Inicijatori, boračka organizacija Vojske Republike Srpske (VRS) iz susjednog grada Gacka, smatraju da bi bista trebala biti znak zahvalnosti Bulatoviću “koji im je pomogao u najtežim trenucima za istočnu Hercegovinu i Republiku Srpsku tokom minulog rata”.
Miladin Dostinić, predsjednik Inicijativnog odbora za izgradnju ovog spomenika kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), kako je ovo još na razini ideje.
„Treba da se završe određene dozvole za to. ali to mora i Vlada i ministarstvo saobraćaja i veza i Opština Bileća da se izuzme ta lokacija“, kaže Dostinić. napominje kako je situacija oko lokacije sporna jer je na tom mjestu planirana gradnja kružnog toka.
Otkud Bulatović u Bileći?
Momir Bulatović je bio direktni politički eksponent politike Slobodana Miloševića u Crnoj Gori. Od 1998., pa do 2000. godine obavljao je funkciju predsjednika Vlade Savezne Republike Jugoslavije.
Bulatović je bio predsjednik Crne Gore i u vrijeme kada je crnogorska policija izbjeglice iz BiH, mahom Bošnjake, u maju 1992. godine izručila Vojsci RS.
Od najmanje 66, a prema nekim procjenama i preko 80 izručenih civila, iz sabirnog centra u Herceg-Novom je preživjelo samo 12.
Ni do danas nisu pronađena sva njihova tijela, a ne zna se precizno ni gdje su stradali.
Spomenik Bulatoviću planiran je na takozvanoj nikšićnoj raskrsnici, a izabrana je, kako za RSE kaže zamjenik načelnika Bileće, Nikola Bajović, “zbog simbolike”.
„Mi smo zainteresovani da uradimo sve ono što je do nas. Da izdamo građevinske dozvole projekat za uređenje te nikšićke raskrsnice postoji. To je projekat uređenja kružnog toka i mi u tome vidimo priliku za uređenje našeg ulaza u grad. Po reakcijama naroda mislimo i da je Momir Bulatović zaslužio da mu se Hercegovina oduži na takav način“, ocjenjuje Bajović.
Šta kažu građani Bileće?
„Nemam ništa protiv izgradnje spomenika", kaže Gorica Ivković, za Radio Slobodna Evropa (RSE), iz Bileće.
Njen prigovor nije vezan za ono što bi Momir Bulatović mogao da simbolizuje, već razloge vrlo praktične prirode.
"Štaviše, smatram da je to jedna pozitivna stvar, međutim s druge strane ne sviđa mi se što u Bileći na glavnoj ulici imamo već previše spomenika“, govori Ivković.
Njena sugrađanka, Daliborka Radanović, nema jasnu predstavu o tome zašto bi baš Bulatoviću trebao biti podignut spomenik.
„Nemam neko mišljenje, ali ako postoji inicijativa, onda valjda postoje i razlozi zašto treba da se napravi taj spomenik “, kaže ona.
Prije Bulatovića, spomenik Draži
U Bileći je prije dvije godine podignut i spomenik Dragoljubu Draži Mihailoviću.
On je bio komandant nekadašnje Jugoslovenske vojske u otadžbini, tokom Drugog svjetskog rata svrstao se u redove kolaboracije, da bi 1946. odlukom novih vlasti bio strelja. Sud u Srbiji rehabilitovao ga je i vratio mu građanska prava 2015.
Na mjestu na kojem je nekada stajao partizanski spomenik u Bileći danas je Ravnogorski park.
Spomenik Mihailoviću gradi se i u Bijeljini, gradu na sjeveroistoku BiH, i to na na trgu koji nosi njegove ime.
Omeđavanje teritorije spomenicima
Spomenici u BiH, izgrađeni nakon rata koji je trajao od 1992. – 1995. godine pokazatelj su dominacije one grupacije koja je u većini, ali i omeđavanja teritorija, ocijenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Edvin Kanka – Čudić.
„Ti spomenici najčešće su izgrađeni na teritorijima, odnosno mjestima, gradovima one etnije koja je dominantna u tom mjestu. Spomenike Bošnjacima nećete vidjeti mnogo na području Republike Srpske, kao što ni spomenike Srbima na području Federacije BiH“ navodi Čudić.
Prema Centralnoj evidenciji spomenika koju vodi UDIK, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno više od 2.100 spomenika koji su posvećeni stradanju civila i/ili boraca u proteklom ratu.
Veći broj mapiranih spomenika nalazi se na području Federacije BiH, više od 1.400. Najviše ih je na području Tuzle.
Preostali spomenici, njih oko 600 nalaze se u RS, a najviše ih je na području Bijeljinske regije, na istoku BiH.
Ovi spomenici više razdvajaju, nego što spajaju, smatra Čudić, pošto se njima postavljaju granice.
„Pored toga, veliku zbrku u cijelom procesu popisivanja spomenika činilo je nepostojanje zakona koji reguliše pitanje spomenika na području Bosne i Hercegovine“ ocjenjuje on.
U RS i Brčko distriktu postoje zakoni kojima se reguliše ova oblast, dok je na nivou entiteta Federacija BiH zakona nema. Tu općine i gradovi odlučuju o postavljanju spomenika.
Žrtve nemaju spomenik
Spomenicima se, uglavnom, u BiH širi antagonizam prema drugima, koji nisu istomišljenici ili ne pripadaju većinskom nacionalnom nacionalnom korpusu koji živi u tom području.
Tako je u Višegradu, gradu na istoku BiH podignut spomenik ruskim dobrovoljcima koji su se borili na strani VRS.
Prema podacima Vlade RS u redovima Vojske RS od 1992. do 1995. godine ratovalo je oko 700 ruskih državljana, a 37 je poginulo.
U ovom gradu su prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snage Vojske Republike Srpske ubile oko 3.000 Bošnjaka, uključujući oko 600 žena i više od stotinu djece.
Njima nije podignut nijedan spomenik.
S druge strane u Federaciji BiH, na području općine Zavidovići, u središnjem dijelu BiH, u naselju Livade, podignut je spomenik arapskim borcima koji su ratovali pod okriljem Armije Republike BiH (ARBiH).
Zbog toga što nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda "El-Mudžahidin" prema Srbima na području Vozuće i Zavidovića, na 10 godina zatvora pred Sudom BiH osuđen je bivši komandant Trećeg korpusa ARBiH Sakib Mahmuljin, pod čijim je okriljem djelovala sporna jedinica.
Od Bruce Lee-ja do Titanica
Nisu svi spomenici u BiH podignuti u znak inata. Neki od njih čak slave i univerzalne idole.
Tako je u Mostaru, gradu na jugu BiH, 2005. godine, podijeljenom po nevidljivoj etničkoj liniji na zapadni i istočni, odnosno onaj s većinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, svoju statuu dobio legendarni glumac Bruce Lee.
Spomenik nije dugo opstao, pa je tako nakon vandalskih oštećenja, sedam godina bio sklonjen, te je 2013. ponovno vraćen na svoje mjesto na Španskom trgu u Mostaru.
Mostarcima, ipak, ne znači puno.
„Bilo je to da se uzmu pare za taj projekat, a znači samo kao dječija radost u taj vakat, ništa više“, za RSE govori Edo, stanovnik ovog grada.
I u Bosanskoj Krupi, na zapadu BiH, podignuto je spomen – obilježje univerzalnoj tragediji – stradanju broda „Titanic“ jednog od najvećih i najpoznatijih prekookenaskih brodova koji se nasukao i potonuo u u noći sa 14. na 15. april 1912. godine.
Na tom brodu nalazila su se i četiri Krupljanina u čiju je čast obilježje i podignuto na stotu godišnjicu stradanja.
Više na na portalu RSE.