"Na osnovu uredbe Republičke radio-difuzne agencije zbog smrti patrijarha Pavla u danima žalosti biće trajno ili povremeno isključeni svi radio kanali i sledeći TV kanali: Zone Club, Vizant, Fox life, BBC Prime, VH 1, OBN, Melos, MTV Adria, DSF, TV E, Canale 5, RT CG, Fashion TV, RAI Uno, MTV Hits, VH1 Clasic, Enter, HRT 1 i 2".
Bilo je krajnje vrijeme da Bosnica ponosna, pored hiper-mega-giga-super marketa, dobije i pokoji šoping mol. Bar u Sarajevu i Banjaluci. Znate, to vam je ono mjesto gdje srećkovići dođu, sve sa potomstvom i od juta do večeri krše svojih mjesečnih 300 km, ako ih imaju. A, ostali? Pa gledanje je džaba, bar dok vas baja sekjuriti ne ocijeni, kao nedekorativan element u objektu i kulturno najuri van.
O francuskom predsjedniku Nikoli Sarkoziju i njegovom sinu Žanu krajem oktobra se na Internetu, u odnosu na bilo kojeg drugog francuskog političara, ubjedljivo najviše govorilo. Sa više od 259 hiljada sajtova (novinarskih članaka, blogova, stranica socijalnih mreža, kao što su Facebook ili Twitter) skeniranih svakih pola sata, nedavno lansirani indikator prisutnosti francuskih političkih i sindikalnih predstavnika na Internetu, došao je do rezultata da je predsjednik Sarkozy u periodu od 15. do 31. oktobra 2009. naveden u 26. 585 publikacija, a njegov sin u 14. 828.
U povodu obilježavanja dvadesete godišnjice Plišane revolucije u Čehoslovačkoj BUKA vam donosi intervju sa NJ.E, ambasadorom Češke Republike u BiH, g-dinom Tomašom Szunyogom.
Od svih kritičara najveći je, najgenijalniji i najnepogrešiviji – vreme, kaže jedan aforizam. Ti kritičari, frustrirani marginalci, domaći izdajnici, strani plaćenici i sve ono čime su počašćeni od Mile nam vlasti, slušali su začuđeno koncert zvižduka na koncertu No smoking Orchestra u Banjoj Luci kad se On pojavio na sceni.
U nacističkoj Njemačkoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali koncentracioni logori. U logorima su u plinskim komorama spaljivani ljudi. Iz dimnjaka je izlazio pepeo, ljudski, masan i lijepljiv. Gebelsova propagandna mašinerija ubjedila je svoj narod da je pepeo i dim čudnog mirisa dim iz pekara, gdje logoraši, pripadnici nižih ljudskih rasa, prave hljeb za njemačke vojnike na frontovima širom svijeta.
Pas laje, političar laže, novinari konstruiraju, a ja se stalno vraćam odnekud. Vratio se iz Beograda, sa književnog festivala. Nitko me nije uhitio i zatvorio, laže Želja K. da Srbija nije sigurna za Bosanske građane. Ni Lamiju nitko nije uhapsio, a ona iz Sarajeva. Ni Pirketa, a on je Bosanac.
Ovaj petak nije bio vrijedan ustajanja. Vrijeme kakvo ni Trećem Reichu ne bi čovjek poželio, a kamoli jednoj suverenoj nezavisnoj nedjeljivoj jedinstvenoj demokratskoj i svašta još Bosni i Hercegovini. Bogovi kroz oblake sline, valjda zato što no posjećujem ni crkve ni džamije. Neka plaču, pomislio sam. Manje će… Manje će… Ma znate.
Da sam ja advokat Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom, kao što hrvatski advokat nisam niti mi pada na pamet biti, i da moram Hrvatsku braniti od tužbe za obeštećenje članova obitelji onih Srba kojima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj oduzeta sva imovina, ili im je u jasenovačkom logoru pobijen sav bliži rod, ja bih kao svjedoke obrane pozvao suce Okružnog suda u Banjaluci, a kao krunskog među njima pozvao bih gospodina Slobodana Radulja, sudskog vještaka za pitanja državnog terora, u slobodno vrijeme pravobranioca Republike Srpske.