanja pripadnika JNA počelo je jutros odlaskom porodica poginulih, preživjelih učesnika kolone, predstavnika boračkih organizacija i zvaničnika iz Bijeljine prema Tuzli. Na Brčanskoj malti održana je mirna šetnja, vjerski pomen i polaganje cvijeća na mjestu gdje je 15. maja 1992. godine napadnuta kolona JNA koja se povlačila iz Tuzle. Uz jake mjere obezbjeđenja, položene su ruže i upaljene svijeće, dok su porodice poginulih još jednom ponovile da za njih bol nije manja ni poslije više od tri decenije.
“Nemam vam Šta reći, sjećanja su mi jednako živa sve ove godine. Teško je , svake godine iznova to proživljavamo”, kaže Radmila Vojnović.
Istovremeno, u Tuzli je obilježavan Dan odbrane grada. Gradske delegacije i boračke organizacije položile su vijence na spomen-obilježja poginulim braniocima i civilnim žrtvama rata, uz poruke da je tog maja 1992. godine odbranjena Tuzla i spriječeno zauzimanje grada. Obilježavanju su prisustvovali i predstavnici Srbije, među njima i državni sekretar u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nikola Vukelić, koji je komentarisao činjenicu da se u Tuzli isti datum obilježava i kao Dan odbrane grada.
” Rat je teška stvar i sam je po sebi zločin, ali još je nemoralnije što se jedan takav zločin na suprotnoj strani slavi kao velika pobjeda i onda je teško očekivati da takva država , na taj način sastavljena sastavljena može da funkcioniše”, rekao je novinarima Vukelić.
Zbog klizišta kasnio početak centralne manifestacije
Nakon odavanja počasti u Tuzli, delegacije su krenule nazad prema Bijeljini gdje je na gradskom groblju Pučile trebalo da bude održana centralna manifestacija obilježavanja. Međutim, program koji je bio planiran za 12.30 časova počeo je sa zakašnjenjem.. Klizište na lokalitetu Banj brdo, koje još nije u potpunosti sanirano,i dalje remeti normalno odvijanje saobraćaja na putu Bijeljina-Tuzla, a put je trenutno otvoren samo za putnička motorna vozila. Upravo zbog toga kolona vozila sa porodicama stradalih, preživjelim učesnicima i zvaničnim delegacijama kasnila je po povratku u Bijeljinu.
Kod spomen-kosturnice na Pučilama potom je služen parastos za poginule pripadnike JNA. Vijence su položile porodice poginulih, predstavnici Boračke organizacije Republike Srpske, gradske vlasti Bijeljine, predstavnici institucija Republike Srpske, kao i brojne delegacije proistekle iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
„Rane ne prolaze ni poslije 34 godine“
Miris tamjana, zvuci crkvenih zvona i redovi ljudi sa ružama i svijećama još jednom su podsjetili koliko su rane i dalje žive . Danas, 34 godine kasnije, mnogi na pomen dolaze, kako kažu, “sa istim slikama koje nikada nisu izblijedjele”.
“Sud i Tužilaštvo nisu radili u korist žrtava, nego po nekj političkoj procjeni. Porodice traže pravdu i naravno da razmišljaju samo o tome da odgovorni za zločine odgovaraju i da se nađu iza rešetaka”, rekla je novinarima Isidora Graorac , predsjednica Irganizacije porodica zarobljenih i poginulih RS.
Dvije istine i iste poruke da se više nikada ne ponovi
Činjenica je da Bosna i Hercegovina ni poslije više od tri decenije nije pronašla zajednički jezik kada je riječ o ratnim događajima iz devedesetih. Gotovo svaki datum iz tog perioda posmatra se kroz dvije nacionalne, političke i istorijske perspektive. Jedinstveno potvrđen broj žrtava do danas ne postoji Prema podacima Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle poginula su 33 vojnika iz kolone te tri pripadnika tuzlanske policije, istovremeno, iz Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske navode da su poginula 54 vojnika, dok ih je 44 ranjeno. No, uprkos različitim pogledima na prošlost, poruke zvaničnika tokom današnjeg obilježavanja bile su usmjerene ka miru, saradnji i potrebi da se stradanja pamte kako se nikada i nikome ne bi ponovila. Takođe, i ovoga puta ukazali su na sporost i čekanje pravde
“To je zločin koji ne smije da se zaboravi. Obaveza svih nas je da se svake godine okupljamo i napominjemo na to što se dogodilo. Ovo je zločin za koji nikada nije dočekana pravda, kao da se žrtve nisu desile, što porodice ubijenih još više boli “, rekao je Radan Ostojić, savjetnik gradonačelnika Bijeljine
Govoreći o značaju obilježavanja, okupljeni su poručili da kultura sjećanja ne smije nestati i da upravo sjećanje na ratna stradanja mora biti opomena koliko su mir, tolerancija i međusobno razumijevanje važni za život u Bosni i Hercegovini.