Austrijski list „Standard“ objavio je opširan tekst o rudarskim projektima u Bosni i Hercegovini, upozoravajući da se iza priče o eksploataciji litijuma, nikla, zlata i drugih strateških sirovina ne vode samo ekonomske i ekološke bitke, već i ozbiljna politička borba.
Posebnu pažnju austrijski list posvećuje Majevici, gdje se već godinama govori o mogućoj eksploataciji litijuma i drugih minerala. Kako navodi „Standard“, lokalno stanovništvo sve je zabrinutije zbog mogućih posljedica rudarenja, dok otpor projektima raste.
Prema procjenama koje navodi list, ispod Majevice se nalazi oko 1,5 miliona tona litijum-karbonata, 94 miliona tona magnezijum-sulfata i 17 miliona tona bora.
Majevica postaje mnogo više od rudarskog projekta
Austrijski „Standard“ podsjeća da je švajcarska kompanija Arcore AG dobila dozvolu za istraživanja na području Majevice, dok je 2023. godine osnovano udruženje „Čuvari Majevice“, koje se protivi mogućoj eksploataciji.
Posebna zabrinutost postoji zbog mogućeg uticaja na rijeke Gnjicu i Janju, ali i na širi ekosistem ovog područja.
Prema planovima koji se navode u tekstu, eksploatacija bi mogla početi 2028. godine. Arcore je u međuvremenu sklopio sporazum sa kompanijom Rock Tech Lithium, koja planira da litijum koristi za proizvodnju u Njemačkoj.
Austrijski list navodi da bi njemačka automobilska industrija na taj način mogla biti snabdijevana litijumom za proizvodnju baterija za čak 500.000 električnih vozila godišnje.
To pokazuje da Majevica nije samo lokalna priča.
U pitanju je dio mnogo šire evropske trke za strateškim sirovinama.
„Faktor Dodik“ u priči o litijumu
Poseban dio teksta „Standard“ posvećuje Miloradu Dodiku i njegovoj političkoj ulozi u rudarskim projektima.
„Planirani rudnik na Majevici ima i političku komponentu. Jer, šef SNSD-a Milorad Dodik, nada se međunarodnoj političkoj podršci ovom projektu“, navodi austrijski list.
„Standard“ pritom podsjeća na ranije međunarodne sankcije Dodiku i njegovu političku orijentaciju prema administraciji Donalda Trampa.
Austrijski list tvrdi da je Dodik, između ostalog, Trampu nudio sporazum o eksploataciji mineralnih sirovina po modelu koji bi podrazumijevao pristup strateškim resursima u zamjenu za političku podršku.
Upravo se ovdje otvara mnogo šire pitanje – da li se prirodni resursi BiH pretvaraju u sredstvo međunarodnog političkog trgovanja?
To je posebno važno u zemlji u kojoj pitanje državne imovine još nije riješeno.
Ko će odlučivati o bogatstvu ispod zemlje?
„Standard“ kao jedan od ključnih problema izdvaja pitanje državne imovine BiH.
U tekstu se navodi da se potencijalna rudna nalazišta u velikoj mjeri nalaze na zemljištu koje ima status državne imovine, zbog čega pitanje vlasništva direktno utiče i na mogućnost izdavanja rudarskih dozvola.
Austrijski list navodi da postoje dva suprotstavljena politička pristupa: jedni žele da državna imovina pripadne entitetima, dok drugi insistiraju na tome da ona ostane u vlasništvu države BiH.
Dok se to pitanje ne riješi, navodi „Standard“, ostaje otvoreno i pitanje zakonitosti budućih rudarskih projekata.
Upravo zato borba za državnu imovinu može imati mnogo veće posljedice nego što se na prvi pogled čini.
Od Majevice do Ozrena i Jezera
Majevica, međutim, nije jedino područje koje se nalazi pod povećalom međunarodnih rudarskih kompanija.
„Standard“ navodi i Ozren, gdje se istražuju nalazišta nikla i gdje su se lokalne inicijative organizovale protiv eksploatacije.
Poseban primjer je i opština Jezero, nedaleko od izvora Plive.
Australijska kompanija Jugo Metals tamo istražuje potencijalna nalazišta zlata, srebra, bakra, olova, cinka i barita.
Kako navodi austrijski list, početna obećanja o ekonomskom prosperitetu kod dijela stanovništva zamijenila je zabrinutost nakon promjena u životnoj sredini.
U središtu straha su rijeke Pliva i Vrbas, koje imaju veliki značaj za vodosnabdijevanje i život stanovništva u ovom dijelu BiH.
Vareš pokazuje koliko je pitanje složeno
„Standard“ kao još jedan primjer navodi Vareš, gdje kanadska kompanija Dundee Precious Metals od 2023. godine eksploatiše metale.
Austrijski list ukazuje na činjenicu da se i dio zemljišta na kojem se nalazi rudnik nalazi u državnom vlasništvu, dok su vlasti Federacije BiH izdale dozvole za projekat.
Istovremeno, prema navodima lista, postojali su sporovi oko potrebnih dozvola za krčenje šuma.
Sve to pokazuje koliko su rudarski projekti u BiH postali pitanje u kojem se prepliću novac, politika, međunarodni interesi i zaštita životne sredine.
Gas, američki interesi i strateške sirovine
„Standard“ ide i korak dalje i povezuje pitanje rudnika sa budućim energetskim projektima u BiH.
Austrijski list iznosi tvrdnju da američka administracija želi što prije riješiti pitanje državne imovine, dok američke kompanije istovremeno imaju interes za izgradnju gasovoda i gasnih elektrana.
Prema toj interpretaciji, energetski projekti i eksploatacija mineralnih sirovina ne mogu se posmatrati potpuno odvojeno.
Ipak, važno je naglasiti da dio ovih navoda austrijskog lista predstavlja političku analizu i procjene, a ne potvrđene činjenice.
Posebno se to odnosi na spekulacije o mogućem pritisku na visokog predstavnika da pitanje državne imovine riješi korištenjem bonskih ovlašćenja.
Građani sve glasniji: „Nećemo rudnike po svaku cijenu“
Ono što je zajedničko Majevici, Ozrenu, Jezeru i drugim područjima jeste rastuće nepovjerenje stanovništva.
Građani sve češće postavljaju isto pitanje: šta ostaje lokalnoj zajednici nakon što kompanije izvade vrijedne sirovine?
Da li ostaju nova radna mjesta i razvijena infrastruktura ili zagađeno zemljište, promijenjeni vodotokovi i dugoročni ekološki problemi?
„Standard“ zaključuje da se širom BiH razvija mreža lokalnih inicijativa koje se protive nekontrolisanoj eksploataciji prirodnih bogatstava.
U osnovi tog otpora nalazi se duboko nepovjerenje prema političkim elitama i institucijama, ali i strah da bi zakoni i ekološki standardi mogli biti prilagođavani interesima velikih investitora.
Majevica tako više nije samo priča o litijumu. Ona postaje test ko će u budućnosti kontrolisati prirodna bogatstva BiH – građani i institucije ili međunarodne kompanije i političke elite.
Austrijski „Standard“ svojim tekstom upravo otvara to pitanje, stavljajući u isti okvir litijum na Majevici, nikl na Ozrenu, zlato kod Jezera, rudnik u Varešu i neriješeno pitanje državne imovine.