Bosanskohercegovački glumac Branko Đurić Đuro objavio je na društvenim mrežama osvrt o životu u gradu, povratku prirodi i savremenom načinu života, upozoravajući na, kako navodi, sve veće udaljavanje čovjeka od zemlje i proizvodnje vlastite hrane.
Kako je naveo, rođen je u gradu, gdje je proveo cijeli život, zbog čega je sebe uvijek smatrao gradskim dječakom. Međutim, posljednjih nekoliko godina počeo je drugačije posmatrati život na selu.
„Posljednjih nekoliko godina počeo sam shvatati da je selo, ustvari, naše prirodno stanište i da smo ‘protjerani’ u gradove kako bismo bili ‘na okupu’“, napisao je Đurić.
Smatra da su ljudi izgubili kontakt sa zemljom te tvrdi da su im je oduzeli uglavnom strani vlasnici, koji na njoj proizvode hranu uz korištenje pesticida i vještačkih đubriva, a potom je prodaju u supermarketima.
Đurić je posebno govorio o osjećaju slobode koji mu pružaju priroda, šuma i mogućnost uzgoja vlastite hrane.
„Prije nisam imao pojma koliko je lijepo ujutro ustati i stati bosim nogama na rosnu travu ispred svoje kuće, kako je divno otići u baštu po hranu umjesto u supermarket i koliko je ljepše hodati kroz šumu nego kroz gradsku gužvu“, naveo je.
Osvrnuo se i na koncept petnaestominutnih gradova, iznoseći stav da bi takav način urbanog planiranja mogao biti iskorišten za smještanje velikog broja ljudi na manjem prostoru i uspostavljanje veće kontrole nad stanovništvom.
„Otkako sam čuo za ideju o petnaestominutnim gradovima, jasan mi je cilj velikih svjetskih korporacija. Smjestiti nas što više u što manji prostor i pod krinkom ‘sigurnosti’ imati potpunu kontrolu nad nama“, napisao je Đurić.
U nastavku objave iznio je i stavove o budućnosti proizvodnje hrane, domaćeg sjemena, umjetne inteligencije, digitalnog novca, praćenja ugljičnog otiska i savremenih tehnologija.
Đurić smatra da postoji opasnost da se ljudi udalje od prirode, izgube mogućnost proizvodnje vlastite hrane i zavise od velikih sistema.
„Zabavljat će nas i zaglupljivati digitalnim igricama, usmjereno obrazovati uz pomoć umjetne inteligencije, uvesti socijalnu distancu, digitalni novac, ugljični otisak, društveno bodovanje i automobile koji nas kontroliraju i kažnjavaju zbog prekršaja“, naveo je.
Na kraju je poručio da postoji opasnost od postepenog ograničavanja mogućnosti da čovjek posjeduje plodnu zemlju, šumu i vlastiti izvor vode.
„Sve će učiniti da zabrane, ukinu ili unište mogućnost da imaš svoj komadić plodne zemlje, malo šume i vlastiti izvor. A ovo o čemu govorim proglašavat će teorijom zavjere“, zaključio je Branko Đurić Đuro.
Pojedine tvrdnje koje je iznio u objavi predstavljaju njegove lične stavove i nisu potkrijepljene dokazima. Koncept petnaestominutnog grada, prema njegovim zagovornicima, podrazumijeva urbanističko planiranje u kojem bi stanovnicima osnovne usluge bile dostupne unutar 15 minuta pješačenja ili vožnje biciklom.