Afrička svinjska kuga ponovo je potvrđena u Bijeljini, na području sela Gradac, i to u trenutku kada se domaći proizvođači još oporavljaju od posljedica prethodne epidemije koja je prije tri godine prepolovila stočni fond u Semberiji.
Vijest koja je stigla „kao grom iz vedra neba“ ponovo je aktivirala sve krizne mehanizme, ali i otvorila stara pitanja: koliko je domaća proizvodnja zaista zaštićena, i da li se ponavlja scenario iz 2023. godine kada je, prema procjenama proizvođača, eutanazirano više od 50.000 svinja?
Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske potvrdilo je da je riječ o prvom slučaju nakon 8. januara ove godine, te da su odmah aktivirane sve mjere kontrole, eutanazije i epizootiološkog nadzora.
„Afrička svinjska kuga nije pobijeđena. Virus je i dalje prisutan u našem okruženju. Samo disciplinom, odgovornošću i dosljednim sprovođenjem biosigurnosnih mjera možemo zaštititi domaću proizvodnju“, navodi se u saopštenju.
Posebno se upozorava na ilegalan promet životinja i nekontrolisana kretanja svinja, što se smatra jednim od glavnih uzroka ponovnih izbijanja bolesti.
Istovremeno, Ministarstvo potvrđuje da je situacija u Srbiji i Hrvatskoj i dalje nepovoljna, što dodatno povećava rizik za pogranična područja poput Semberije.
Na terenu panika, neizvjesnost i strah od ponovnog ekonomskog sloma.
„Ne mogu vam opisati kakav je osjećaj kada čujete da se afrička kuga svinja ponovo pojavila u Semberiji. Nama koji živimo od ovog posla odmah se vrate slike iz 2023. godine. Tada sam ostao bez gotovo cijele farme. Godinama sam ulagao u farmu, dizao kredite, kupovao prasad, obnavljao objekte i onda je za nekoliko dana sve nestalo. Nije čovjeku teško samo zbog novca. Teško je kada gledate kako propada nešto što ste stvarali čitav život”, priča za BUKU Miladin Rankić, koji se svinjogojstvom bavi gotovo tri decenije.
“Nakon afričke kuge, trebalo nam je dugo vremena da se oporavimo. Neki ljudi nikada nisu ni obnovili proizvodnju. Prodali su objekte, odustali od svinjogojstva i otišli da rade druge poslove. Ja sam odlučio da ostanem. Vjerovao sam da su najgori dani iza nas. Upravo zato me ova vijest posebno pogodila. Danas na farmi imam manje svinja nego prije tri godine, ali od njih živi cijela porodica. Od toga školujemo djecu, plaćamo račune i planiramo budućnost. Kada se pojavi afrička kuga, čovjek ne razmišlja samo o životinjama. Razmišlja šta će biti sutra, kako će vratiti dugove, kako će prehraniti porodicu ako ponovo ostane bez svega”, špriča za BUKU Rankić.
Najbitnije je poštivati biosigurnosne mjere
Veterinarske službe odmah su izašle na teren. Prema riječima dr Slavše Cacanovića, reakcija sistema je bila brza, ali rizik i dalje ostaje visok.
„Od momenta sumnje do dijagnostikovanja prošlo je vrlo kratko vrijeme. Kolege su već uradile sanaciju terena, eutanaziju i dezinfekciju“, navodi za BUKU Cacanović.
On upozorava da je riječ o virusu koji se lako prenosi i koji može opstati u spoljašnjoj sredini.
„To je afrički asfavirus, izuzetno otporan. U zaraženom materijalu može opstati dugo, čak i na visokim temperaturama u određenim uslovima. Ljudi moraju biti svjesni da nema mjesta panici, ali ima mjesta maksimalnoj disciplini. Nažalost, imamo slučajeve bacanja uginulih svinja u kanale. To je najgora moguća stvar jer se time širi zaraza. Takve životinje se moraju zbrinuti na propisan način“, upozorava Cacanović za BUKU.
Bakajlić: “Od večeras ćemo lijegati u strahu”
Govoreći za BUKU, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije, Savo Bakajlić, poručuje da je vijest došla kao težak udarac za sve farmere.
„Ovo je kao grom iz vedra neba. Od večeras ćemo ponovo lijegati u strahu i buditi se sa pitanjem šta ako opet izgubimo sve ono što smo iznova stvarali. Ljudi su jedva stali na noge nakon 2023. godine, kada je uništen stočni fond. Preko 50.000 svinja je eutanazirano i niko za to nije odgovarao. Nekima je isplaćena nadoknada, nekima nije. Još čekamo obeštećenja za izgubljenu dobit, posebno za krmače i dugoročne gubitke“, kaže za BUKU Bakajlić i upozorava da bi novi talas zaraze mogao imati katastrofalne posljedice: „Ako dođe do širenja, mi smo završili sa poljoprivredom kakvu poznajemo. Ljudi će odustati. Ovo nije samo bolest ovo je udar na cijeli sistem opstanka.“
Semberija, koja se decenijama smatrala „srcem svinjogojstva“, tada je pretrpjela udar koji se i danas osjeća. Stručnjaci upozoravaju da se oporavak nikada nije u potpunosti završio. Mnogi proizvođači su radili sa smanjenim kapacitetima, dok su bankarski krediti i dugovi ostali. Cijeli sektor je ostao ranjiv, što novu pojavu bolesti čini još opasnijom.
Struka upozorava da se bolest vraća iznova iz više razloga te ukazuju na nekoliko ključnih faktora: nelegalan promet životinja, slaba biosigurnost na malim farmama, nekontrolisano kretanje svinja, prisustvo virusa u divljim populacijama,sezonski faktori . Veterinar Cacanović ističe:
„Svinje su životinje koje teško podnose visoke temperature. U takvim uslovima organizam je pod stresom i bolest lakše bukne. Svaka sumnja na bolest, svako uginuće i svaki pobačaj kod krmača mora biti prijavljen. Najgore što možemo uraditi jeste da ćutimo”, upozorava Cacanović.