Dok im uskraćuju pravo na obrazovanje i zabranjuju da se školuju za ljekarke, medicinske sestre i babice, talibanske vlasti istovremeno uvode ograničenja prema kojima muškarci ne smiju pregledati i liječiti pacijentkinje bez posebnih uslova. Žene koje ne mogu pronaći ljekarku tako se suočavaju s izborom između odustajanja od liječenja i rizikovanja vlastite bezbjednosti.
Farida (37) iz Herata probudila se jedne noći zbog jakog bola u zubima. Bolovi su narednih dana postajali sve intenzivniji, toliko da nije mogla spavati niti normalno jesti. Nakon pregleda u stomatološkoj ordinaciji utvrđeno je da joj je potrebno izvaditi nekoliko oštećenih zuba i zamijeniti ih implantatima ili protezama.
Klinika joj je napravila plan liječenja, koji je podrazumijevao nekoliko dolazaka, a Farida je unaprijed platila cijeli iznos. Međutim, na trećem dolasku, kada je trebalo da joj budu ugrađeni implantati, saopšteno joj je da liječenje ne može biti nastavljeno.
„Ne možemo vas sada liječiti. Idite kući, a mi ćemo vas pozvati jer se pojavio problem“, rečeno joj je.
Dva dana kasnije pozvala je kliniku i dobila objašnjenje da je stigla naredba Ministarstva za širenje vrline i sprečavanje poroka prema kojoj muškim stomatolozima više nije dozvoljeno da liječe žene. Tri mjeseca kasnije njen tretman i dalje nije završen.
Ovo je jedan od slučajeva koje su dokumentovali novinari britanskog Guardiana i afganistanskog portala Zan Times u istraživanju objavljenom 12. novembra. Njihov izvještaj otkriva kako se nezvanična zabrana liječenja žena od strane muških ljekara širi Afganistanom i dovodi pacijentkinje u situacije u kojima im je čak i odlazak stomatologu postao ozbiljan problem.
Iako talibanske vlasti nisu javno objavile formalnu zabranu koja se odnosi na sve muške stomatologe, žene i ljekari s kojima su razgovarali novinari potvrdili su da se ograničenja sprovode u različitim dijelovima zemlje. Stomatolozi su, prema njihovim svjedočenjima, izloženi racijama i upozorenjima da bi mogli završiti u zatvoru ukoliko ih talibanske snage zateknu kako liječe pacijentkinje.
Situacija je posebno zabrinjavajuća jer se ograničenja ne odnose samo na stomatološke ordinacije. U većini provincija muški ljekari dobili su naredbe da ne pregledaju žene, a prema svjedočenjima zdravstvenih radnika, zabrana se primjenjuje čak i u hitnim slučajevima.
Jedan od uslova za pružanje medicinske pomoći jeste prisustvo muškog staratelja, odnosno člana porodice (mahrama), dok se određene procedure mogu obavljati uz pomoć medicinskih sestara.
„Nije nam dozvoljeno da direktno pregledamo pacijentkinje jer im nismo mahram. Nije važno koliko je jednostavna procedura niti koliko je kritično stanje pacijentkinje“, ispričao je Samim, hirurg koji već 15 godina radi u državnoj bolnici na sjeveru Afganistana.
Čak ni prisustvo oca nije uvijek dovoljno
Koliko su ograničenja otišla daleko pokazuje i slučaj jedne pacijentkinje koja je došla u ordinaciju muškog ljekara u pratnji oca. Ipak, nije mogla odmah biti pregledana.
Budući da u ordinaciji nije bilo zaposlenih žena, rečeno joj je da mora sačekati dolazak još jedne pacijentkinje, takođe u pratnji muškog staratelja. Objašnjeno joj je da bi ta žena mogla pomoći ukoliko tokom pregleda dođe do situacije u kojoj bi ljekar morao da je dodirne, što mu prema tadašnjim pravilima nije bilo dozvoljeno.
U provinciji Balkh ograničenja su otišla i korak dalje. Prema navodima iz istraživanja, u maju je bolnicama, privatnim ordinacijama i klinikama naređeno da žene ne oslovljavaju njihovim pravim imenima, već riječju „Bibi“. Instrukcija je, kako se navodi, trebalo da se poštuje čak i prilikom pisanja medicinskih recepata.
Zbog ovakvih pravila neke žene su primorane da putuju stotinama kilometara kako bi dobile medicinsku pomoć. Rahima iz provincije Kunar ispričala je da je njena starija rođaka morala putovati do Kandahara kako bi obavila stomatološki tretman, jer je njen sin tamo imao stomatološku ordinaciju. Njen suprug smatrao je da bi odlazak kod muškog stomatologa u njihovoj provinciji predstavljao sramotu za porodicu.
Žene koje ne mogu pronaći ljekarku tako se suočavaju s tri mogućnosti: da rizikuju i potraže pomoć od muškog ljekara, čime izlažu i sebe i njega mogućim sankcijama, da se obrate zdravstvenim radnicama koje nemaju odgovarajuće kvalifikacije ili da nastave živjeti sa zdravstvenim problemima bez liječenja.
„Ne znam kakva je ovo situacija. U gradu u kojem se ne može pronaći nijedna ljekarka, kako mogu uvoditi toliko ograničenja? Ljudski život za njih nema nikakvu važnost“, rekla je jedna pacijentkinja za Guardian i Zan Times.
Ženama zabranjeno i da postanu ljekarke
Posebno je apsurdno to što se ograničavanje pristupa zdravstvenoj zaštiti odvija paralelno sa zabranom obrazovanja žena za medicinska zanimanja.
Od decembra 2024. godine ženama u Afganistanu zabranjeno je školovanje u medicinskim institutima, čime im je onemogućeno da se obrazuju za medicinske sestre, babice i druga zdravstvena zanimanja. Prema svjedočenjima ljekara koje su prikupili Guardian i Zan Times, bolnicama je zabranjeno i zapošljavanje novih zdravstvenih radnica.
Preostale ljekarke koje još rade u Afganistanu takođe su izložene ograničenjima. Od njih se zahtijeva da imaju muškog staratelja, što dodatno otežava njihov rad i dostupnost pacijentkinjama.
Koliko je problem ozbiljan pokazuje i istraživanje objavljeno 30. septembra 2026. godine u medicinskom časopisu BMJ pod naslovom „Tajne medicinske škole: Kako se žene u Afganistanu odupiru zabrani obrazovanja“.
Prema tom istraživanju, najmanje 7.000 Afganistanki i dalje pokušava da se obrazuje za zdravstvena zanimanja putem internet programa i tajnih škola, uprkos zabrani talibanskih vlasti.
Autorke istraživanja Sally Howard i Geetanjali Krishna navode da je zabrana medicinskog obrazovanja iz 2024. godine zatvorila posljednju mogućnost formalnog obrazovanja za žene u ovom sektoru.
Podaci UNICEF-a, koje navodi BMJ, upozoravaju da bi Afganistan do 2030. godine zbog ove zabrane mogao ostati bez 5.400 zdravstvenih radnica. Procjene ukazuju i na mogućih dodatnih 1.600 smrtnih slučajeva majki i 3.500 smrtnih slučajeva novorođenčadi.
Ipak, uprkos zabranama, postoje žene koje pokušavaju nastaviti obrazovanje. BMJ navodi da pojedine bolnice omogućavaju studentkinjama kojima je prekinuto školovanje da prate operacije i stiču praktično iskustvo, dok se dio nastave odvija putem tajnih obrazovnih programa.
Talibanske izjave u suprotnosti sa stvarnošću
Svjedočenja koja su prikupili Guardian i Zan Times u suprotnosti su i sa ranijim izjavama talibanskih zvaničnika.
U februaru ove godine talibanski ministar komunikacija Hamdullah Nomani izjavio je da će se muški ljekari smatrati muškim starateljima (mahramima) kada liječe pacijentkinje, što bi trebalo omogućiti da im pružaju medicinsku pomoć.
Međutim, iskustva žena i ljekara pokazuju da se takvo izuzeće ne primjenjuje dosljedno.
Nargis, koja radi kao asistentkinja u stomatološkoj ordinaciji u Džalalabadu, ispričala je da pojedini ljekari imaju osobu ispred ordinacije čiji je zadatak da ih upozori kada se približavaju talibanski službenici.
„Naš muški ljekar ponekad se šali: Hajde da držimo čadori u ordinaciji, pa kada dođu, mogu ga obući da ne prepoznaju da sam muški ljekar“, ispričala je Nargis.
Ova svjedočenja pokazuju u kakvim uslovima rade zdravstveni radnici i koliko su pacijentkinje izložene dodatnim preprekama u pokušaju da dobiju pomoć.
Dok se ženama zabranjuje da se obrazuju za medicinska zanimanja, a muškim ljekarima ograničava liječenje pacijentkinja, Afganistan se suočava sa sve većim nedostatkom zdravstvenih radnica. Posljedice takvih odluka ne pogađaju samo žene koje danas ne mogu doći do ljekara već i buduće generacije, koje bi mogle ostati bez dostupne zdravstvene zaštite.
Za žene u Afganistanu odlazak ljekaru tako sve više prestaje biti samo pitanje zdravlja. Postaje pitanje da li će im uopšte biti dozvoljeno da budu liječene.