Smrt 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša, bivšeg atletičara koji je 21. oktobra 2026. preminuo u Klinici za psihijatriju „Sveti Ivan“ u zagrebačkom Jankomiru, otvorila je jedno od najtežih pitanja za hrvatski zdravstveni sistem: šta se događa s čovjekom kada se nađe iza zatvorenih vrata psihijatrijske ustanove, daleko od očiju porodice i javnosti?
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubistvo, a snimci nadzornih kamera, prema navodima iz istrage, zabilježili su nasilno postupanje prema pacijentu. Sudski postupak tek treba da utvrdi njihovu krivičnu odgovornost, dok je Ministarstvo zdravstva upozorilo i na propuste u obavještavanju o njegovoj smrti.
Slučaj koji je potresao Hrvatsku podsjetio je na jednu od najpoznatijih novinarskih istraga u istoriji. Prije gotovo 140 godina, mlada američka novinarka odlučila je da odglumi psihičku bolest kako bi bila primljena u psihijatrijsku ustanovu i iznutra istražila uslove u kojima su živjele pacijentkinje.
Zvala se Neli Blaj (Nellie Bly), a ono što je otkrila promijenilo je način na koji je javnost gledala na postupanje prema osobama smještenim u psihijatrijske ustanove.
Novinarka koja je namjerno završila u psihijatrijskoj ustanovi
Godine 1887. Neli Blaj, tada mlada novinarka njujorškog lista New York World, prihvatila je zadatak koji je zahtijevao izuzetnu hrabrost. Odlučila je da se predstavi kao žena koja ima psihičke probleme kako bi je poslali u psihijatrijsku ustanovu na Blekvels Ajlendu u Njujorku.
Pripremila se tako što je uvježbavala ponašanje koje bi kod drugih trebalo da izazove sumnju u njeno psihičko stanje. Govorila je nepovezano, ponašala se neobično i tvrdila da se ne sjeća pojedinih stvari.
Ubrzo je završila na psihijatrijskom posmatranju, a potom je primljena u ustanovu. Njena namjera bila je da se domogne mjesta do kojeg novinari inače nisu mogli lako da dođu i da zabilježi šta se zaista događa iza bolničkih zidova.
Deset dana svjedočila uslovima koji su šokirali javnost
Tokom deset dana provedenih u ustanovi, Blaj je svjedočila uslovima koje je kasnije opisala kao ponižavajuće i nečovječne.
U svom istraživanju navela je da su pacijentkinje bile izložene grubom postupanju, lošoj higijeni, neadekvatnoj hrani i hladnoći. Opisala je i metode koje su se koristile za disciplinovanje pacijentkinja, uključujući fizičko sputavanje i prisilno kupanje u hladnoj vodi.
Posebno je ukazala na položaj žena koje su završavale u ustanovi, iako, prema njenim zapažanjima, nisu pokazivale simptome koji bi opravdavali takav tretman. Neke od njih, kako je navela, nisu mogle da se sporazumiju sa osobljem zbog jezičkih barijera, dok su druge bile siromašne i bez porodice koja bi se zauzela za njih.
Blaj je zaključila da je osobama koje su jednom primljene u ustanovu bilo veoma teško da dokažu da su sposobne da je napuste.
Istraga izazvala reakcije i pokrenula promjene
Nakon što je poslije deset dana napustila ustanovu, Neli Blaj objavila je seriju tekstova o svom iskustvu. Njeni članci izazvali su veliku pažnju javnosti, a potom su objedinjeni u knjizi „Deset dana u ludnici“ (Ten Days in a Mad-House).
Istraga je pokrenula raspravu o uslovima u psihijatrijskim ustanovama, položaju pacijenata i odgovornosti institucija koje su morale da im obezbijede zaštitu.
Nakon objavljivanja tekstova uslijedila je i zvanična istraga, a vlasti su odobrile dodatna sredstva za poboljšanje uslova u ustanovi.
Priča stara gotovo 140 godina i pitanje koje je i danas aktuelno
Neli Blaj postala je jedna od najpoznatijih istraživačkih novinarki svog vremena. Njena istraga pokazala je koliko je teško provjeriti šta se događa u institucijama u kojima su ljudi posebno ranjivi i zavise od onih koji o njima brinu.
Gotovo 140 godina kasnije, smrt Kristijana Josipa Periša ponovo je otvorila pitanje nadzora nad radom psihijatrijskih ustanova, zaštite pacijenata i odgovornosti zaposlenih.
Slučajevi iz različitih istorijskih perioda ne mogu se jednostavno poistovjećivati, ali podsjećaju na istu važnu obavezu: dostojanstvo, bezbjednost i prava ljudi koji se nalaze na liječenju moraju biti zaštićeni, a svaki navod o nasilju mora biti ozbiljno i nezavisno ispitan.