Djeca žrtve nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u našoj
zemlji najčešće su prepuštena sama sebi. Kada odluče progovoriti i potražiti
pomoć, uvide koliko je sistem nefunkcionalan. Prepreke su mnoge, od policije,
preko sporog pravosuđa pa do socijalnih službi. Na taj način svoju traumu
prolaziti i po nekoliko puta. Rad
fočanskog Centra za podršku djeci žrtvama nasilja, jedina je svjetla tačka u
ovoj tužnoj priči
U jučer objavljenom Godišnjem izvještaju o nasilju nad
djecom za 2015 godinu stoji da je u toku ove godine u Republici Srpskoj evidentirano
637 djece koja su bila žrtve različitih oblika nasilja, od kojih su 361
žrtva muška djeca, a 276 su djeca ženskog pola. Od ukupnog broja, njih 257 je u
dobi od 10 do 14 godina, 187 u dobi između 15 i 18 godina, 114 u uzrastu od pet
do devet godina, a 79 u dobi do četiri godine.
Izostala stručna
pomoć zlostavljanoj i zanemarenoj djeci?
Prema važećoj zakonskoj regulativi, Centri za socijalni rad
su ti koji treba da osiguraju pomoć i podršku djetetu i spriječe njegovu
sekundarnu traumatizaciju i viktimizaciju.
O tome da pomoć djeci žrtvama u pravilu izostaje i da su
zakonske odredbe i ovdje samo „mrtvo slovo na papiru“, najbolje svjedoči broj
pristiglih prijava na adresu Ombudsmana za djecu RS.
U Ombudsmanu kažu da se iz pristiglih prijava jasno vidi da
centri ne sačinjavaju socioanamnestičke podatke o uslovima u kojima dijete
odrasta, ne rade nalaz psihologa i plan
psihosocijalnog tretmana za dijete. A potom dijete, bez plana psihosocijalnog
tretmana, zbrinjavaju u hraniteljske
porodice, sigurne kuće ili dom.
Upravo ovi propusti i izostanak efikasne i sistematične
pomoći zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim porodicama bio je razlog
što je institucija Ombudsmana za djecu RS krajem prošle godine pokrenula
inicijativu za otvaranje Centra za zaštitu djece pri Univerzitetskoj bolnici
Foča.
Centar je počeo s radom u martu ove godine i do sada je
ovdje registrovano 36 djece žrtava različitih oblika nasilja ili zanemarivanja.
Zabilježene su sve vrste nasilja- seksualno, fizičko, vršnjačko nasilje, ali i
različiti oblici zanemarivanja djece.
“Uspostava Centra se
pokazala kao neophodna, jer zaista ima mnogo djece žrtava nasilja, seksualnog
zlostavljanja i zanemarivanja, kojima je potrebna sva vrsta pomoći kako bi
prebrodili traumatična iskustva. Centar djeci daje podršku, ali i
hospitalizaciju ako je potrebno. Sa njima rade defektolozi, neurolozi,
psiholozi, socijalni radnici, pedijatri i specijalisti svih grana koji su
potrebni za dijagnostiku i dalji rad sa djecom“, kaže doc. dr Dejan Bokonjić,
načelnik odjeljenja za pedijatriju Univerzitetske bolnice Foča i napominje da u situacijima kad izostane adekvatna i
blagovremena pomoć stručnih ljudi posljedice su mnogo teže, često i kobne.
Pomoć traže u
Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba
Inače Centar u Foči je nastao po ugledu na Polikliniku za
zaštitu djece grada Zagreba, prvu ustanovu ovakvog tipa u regionu.
Kako je u razgovoru za Buku rekla psiholog i psihoterapeut prof. dr
Gordana Buljan Flander, direktorica Poliklinike, pomoć u ovoj ustanovi ne traže
samo djeca i roditelji iz Hrvatske, već i iz BiH, Crne Gore, Srbije i
Slovenije.
Dolaze jer od 2002. godine ovdje mogu dobiti multidisciplinarni
tim stručnjaka koji će učestvovati u dijagnostici i odrediti najbolji tip
tretmana za dijete.
„Kada radimo poređenja prije otvaranja klinike i sada nakon
njenog otvaranja, ono što je najveći pomak jeste što i roditelji i djeca i
stručnjaci iz sistema znaju kome uputiti djecu koja su traumatizovana,
zlostavljana i koja su u riziku za traumu. Djecu nam upućuje škola, vrtić,
roditelji ih dovode samoinicijativno, ali naši najbliži suradnici su centri za
socijalni rad koji nam upućuju i djecu i nezlostavljajuće roditelje. Iako se
zovemo Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, 47 do 50 posto djece dolazi iz drugih djelova Hrvatske, a s
obzirom da smo dugo bili jedina ustanova ovoga tipa u regiji, dolaze nam i
djeca iz BiH, Crne Gore, Srbije, Slovenije“, pojašnjava Buljan Flander.
Poliklinika svake godine primi između 1.000 i 1.300
nove djece, a tu je i između 300 do 600 djece koja su u tretmanu od prethodnih godina.
„Specijalizirani smo za rad sa zanemarenom, zlostavljanom i
traumatizovanom djecom, ali isto tako radimo i sa djecom koja su rizična da bi
bila na bilo koji način traumatizovana, što znači djeca koja su hiperaktivna,
koja imaju smetnje u školi, koja dolaze iz porodice u kojoj postoje neki
problemi. Recimo, u posljednje vrijeme imamo jako veliki broj djece iz visoko
konfliktnih razvoda, gdje roditelji u borbi za neka svoja prava ili nekim
svojim međusobnim osvetama ne vide dijete, bore se preko djeteta i zapravo je
to jedna nova grupa emocionalno zlostavljane i emocionalno zanemarene djece”,
kaže za Buku Buljan Flander.
Njihova istraživanja pokazuju da je 10 posto djece koja su
zatražila pomoć u Poliklinci seksualno
zlostavljano, 30 posto je bilo svjedok nasilja u porodici, između 10 i 15 posto
su djeca koja su fizički zlostavljana, dok je oko 20 posto djece iz
visokokonfliktnih razvoda. Ostalo su djeca koja su izložena bulingu u školi ili
sajber bulingu, djeca koja imaju smetnje u učenju ili određene emocionalne i
razvojne probleme.