Na koricama knjige je žuta traka sa natpisom “CSI Banjaluka”.
Prva asocijacija je, naravno, da se desio zločin i da je u toku istraga na mjestu događaja.
Oni koji već poznaju rad autorke u oblasti zaštite životne sredine, zaključiće da se knjiga bavi ekološkim incidentima u Banjaluci, kojih je zaista bilo mnogo u proteklom periodu.
Dr Slobodanka Pavlović, autorka knjige “CSI Banjaluka: Ekološki indikatori održivosti”, kaže da je ovakvo tumačenje naslova sasvim ispravno, te da se namjerno poigrala dvostrukim značenjem, jer je CSI i skraćenica za indikatore stanja životne sredine.
“Namjera mi je bila da takav dizajn korica asocira na detektivsku seriju CSI, koja u prevodu znači istraga mjesta zločina, a u stvari pravo tumačenje skraćenice je Core Set Indicators, odnosno glavni setovi indikatora. Kako kroz analizu zadatih indikatora otkrivam stanje određenih medija životne sredine, možemo reći da je i detektivsko tumačenje naslova ispravno, jer na kraju ‘uviđaja’ i analize podataka utvrđujem da li se desio zločin prema prirodi i životnom okruženju grada Banja Luka”, kaže dr Pavlović u razgovoru za Buku, povodom objavljivanja njene najnovije knjige, koja analizira situaciju u oblasti vode, vazduha, zemljišta, otpada i turizma na primjeru grada Banja Luka.
BUKA: Hajde da krenemo od vode, često se pitamo kakav je uopšte kvalitet vode koju pijemo u Banjaluci, kakav je kvalitet vode na gradskim plažama, smijemo li se kupati u Vrbasu? Svjedoci smo da se kanalizacija iz naselja slijeva direktno u rijeku, često odmah pored kupališta… Šta je vaša analiza pokazala? Rade li se ova mjerenja i jesu li te informacije dostupne građanima tako da oni znaju kako da se ponašaju, da li je bezbjedno da piju vodu, da se kupaju u Vrbasu?
Dr Pavlović: “Analize kvaliteta vode za piće se rade redovno i u nadležnosti su gradskog preduzeća Vodovod. Rezultati analiza pokazuju da kvalitet vode u hemijskom pogledu stoprocentno zadovoljava propise, dok je procenat bakteriološki neispravnih uzoraka daleko ispod dozvoljenog i iznosi svega 0,34 odsto, na bazi ukupno pregledanih uzoraka.
Međutim, iako zaštita izvorišta Novoselija treba da bude osnov za planiranje bilo kakvih aktivnost na rijeci Vrbas i u slivnom području na dijelu vodozaštitne zone i uzvodno, što znači da prilikom izrade bilo kakvih objekata moraju da se urade studije uticaja na kvalitet vode rijeke Vrbas u vodozaštitnom području, dovoljna je jedna šetnja ovim potezom kako bi se uočile brojne nepravilnosti i propusti koji nisu sankcionisani uprkos vidnom kršenju datih odluka, mjera i zakonskih odredbi.
Nemilice se gradi i u obalnom i vodoplavnom području, što je prema regulativi, zabranjeno. Povećava se broj korisnika na kanalizacionu mrežu, ukoliko su priključeni na istu, a nerijetko se sve opet usmjerava direktno u Vrbas. Na navedenoj lokaciji se nalazi i dosta obradivih površina, te ako se koriste pesticidi i herbicidi, oni vrlo lako dospijevaju u Vrbas kroz procjedne ili podzemne vode. Na taj način u vodu dospijevaju i teški metali koji ne podliježu u standard redovne provjere kvaliteta vode.
Zabrinjavajući rezultati
Kada govorimo o kvalitetu rijeke Vrbas, analiza i podaci dobijeni kroz primjenu ekoloških indikatora u monitoringu površinskih voda pokazali su zabrinjavajuće rezultate, kaže autorka knjige.
“Indikatori pokazuju visoke koncentracije različitih zagađivača, a pogotovo organskih materija i koliformnih bakterija fekalnog porijekla, što može imati ozbiljne ekološke i zdravstvene posljedice. Kvalitet vode rijeke Vrbas na brojnim profilima nije u skladu sa zahtijevanim standardima i preporučenim nivoima mikrobioloških parametara, te ne zadovoljavaju uslove za kupanje građana. Jasno je da izlivi otpadnih voda sa uzvodnog područja (gradsko jezgro) imaju presudan uticaj na nizak kvalitet voda na kupalištima. Prema dobijenim podacima voda je klasirana uglavnom u najlošiju, IV i V kategoriju. Grad pred početak ljetnje sezone naruči analize koje pokažu da voda nije za kupanje, ali te informacije kao da prođu nezapaženo”, kaže naša sagovornica.
“Urbano područje Banjaluke ima djelimično razvijen kanalizacioni sistem, ali ne postoji centralni sistem za prečišćavanje i preradu otpadnih voda, što dovodi do ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda direkno u rijeku Vrbas i druge vodotoke u blizini. Koliko sam ja informisana, u toku je izrada studije izvodljivosti za izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda, te se nadam da će se ovaj dugo najavljivani kapitalni projekat uskoro i realizivati.”
BUKA: Isto se to pitamo i za vazduh, naročito tokom zimskom perioda. Sada je proljeće, pa ljudi zaborave kako je to izgledalo i šta ih opet čeka na jesen, ali očigledno je da je posljednjih godina vazduh strašno zagađen. Srećom, i tehnologija je napredovala, pa sada postoje nezvanična mjerenja zagađenosti koja su ljudima dostupna na internet platformama, u nedostatku zvaničnih podataka. Kakvi su vaši nalazi u ovoj oblasti? Ako se već ne radi na smanjenju zagađenosti, radi li se barem na tome da ljudi budu adekvatno i blagovremeno informisani, pa da znaju na primjer da li taj dan pametno da trče vani ili je bolje da vježbaju u zatvorenom prostoru?
Dr Pavlović: Pitali ste, ako se ne radi na smanjenju zagađenosti, da li se radi na informisanju javnosti o posljedicama izlaganja zagađenom vazduhu. Ne, ne radi se na tome. Čak bih rekla da se i manipuliše sa podacima i da se ne prikazuju razumljivo i transparentno. Ogromna je razlika između zvaničnih i nezvaničnih podataka.
Evidentno je da se u gradu Banjaluka vrše zvanična mjerenja i da se rezultati objavljuju na zvaničnoj stranici Grada, međutim kada želite da saznate kakvo je trenutno stanje vezano za kvalitet vazduha, sam postupak je veoma komplikovan i nerazumljiv. Za Banjaluku su se podaci o kvalitetu vazduha ranije postavljali početkom tekućeg mjeseca za prethodni mjesec na sajtu Administrativne službe grada, u rubrici Život u Banjaluci, podrubrika Životna sredina, gdje se nalaze izlistane tabele po mjesecima. Trenutno, podaci se postavljaju danas za prethodni dan, znači tabele o kvalitetu vazduha za prethodan dan. S obzirom da se situacija, pogotovo u zimskim mjesecima, mijenja iz minute u minutu, postavlja se pitanje kako Grad može odreagovati na prekomjerna zagađenja i upozoriti građane, ako podatke i to prosječne dnevne vrijednosti postavlja za period koji je prošao?
Tehnologija napreduje, mi nazadujemo
Građani koji su potencijalno izloženi uticaju zagađenog vazduha uskraćeni su za pravovremene informacije, ističe dr Pavlović.
“Pored toga, tabele sa podacima koje se objavljuju su nejasne i netransparentne. Rekli ste napreduje tehnologija, a mi u tom pogledu izgleda nazadujemo. Napredak tehnologije kada govorimo o razvoju senzora za praćenje kvaliteta vazduha znači da svaki građanin može igrati aktivnu ulogu u praćenju i poboljšanju kvaliteta vazduha. Javnost sada može kupiti senzore veličine mobilnog telefona za praćenje lokalnog nivoa zagađenja vazduha. Neki od popularnih izvora podataka o kvalitetu zraka su AirVisual, World Air Quality Index i Plume Labs. Ove platforme koriste senzore raznih uređaja i analiziraju dostupne podatke kako bi pružile informacije o kvalitetu zraka u određenoj regiji ili gradu. Učešće građana u praćenju kvaliteta vazduha može potaknuti akciju, kao i dopuniti mreže senzora koji bi bili u vlasništvu grada i predstavljali zvanične podatke.”
Dr Pavlović podsjeća da je u Banjaluci upravo magazin Buka bio taj koji je postavio prve Purple Air senzore koji su preporučeni od brojnih stranih i domaćih stručnjaka, a rezultati mjerenja su besplatni i dostupni na PurpleAir sajtu u skladu sa indeksom kvaliteta vazduha.
“Što se tiče informisanja ljudi o zagađenosti, mnogi internet portal i organizacije za zaštitu životne sredine nastoje osvijestiti javnost o problemu zagađenja i pružiti informacije o trenutnom stanju. Ovakve aplikacije uključuju čak i slanje upozorenja putem SMS-a ili e-pošte, a neke aplikacije za praćenje zdravlja poput Fitbita ili Apple Health-a mogu pružiti informacije o kvalitetu vazduha i preporuke o vježbanju na otvorenom. Nismo jedini koji imamo problem sa zagađenjem i zamo da se ne može odmah riješiti, ali ono što možemo imati su pravovremene i jasne informacije.”
Godinama se bavite temom upravljanja otpadom. I laiku je jasno da Banjaluka zaostaje u tom pogledu za evropskim gradovima, a sjajnih primjera ima i u bližem okruženju, poput Ljubljane. Šta su ključni problemi u ovoj oblasti i ima li naznaka da će se stvari pokrenuti sa mrtve tačke?
“Upravljanje otpadom jeste važna tema koja se suočava s mnogim izazovima širom svijeta. U konkretnom slučaju Banjaluke, postoje određeni problemi u oblasti upravljanja otpadom. Jedan od problema je nedostatak adekvatne infrastrukture za prikupljanje, transport, tretman i odlaganje otpada. Pod tim podrazumijevam funkcionisanje cjelokupnog sistema i infrastrukture. Npr., u nekim dijelovima grada gdje se nalaze odgovarajući kontejneri za razvrstavanje reciklažnog otpada često vidite da su prenatrpani i da građani odlažu otpad i oko kontejnera. Sav taj otpad je reciklažni, a problem je što se frekvencija njegovog odvoženja ne prilagodi ili što se ne postavi još jedan kontejner ako je svijest već razvijena i građani razdvajaju. Pitanje je da li je problem u nedostatku kontejnera ili vozila za transport ili monitoring i izvještavanja sa terena. Ovdje ubrajamo i nedostatak postrojenja za reciklažu, kompostiranje i slično, što bi rasteretilo odavno preopterećenu gradsku deponiju.”
Drugi problem je, kaže dr Pavlović, nedostatak svijesti i edukacije o značaju pravilnog upravljanja otpadom među građanima.
“Jednostavno niko ne razmišlja o otpadu prilikom kupovine, koliko uopšte otpada stvaramo i šta možemo učiniti. Na vrhu piramide upravljanja otpadom su prevencija i redukcija, a mi to skroz zanemarujemo. Otpad je toliko kompleksna kategorija da ima preko 1000 potkategorija kada govorimo o razvrstavanju, a većina građana negoduje i opstruiše i ove osnovne reciklažne kategorije”, kaže ona i dodaje da je, bez jasnog razumijevanja zašto je važno razvrstavati otpad i primjenjivati odgovarajuće mjere, teško ostvariti napredak u oblasti upravljanja otpadom.
Nekultura, manjak volje i novca
Kada govorimo o otpadu, naša sagovornica ističe i nekulturu samih građana kao sve izraženiji problem.
“Ja sam svjedok da i stariji ljudi, ne samo mladi, izbacuju iz auta ili džepova svoje smeće, bacaju opuške svuda, ostavljaju flaše, limenke, itd., oko zgrade, na izletištima, rijekama. Džaba nam i sva infrastruktura i edukacija ako se ovakve stvari ne počnu sankcionisati. Važno je da se javnost informiše o prednostima pravilnog upravljanja otpadom i podstakne na aktivno učešće u tim procesima, ali i o kaznama.”
Takođe, nedostatak političke volje i nedostatak dovoljnih investicija u ovo područje mogu predstavljati prepreke za napredak, smatra dr Pavlović.
“U mnogim slučajevima, upravljanje otpadom zahtijeva značajne finansijske resurse u početnoj fazi, ali dugoročno donosi i ekonomski, ekološki i zdravstveni benefit. S druge strane, u Banjaluci su već preduzete neke inicijative, poput uvođenja reciklažnih ostrva i promocije pravilnog razvrstavanja otpada. Postoje naznake da se stvari mogu pokrenuti s mrtve tačke i da se razmišlja o važnosti upravljanja otpadom i preduzimaju se konkretni koraci ka poboljšanju situacije.”
Autorka ističe da političke i ekonomske snage moraju biti angažovane u osiguravanju dovoljnih resursa za izgradnju i održavanje infrastrukture za upravljanje otpadom, ali i osnaživanju i inspekcijskih i monitoring službi.
“Samo zajedničkim naporima svih aktera može se postići značajan napredak u ovoj oblasti”, poručuje ona.
BUKA: Spomenuli smo ekološke incidente, jedan od najpoznatijih u Banjaluci, a koji još nije doživio epilog jeste slučaj piralena? Na osnovu saznanja do kojih ste došli za potrebe knjige, možemo li sumirati šta se zapravo desilo i šta je do sada urađeno na dekontaminaciji zemljišta?
Dr Pavlović: Kod nas je uvijek tako, treba da se desi neki ekološki incident, katastofa, uzbuna, da bi građane obuzela panika i strah i tek onda bi se pokrenuli i pokušali nešto da uradimo ili da se zainteresuju za problematiku i rješenje. Slučaj gorenja piralena u Banjaluci, u krugu fabrike Incel i nekadašnje Energane, je ekološki incident koji se dogodio 2018. godine. Piraleni su hemijska jedinjenja koja se koriste kao uljarski aditivi, ali su takođe poznati po svojoj opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Nakon što je uzorkovano zemljište urađene su detaljnije analize i utvrđeno je da pored velikih koncentracija piralena, na datom lokalitetu postoji onečišćenje i sa teškim metalima kao što su olovo, nikl, bakar, kadmijum i živa, na svim uzorkovanim lokalitetima.
Gradnja naselja oko kontaminiranog područja
“Ovo je u datom trenutku izazvalo veliku zabrinutost zbog prisutnosti ovog toksičnog jedinjenja u zemljištu, vodi i vazduhu. Nakon toga sve je utihnulo i evo izgrađeno je čitavo novo naselje i škola oko kontaminiranog područja. Ono što je poznato jeste da su se za remedijaciju jednog dijela lokaliteta obezbijedila sredstva, djelom iz Slovenije a dio snosi republički fond za zaštitu životne sredine kao sufinansijer projekta. Šta se dešava sa ostalim lokacijama to niko ne zna, ali ako nekoga interesuje ova tema, detaljnije mogu pogledati u dokumentarnim filmovima Piralen naš svagdašnji, prvi i drugi dio, koji je nastao u produkciji Radničke solidarnosti. Vjerovali ili ne, ja sam sa nekim stvarima ostala šokirana i ne mogu vjerovati da se takve stvari rade”, priča naša sagovornica.
Sve je više bolesne djece i mladih
Kada je riječ o zagađenju zemljišta, dr Pavlović ističe jednu zabrinjavajuću stvar.
“Knjiga Osnova zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta grada Banjaluka – monografija, prof. dr Mihajlo Marković sa saradnicima, Poljoprivredni fakultet Univerzitet u Banjoj Luci, 2006. godina, gdje su vršena detaljna terenska istraživanja čiji su rezultati prikazani u monografiji, i danas se smatra najrelevantnijom literaturom vezanom za analizu zemljišta grada Banja Luka i kao takva se koristi prilikom izrada određenih analiza, planskih i strateških dokumenata”, navodi dr Pavlović, ističući da je neophodno hitno ažuriranje ovih podataka. “U periodu od 20 godina mnogo toga se promijenilo i nije preporučljivo da se u strateškim i planskim dokumentima poziva na mjerenja koju su vršena u periodu od 2002. do 2004. godine. Novije podatke za nekoliko lokacija možemo naći samo kroz LEAP i istraživanja vezana za piralen.”
“Tokom vremena, a naročito posljednjih decenija zemljište je izloženo raznim vidovima oštećenja, zagađenja, prenamjene pa čak i potpunog uništenja, kako na teritoriji grada Banja Luka, tako i na čitavoj teritoriji Republike Srpske, BIH. Primarna uloga zemljišta je proizvodnja hrane i sirovina za stanovništvo. Kao takvo, zemljište je, zajedno sa vodom i vazduhom, neophodan faktor za opšti, održivi opstanak, budućnost i razvoj. Postaje evidentno da ako ne ulažemo i ne budemo ulagali u zaštitu životne sredine, zaštitu osnovnih materija za život, vazduha, vode i zemljišta, ulažemo i sve više ćemo ulagati u zdravstvene ustanove i bolnice. Sve je više bolesne djece i mladih, mjesta u bolnicama nema, liste čekanja su ogromne a rijetko da se neko bavi izučavanjem uzroka”, upozorava autorka.
BUKA: Kome je namijenjena vaša knjiga i kako može biti korisna stručnoj, ali i široj javnosti?
Dr Pavlović: Moja knjiga je namijenjena kako stručnoj i naučnoj javnosti, tako i širokim masama koje zanima ova tematika. Njena svrha je pružiti informacije, savjete i smjernice o raznim temama koje mogu biti korisne za svakodnevni život. Ona daje doprinos kroz sagledavanje, da ne kažem istragu, stanja osnovnih parametara životne sredine na području grada Banjaluka, ali isto tako može služiti kao model za razradu sličnih analiza na nekim drugim lokalitetima. Pokušala sam da ukažem na neophodnost balansa između korišćenja resursa sa jedne strane i očuvanja životne sredine sa druge. Knjiga može biti od koristi studentima brojnih studija, ne samo prirodnih smjerova, već recimo i za studente žurnalistike ili bezbjednosti, i mnogim drugima. Smatram da može biti od velike koristi i donosiocima odluka i lokalnoj zajednici u trasiranju pravca održivosti u osjetljivoj životnoj sredini.
Ja ovu knjigu doživljavam kao glas naše okoline koji ukazivanjem na problematiku i pružanjem mogućih rješenja, potiče partnerstvo u brizi za životnu sredinu informišući, inspirišući, motivirajući, ali i omogućavajući građanima da poboljšaju svoj kvalitet života, kvalitet života svoga grada, svoje okoline, svoje zemlje, bez ugrožavanja kvaliteta života drugih bića ove Planete i budućih generacija.
O autorki:
Dr Pavlović više od 20 godina radi u oblasti obrazovanja na nekoliko nivoa (osnovno, srednjo i visoko) od čega ima više od 10 godina iskustva u sektoru upravljanja otpadom, a posebno medicinskim otpadom. Bila je u glavnom timu za institucionalnu koordinaciju i izgradnju kapaciteta za projektni prijedlog za ERASMUS + u okviru KA2 za organizacije iz različitih zemalja učesnica za zajednički rad, razvoj, dijeljenje i prenos najboljih praksi i inovativnih pristupa u područjima obrazovanja, osposobljavanja i mladih . Dr Slobodanka Pavlović bila je institucionalna koordinatorica za razvoj i provedbu obuke sektora civilnog društva o važnosti pravilnog upravljanja medicinskim otpadom i obuke o rizicima povezanim s bolničkim otpadom kada se njime ne upravlja/tretira na odgovarajući način. Učestvovala je ju izradi mnogih planova, pravilnika i programa upravljanja medicinskim otpadom u zdravstvenim ustanovama u suradnji s Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku učinkovitost RS i Institutom za javno zdravstvo. Kao saradnica Instituta za javno zdravstvo i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske od 2013. godine pripremala je programe jačanja kapaciteta, nastavne planove i programe, materijale za obuku te obučavala i predavala više od 800 učesnika za sigurno zbrinjavanje medicinskog otpada. Učestvovala je u brojnim projektima vezanim uz zaštitu životne sredine i HCWM. Aktivno je uključena u projekte podizanja svijesti javnosti o zaštiti životne sredine s predškolskom djecom, školskom djecom i studentima.
Knjiga se može kupiti u Antikvarijatu Ramajana ili kod same autorke, koju možete kontaktirati putem društvenih mreža.