Kako je od male ekološke akcije nastala mreža od 52 udruženja, zašto je cijela dolina Plive ugrožena i zbog čega zaštita rijeke može biti mnogo više od ekološke borbe govori za BUKU Velid Hrnjić, aktivista iz Jajca i predsjednik Upravnog odbora Planinarskog društva „Ćusine“.
Kako je počela Vaša priča o aktivizmu i borbi za zaštitu prirode, posebno rijeke Plive?
U ovu priču sam ušao na neki način slučajno. Zajedno s prijateljima aktivirao sam se u Planinarskom društvu, a nakon rata smo radili na obnovi planinarskog doma. Društvo je obnovljeno 2002. godine i kroz taj rad smo se okupili, povezali i došli na ideju da organizujemo jednu malu ekološku akciju. Željeli smo urediti prostor današnje atrakcije Mlinčići na Plivi, odnosno prostor oko vodenica.
Okupilo nas se dvadesetak i napravili smo zaista dobar posao. Povezali smo se s lokalnom vlašću i komunalnim preduzećem, a onda smo shvatili da je za neke promjene potrebno samo malo dobre volje i zajedničkog rada. Tako je sve počelo. Kasnije smo nailazili na različite probleme i shvatili da taj model zajedništva možemo koristiti i za njihovo rješavanje.
Jedan od prvih većih problema bila je namjera kantonalne šumarije da realizuje određeni projekat na brdu Ćusine, gdje se nalazi naš planinarski dom. Smatrali smo da bi taj projekat mogao imati negativne posljedice po područje, Veliko Plivsko jezero, a posredno i vodopad. Angažovali smo naučnu zajednicu, akademika Sulejmana Redžića, koji nam je potvrdio da imamo razloga za zabrinutost.
Nakon toga smo pokrenuli kampanju i okupili različita udruženja. Pokazalo se da se, kada postoji zajednički interes, može okupiti veliki broj građana. Uspjeli smo povezati 52 udruženja različitih usmjerenja i djelatnosti oko jednog zajedničkog problema. Iz toga je proistekao naš dalji rad. Ljudi su počeli da nas prepoznaju kao grupu koja treba da reaguje na različite probleme, iako mi, naravno, nismo organizacija koja treba da rješava probleme u ime opštine ili vlasti. Napravili smo neformalnu grupu udruženja i tako djelujemo do danas.
Uspjeli ste povezati tri opštine na ovom području upravo kroz ideju zaštite rijeke Plive. Kako je nastala ta saradnja i šta ste njome željeli postići?
Ponovo smo se oslonili na nevladin sektor, ali smo nastojali da naš rad povežemo i s institucijama. Načelnike koji su kasnije dobili izbore poznavali smo još iz vremena kada su učestvovali u našim aktivnostima kao obični građani. Našeg načelnika poznavao sam kao profesora, a načelnicu Jezera Snježanu kao aktivistkinju, jer je i prije političkog angažmana bila veoma aktivna u zajednici.
Kada su došli na pozicije, pokušali smo iskoristiti tu saradnju i povezati ono što smo ranije radili kroz nevladin sektor s vladinim institucijama. Tako je nastala ideja o sporazumu o očuvanju i unapređenju rijeke Plive kao prirodne vrijednosti i turističkog proizvoda.
Pliva ima ogroman turistički potencijal. Tu je trasa stare uskotračne pruge koja prolazi uz rijeku, a tu je i sama Pliva, od ušća do izvora. Organizovali smo različite manifestacije, akcije čišćenja i projekte u saradnji s međunarodnom zajednicom. Mislili smo da bi sporazum između tri opštine predstavljao temelj za sve buduće zajedničke projekte.
Činjenica da se radi o području koje prelazi međuentitetsku liniju mogla je biti prepreka, ali smo mi to pretvorili u prednost. To nam je postala svojevrsna referenca. Gdje god bismo se pojavili, imali smo veliki broj mladih ljudi i udruženja iza sebe. Povezali smo planinarska i ribarska društva, rukometne i fudbalske klubove i brojne druge organizacije. Imali smo veliki prostor za zajedničko djelovanje u pravcu očuvanja i unapređenja prirodnih vrijednosti ovog područja.
Sve je išlo dobro do pojave geoloških istraživanja.
Šta Vas konkretno zabrinjava kada je riječ o geološkim istraživanjima i mogućem otvaranju rudnika?
Ne smijemo miješati naučna istraživanja s interesima investitora. Sama geološka istraživanja ne moraju nužno biti loša, ali je važno pogledati ko ih provodi, s kojim ciljem i kakve bi posljedice mogla imati. Strani investitori imaju svoje interese, a mi moramo voditi računa o tome kakvu štetu njihove aktivnosti mogu nanijeti cijeloj dolini Plive.
Ne možemo govoriti samo o Jajcu, Jezeru ili Šipovu kao odvojenim područjima, jer smo mi jedna prirodna cjelina. Sve što se dešava uzvodno vrlo brzo se prenosi niz rijeku. Ako bacite običnu plastičnu bocu, ona za sat ili sat i po može stići ovdje. Zato moramo zanemariti administrativne i druge granice i usmjeriti se na zaštitu zajedničkog bogatstva.
Pliva je naš kapital i na njenim prirodnim vrijednostima počiva veliki dio turističkog potencijala ovog kraja. Ako je rijeka ugrožena, šta se dešava s poljoprivredom, zdravim životnim okruženjem, turizmom i privredom? Ako bi se ovdje jednog dana otvorili rudnici, posljedice bi mogle biti ogromne. Rudnici još ne postoje i trenutno govorimo o geološkim istraživanjima, ali ne smijemo čekati da problem postane stvarnost kako bismo reagovali.
Kažete da je Pliva ugrožena od ušća do izvora. Koji su, osim geoloških istraživanja, najveći problemi s kojima se suočava?
Pliva je ugrožena od ušća do izvora i geološka istraživanja samo su jedan od problema. Imamo neadekvatne načine, pod navodnicima, sanacije riječnog korita, a posebno velike posljedice zbog korištenja vode iz Velikog Plivskog jezera kao hidroakumulacije za hidroelektranu Jajce I.
Zbog toga dolazi do velikih oscilacija nivoa vode u riječnom koritu. Budući da je riječ o sedrenom koritu, takve promjene mogu izazvati ozbiljna oštećenja i razaranje sedrenih struktura. To je jedan od problema na koji stalno ukazujemo.
Drugi veliki problem je bespravna gradnja na Plivskim jezerima, kao i neriješeno pitanje kanalizacionih i otpadnih voda. U Jajcu se kanalizacione vode ispuštaju u rijeke bez prečišćavanja, što predstavlja ozbiljan problem za cijeli ekosistem.
Tu su i hidroelektrane. Pored hidroelektrane Jajce I, koja je napravila najveći problem, imamo i raniju hidroelektranu u Strugama, povezanu s nekadašnjim pogonom fabrike Mikro-Bosna. U posljednje vrijeme primjetan je i trend izgradnje malih hidroelektrana. Prije nekoliko godina pojavila se namjera da se jedna takva centrala gradi na svega nekoliko stotina metara od vodopada, ali smo zajedničkim djelovanjem uspjeli zaustaviti taj projekat.
Nažalost, na nekim drugim dijelovima rijeke takva borba nije bila uspješna. Izgradnja jedne centrale napravila je ogromnu štetu i praktično onemogućila razvoj pojedinih turističkih aktivnosti. Imamo desetak do dvanaest razloga zbog kojih je razvoj turizma na tom području zaustavljen. Rafting, koji je ranije bio važan dio turističke ponude, više se ne može odvijati na isti način.
Na kraju, tu su i dvije deponije koje predstavljaju dodatni izvor zagađenja, ali i problem neodgovornog odnosa samih građana prema prirodi. Nažalost, već dugo se suočavamo s tim problemom i još uvijek nemamo trajno rješenje.
Foto: BUKA
Kakva je Vaša lična veza s Plivom?
Ja sam rođen na Plivi. Moj otac je rođen na samoj rijeci, a majka s druge strane, na Vrbasu. Otac je nekada svirao trubu i bio aktivan u tom svijetu, a onda se njih dvoje spojilo i ja sam odrastao između dvije rijeke, Plive i Vrbasa.
Kada odrastate u takvom ambijentu, ostanu uspomene koje vas obilježe za cijeli život. Pliva je dio moje duše. Nema dana, evo, iako sam poznat kao neko ko se bavi aktivizmom, da ne prošetam tamo, obiđem vodopad i pogledam je li sve u redu.
Nisam ja jedini. Mislim da su Jajčani takvi, volimo svoj kraj i imamo posebnu vezu s rijekom. Pogledajte samo koliko je udruženja i klubova koji u svom nazivu imaju Plivu. Imamo, recimo, srednjovjekovni klub koji se tako povezuje s Plivom, kinološki klub nosi njeno ime, a tu su i brojni drugi primjeri. Ljudi se jednostavno poistovjećuju s rijekom.
Tokom ljetnih, vrelih dana Pliva je mjesto na kojem se kupamo, uživamo i provodimo vrijeme. Na Plivskim jezerima je 1963. godine održano prvenstvo Evrope i svijeta u kajaku i kanuu, što danas malo ljudi zna. Voda ima specifičnu gustoću koja je veoma pogodna za kajakaške treninge. Kada kajakaš nakon treninga na Plivi ode na neku drugu vodu, može postići vrijeme i do tri sekunde brže od svog najboljeg rezultata ostvarenog ovdje.
To su ogromni potencijali. Prije desetak ili petnaest godina imali smo i prvenstvo Evrope i svijeta u mušičarenju, zajedno sa drugim opštinama. Ako bismo se opredijelili za razvoj turizma, imali bismo mnogo toga da ponudimo.
Često ističete da zaštita rijeke nije samo ekološko pitanje, već i pitanje budućnosti ovog kraja. Gdje vidite najveću razliku između razvoja zasnovanog na turizmu i razvoja zasnovanog na rudarenju?
Ako krenemo u pravcu razvoja rudnika i takve industrije, na kraju ćemo imati malo ljudi koji će od toga imati korist, a interes će ostvarivati pojedinci. S druge strane, ako se okrenemo razvoju turizma i iskoristimo sve ono što nam nude Pliva, Vrbas, njihova okolina i naša bogata istorija, mnogo više ljudi može živjeti od tog potencijala.
Možemo doći u situaciju da imamo problem s nedostatkom smještajnih kapaciteta i viškom turista, umjesto da se borimo za opstanak. To je pravac u kojem bismo trebali ići. Nažalost, sve što nam se dešava pokazuje da nam stanovništvo odlazi.
Nedavno sam naišao na jedan veoma ružan statistički podatak. U Srednjobosanskom kantonu u posljednjih pet godina broj djece u školama smanjen je za 30 odsto. To je ogroman pad. Ako bi se takav trend nastavio i u narednih petnaest godina, pitanje je koliko bi ljudi uopšte ostalo na ovom prostoru.
Može li borba za očuvanje Plive i prirode ponovo povezati ljude na ovim prostorima, bez obzira na njihove međusobne razlike i iskustva iz prošlosti?
To je jedini model koji može sačuvati Plivu, nas kao stanovnike ove regije, ali i zajedništvo uopšte. Upravo smo kroz naše aktivnosti pokazali da priroda može povezati ljude koji možda u drugim okolnostima ne bi sarađivali.
Organizovali smo niz manifestacija i aktivnosti, među kojima je i biciklijada koja promoviše prirodne vrijednosti i turističke potencijale ovog područja. Trasa ide od ušća Plive do njenog izvora i okuplja veliki broj djece. Ideja je da krenemo iz Jajca, a da nam se usput pridružuju biciklisti iz drugih mjesta.
Sjećam se prve biciklijade, održane 2007. ili 2008. godine. Kada su djeca stigla na odredište, rekla su nam da su u školi vidjela djecu koja su ista kao oni. To je možda najbolji pokazatelj koliko ovakve aktivnosti mogu značiti. Djeca se upoznaju, druže, ruše predrasude, a kasnije se razvijaju prijateljstva i zajedničke aktivnosti, uključujući kampove i druga druženja.
Upravo tako se grade povjerenje i zajedništvo. To je jedini model zajedničkog djelovanja koji može dati rezultate, ne samo između ove tri opštine već i mnogo šire. Potrebno je da ljude povezuju zajednički projekti, prirodne vrijednosti i svijest o tome da imamo nešto što moramo sačuvati.
Sliv Plive i ljude koji su dio borbe za njeno očuvanje, okupljene oko Koalicije za zaštitu Plive, obišli smo tokom medijske ture koju je organizovao Centar za životnu sredinu. U narednim danima donosimo još priča iz ovog kraja.
Vezani tekstovi:
Suzana Rajković za BUKU: Kada u čaši vašeg djeteta bude litijum, kobalt i nikl, biće kasno