Ekonomisti tvrde – Vlada je pala na ispitu planiranja budžeta, neophodan je rebalans. Osim toga, uočavaju i manjkavosti u izvještaju.
Mišljenje sa rezervom glavnog revizora Srpske za sada su dobili Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, te Ministarstvo trgovine i turizma.
Rupa u njihovom budžetu omjera je nešto manje od 17 miliona maraka.
Konkretno:
Ministarstvo zdravlja Republike Srpske najviše duguje. Revizorski izvještaj pokazuje da od ukupno iskazanih obaveza u iznosu od 25.857.082 KM ovo Ministarstvo nije izmirilo obaveze u iznosu od 10.849.124 KM.
Drugi dužnik je Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica koje do datuma izrade finansijskih izvještaja (29.02.2016. godine) nije izmirilo dospjele obaveze u iznosu od 4.546.174 KM.
Posljednje, ali nikako beznačajno na listi dužnika je Ministarstvo trgovine i turizma koje duguje 1.196.661 KM.
Neophodan je rebalans budžeta, tvrde ekonomisti.
“Kada god se ovako nešto desi, normalno bi bilo da se izvrši rebalans budžeta. Da se konstatuje da prihodi po ministarstvima nisu ostvareni, pa se ni troškovi ne mogu planirati u onom iznosu kako je to bilo u decembru 2015. kada je donjet Zakon o budžetu za sljedeću godinu”, smatra ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Osim ogromnih dugova, Pavlović je kaže uvidom u izvještaje uočio i određene nepravilnosti koje bi trebalo da postanu predmet istrage pravosudnih institucija.
“Radi se o odnosima u Ministarstvu zdravlja i potraživanjima od Fonda i Fonda od Ministarstva zdravlja, gdje se dodatno pojavljuje skoro 400.000 KM negativnog rezultata. To znači da se budžet realizuje tako da se povećava deficit budžeta i da će to dodatno da optereti rezultate poslovanja i rada same Vlade. Potrebno je izvještaje uputiti istražnim organima” kaže Pavlović.
Manjak para u kasi Srpske na scenu je iznjedrio i sve češća prebacivanja odgovornosti sa jednog na drugo ministarstvo. Na kraju kolone i jedini krivac je ispostavlja se – Ministarstvo finansija. Pavlović objašnjava da je odgovornost na svima, a da trenutna sitacija pokazuje ili da koordinacija unutar Vlade nije dobra ili da svako radi ono što misli da najbolje zna, nebitno da li je realno i moguće.