Stefan Veljko je iz Kupresa, osam godina živio je u Majamiju na Floridi, prije toga radio na kruzeru, a danas je njegov dom selo Pljeva kod Šipova. Posljednjih pet godina sa suprugom i djecom gradi život u prirodi, bavi se turizmom i dočekuje goste iz svih krajeva svijeta. Dok ljudi iz Južne Koreje, Meksika, Singapura, Novog Zelanda i Južne Afrike prelaze hiljade kilometara da bi vidjeli izvor Plive, on smatra da lokalno stanovništvo često nije ni svjesno kakvo prirodno bogatstvo ima pred sobom.
„Kako sam završio u Pljevi, ni sam ne znam. Valjda me je sva ova priroda i voda dovukla ovdje. Jednom prilikom smo supruga i ja došli u šetnju i vidjeli da nam se svidjelo. Ranije smo živjeli na Kupresu, ali su tamo vremenski uslovi prilično nemilosrdni, zime su mnogo oštrije, pa smo shvatili da je ovo mjesto na kojem bismo mogli živjeti“, rekao je Stefan za BUKU.
Foto: Izvori Plive
U Pljevi su posljednjih pet godina pronašli svoj mir, ali i poslovnu priliku. Bave se turizmom, imaju nekoliko malih glamping kućica koje izdaju, dok Stefan džipom organizuje off-road safari ture i obilazak prirodnih predjela.
Gosti sa raznih krajeva svijeta
Gosti im dolaze iz različitih dijelova svijeta, a među njima je ove godine bilo i posjetilaca iz Seula, Meksika, Singapura, Novog Zelanda i Južne Afrike.
„Fascinantno mi je da ljudi sjednu u avion, recimo u Seulu ili Njujorku, i pređu toliki put da bi došli na izvor Plive, da bi prepoznali ovu ljepotu. A mi koji živimo ovdje često smo slijepi da vidimo šta zapravo imamo i koliko smo velikim darom okruženi. Moramo da izmišljamo ljepotu koja nam je već data. Ona je tu, samo treba da je zagrlimo, prihvatimo i budemo njen dio“, kaže Stefan.
Za njega život u Pljevi predstavlja mnogo više od promjene mjesta stanovanja. Nakon godina provedenih u Americi i iskustva rada na kruzeru, povratak prirodi donio mu je drugačiji kvalitet života, koji danas posebno želi približiti mladim ljudima.
„Poseban je život u prirodi, u ljepoti, u mogućnosti da pijete vodu koja u sebi nema nikakve štetne materije, da udišete vazduh koji nije zagađen i jedete hranu koju sami proizvodite. Ja stalno pozivam ljude da se vrate na selo, posebno mlade, jer vidim da su ljudi koji dođu ovdje i borave kod nas srećni. Selo je zaista odlična sredina za život jer pruža toliko slobode, a ono što je danas možda i najveći komoditet jeste slobodno vrijeme. Većina ljudi danas nema dovoljno vremena za sebe, svi se bore da dobiju makar jedan slobodan dan, a selo vam nudi upravo to mnogo više slobodnog vremena“, govori on.
Iako ne zna kojim će putem njegova djeca krenuti kada odrastu, siguran je da će im djetinjstvo provedeno u prirodi ostaviti znanje i iskustvo koje će nositi sa sobom gdje god da odu. Smatra da je važno da djeca odrastaju razumijevajući kako nastaje hrana, kako funkcioniše priroda i odakle dolazi voda.
„Iskreno, nemam pojma šta će njima životni put donijeti, ali će u sebi imati taj temelj i znanje o tome šta znači život na selu. Znaće kako hrana nastaje i kako raste, kako živjeti u skladu s prirodom i odakle dolazi voda. Sve su to stvari koje sam ja ponio iz svog djetinjstva, jer sam i sam odrastao na selu. Kažu da su prvih sedam ili osam godina života najvažnije, jer tada, dok smo slobodni i dok nas sistem još nije upregnuo, najviše upijamo informacije i učimo o svijetu oko sebe“, objašnjava Stefan.
Upravo zbog takvog odrastanja njemu povratak na selo nije predstavljao problem. Ni supruzi, koja je takođe ranije živjela na selu, promjena sredine nije teško pala. Ipak, primjećuje da ljudi koji su odrasli u gradu često imaju potpuno drugačiju predstavu o životu na selu.
„Moji drugari koji su odrasli u gradu misle da je selo nešto strašno, kao da je uzeti motiku i kopati nešto za šta vam treba posebna diploma. Nekako je takva slika o životu na selu predstavljena ljudima, kao da je to nešto čega se treba plašiti. Ne znam čime će se moja djeca baviti kada odrastu, baš kao što ni ja nisam znao čime ću se baviti kada sam bio njihovih godina. Ali će barem imati osnovna znanja o životu i prirodi, koja su mnogi ljudi u gradu danas izgubili“, kaže on.
Zabrinutost za budućnosti rijeke Plive
Međutim, život u Pljevi, uz sve prednosti koje pruža, posljednjih godina sve više obilježava zabrinutost zbog budućnosti rijeke Plive. O njenoj zaštiti govori se i zbog postojeće mini-hidroelektrane Jović, ali i zbog planova i mogućnosti otvaranja rudnika u ovom području.
„Jedna hidroelektrana, nažalost, već postoji i otvorena je. U to vrijeme ljudi vjerovatno nisu imali pristup informacijama kakav danas imaju, nisu ni znali šta će se zapravo dogoditi. Projekat je bio predstavljen kao nešto što će donijeti prosperitet opštini i vjerovatno su neke stvari tada tako i doživljavane. Međutim, danas su ljudi shvatili da to nije ono što im je obećavano, odnosno da dvojica ljudi ostvaruju profit tako što rijeku stavljaju u beton. To nije ni ekološki prihvatljivo, niti donosi stvarnu korist ljudima i društvu koje ovdje živi. Ako dvojica ljudi imaju profit, šta od svega toga ostaje ostalim ljudima“, pita se Stefan.
Dodatnu zabrinutost izaziva sve niži vodostaj Plive, koji je, prema njegovim riječima, ove godine dostigao nivo kakav stariji stanovnici ovog kraja ne pamte. Primjećuje da se stanje pogoršava iz godine u godinu, a suše i visoke temperature dodatno utiču na količine vode.
„Ova godina je možda jedna od najgorih, a i stariji ljudi ovdje kažu da je vodostaj Plive najniži kojeg se sjećaju. Posljedica je to suša koje traju posljednjih nekoliko godina, jer iz godine u godinu primjećujemo da je vodostaj rijeke sve niži. Trenutno je na veoma niskom nivou, a ko zna kakva će situacija biti za mjesec dana. Najavljuju da će i novembar biti suv i topao, tako da zaista ne znamo šta nas čeka. Ali činjenica je da vode ima sve manje“, upozorava on.
Smanjenje količine vode, dodaje, nije problem koji se završava na području Pljeve, Šipova ili Jezera. Pliva je dio mnogo šireg riječnog sistema, a ono što se događa u njenom slivu ima posljedice i nizvodno, posebno za stanovnike Banjaluke.
„Vidjeli ste i Vrbas kada ste dolazili prema nama, i tamo je sve manje vode. Oko 70 odsto Vrbasa čini voda koja dolazi iz sistema rijeke Plive. Zato problem Plive nije samo problem ljudi u Pljevi, Šipovu ili Jezeru. To je problem i Banjaluke, možda čak i veći nego problem ovdje. Na kraju krajeva, ja uvijek mogu doći na izvor i napiti se vode, ali ljudima u Banjaluci neće biti tako jednostavno ako dođe do zagađenja. Što rijeka bude zagađenija, moraće se koristiti više hlora i drugih hemijskih sredstava kako bi voda koju ljudi piju bila zdravstveno ispravna“, upozorava Stefan.
Nomad Glamping
Zbog toga smatra da bi eventualno otvaranje rudnika u ovom području o kojem se priča u javnosti imalo posljedice koje bi daleko prevazišle lokalnu zajednicu. Posebno ističe ugroženost čitavog sliva Plive, ali i vodnih i sanitarnih zona u Jajcu, te činjenicu da bi se posljedice mogle osjetiti i u domaćinstvima koja se nalaze kilometrima daleko od mjesta eventualnih rudarskih radova.
„Ako se otvori rudnik, stradaće Banjaluka i čitav sliv rijeke Plive. Upravo Banjaluci treba da se otvore oči i da ljudi shvate koliko je ovo pitanje važno za njih. Većina Banjalučana vjerovatno i ne zna gdje se nalazi Jezero. Možda prođu kroz Jezero, ne obrate pažnju, vide lijepu, čistu i bistru Plivu, ali nemaju predstavu o tome šta bi se moglo dogoditi ukoliko se ovdje otvori rudnik. Jajce bi vjerovatno prvo osjetilo posljedice, jer bi bile ugrožene i njihove sanitarne zone jedan, dva i tri, vodne zone i čitav sliv rijeke Plive“, kaže Stefan.
Posebno ga zabrinjava mogućnost da hemikalije koje bi se koristile u procesu rudarenja i ispiranju jalovine dospiju u vodotokove, a potom i u vodu koju ljudi svakodnevno koriste.
„Svaki Banjalučanin koji se ujutro probudi i popije čašu vode trebalo bi da zna da bi, u slučaju otvaranja rudnika, svi otrovi i hemikalije koji bi se koristili za ispiranje jalovine na kraju mogli završiti upravo u čašama vode koje piju on, njegova djeca i sve buduće generacije“, upozorava.
Ljudi često ne reaguju na opasnosti sve dok one ne postanu vidljive
Posljedice eventualnog rudnika ne bi osjetili samo oni koji zavise od vode Plive i Vrbasa. Direktno bi bio ugrožen i turizam, od kojeg žive pojedini stanovnici ovog kraja, uključujući i porodicu Veljko. Prirodne ljepote zbog kojih gosti dolaze iz udaljenih dijelova svijeta mogle bi izgubiti svoju najveću vrijednost ukoliko bi bile narušene rudarskim radovima i zagađenjem.
„Uticalo bi direktno na male biznise i turizam. Da li bi neko došao ovdje da uživa u prirodi, da gleda ove ljepote, kada bi se dogodilo ono što smo mogli vidjeti na primjerima poput Bora? Svi možemo vidjeti te slike i stvarne posljedice rudarenja. Možda bi trebalo postaviti jedan takav bilbord u Banjaluci, da ljudi vide šta se zaista može dogoditi. Jer sada je to nekome tamo negdje iza brda, nešto što se dešava daleko i što nas trenutno ne dotiče“, smatra Stefan.
Takođe ističe da ljudi često ne reaguju na opasnosti sve dok one ne postanu vidljive i neposredne, ali upozorava da bi tada moglo biti prekasno za bilo kakvu promjenu odluke.
„U trenutku kada mašine uđu i počnu da kopaju, tada je već kasno da kažemo da to nećemo. Imali smo priliku da kažemo da nećemo i upravo sada je trenutak u kojem možemo donijeti takvu odluku. Ja, barem u svoje ime, mogu reći da to ne želim“, poručuje.
Na kraju, postavlja pitanje koje bi, smatra, trebalo da bude u središtu svake rasprave o otvaranju rudnika: kakvu bi stvarnu korist lokalna zajednica imala od takvog projekta i ko bi od njega zaista profitirao?
„Oni koji podržavaju otvaranje rudnika trebalo bi da se zapitaju zbog čega to podržavaju. Gdje je taj prosperitet koji će nam rudnik donijeti? Gdje je to veliko zlato za koje kažu da će biti iskopano i ko su ljudi koji su zaista ostvarili prosperitet od zlata koje je negdje iskopano? Treba pogledati primjere sredina u kojima se to već dogodilo i zapitati se šta je nakon svega ostalo ljudima koji tamo žive.“
Za Stefana, Pliva nije samo rijeka uz koju je odlučio da živi i od koje danas dijelom zavisi njegov posao. Ona je dio mnogo većeg prirodnog bogatstva i života hiljada ljudi, zbog čega smatra da njena zaštita ne smije biti prepuštena samo stanovnicima nekoliko sela uz njen izvor.
Sliv Plive i ljude koji su dio borbe za njeno očuvanje, okupljene oko Koalicije za zaštitu Plive, obišli smo tokom medijske ture koju je organizovao Centar za životnu sredinu. U narednim danima donosimo još priča iz ovog kraja.