Geološka istraživanja na području Sinjakova i Jezera traju duže od četiri godine, a aktivisti upozoravaju da bi eventualno otvaranje rudnika moglo ugroziti rijeku Plivu i vodu koju koriste stotine hiljada ljudi nizvodno. „Kada u čaši vašeg djeteta bude litijum, kobalt i nikl, tada će biti kasno da podižete glas“, poručuje Suzana Rajković iz Udruženja građana Dolina Plive.
Na lokaciji Kovačevac, koja pripada istražnom polju Sinjakovo, geološka istraživanja traju duže od četiri godine. Bušenja se izvode na području tri opštine Mrkonjić Grada, Šipova i Jezera, a aktivisti upozoravaju da bi nastavak istražnih aktivnosti i eventualno otvaranje rudnika mogli imati posljedice koje bi daleko prevazišle granice ovih lokalnih zajednica.
Suzana Rajković, aktivistkinja Udruženja građana Dolina Plive, koje okuplja ljude sa područja Mrkonjić Grada, Šipova i Jezera, godinama se zajedno sa drugim građanima protivi geološkim istraživanjima. Njihova borba, kako kaže, nije usmjerena samo protiv pojedinačnih istražnih radova, već i protiv mogućnosti da se na ovom prostoru jednog dana otvori rudnik.
„Trenutno se nalazimo na lokaciji Kovačevac, koja pripada istražnom polju Sinjakovo. Radi se o dva istražna polja: Sinjakovo, koje obuhvata teritoriju sve tri opštine, i Jezero, koje obuhvata dio brda Otomalj i pripada opštini Jezero“, kaže Rajković za BUKU.
Posebno zabrinjava činjenica da se istražni radovi na Otomalju odvijaju svega 300 do 400 metara od rijeke Plive. Lokacija Kovačevac nalazi se na jednoj obali rijeke, dok se aktuelna bušenja obavljaju na drugoj.
Šta se zapravo traži u dolini Plive?
Jedno od ključnih pitanja za građane jeste šta bi se u konačnici moglo eksploatisati na ovom području. Prema riječima Rajković, kompanija u javnosti uglavnom govori o zlatu i srebru, dok su aktivisti tokom istraživanja došli do informacija koje ukazuju na interesovanje za druge metale.
„Što se tiče toga šta bi se ovdje kopalo, to je već pod velom tajne. U javnosti se propagira priča o zlatu i srebru, o nekakvoj zlatnoj groznici. Međutim, mi smo u prvim fazama istraživanja na australijskoj berzi otkrili njihovu ponudu litijuma. Kasnije je i njihov geolog u jednoj javnoj emisiji spominjao da se ovdje radi o kobaltu, litijumu, niklu i još nekim metalima. S obzirom na to o kakvim je metalima riječ, veoma smo zabrinuti“, kaže ona.
Za Rajković je posebno problematično to što se istraživanja odvijaju na području izuzetno značajnom za vodne resurse ovog dijela Bosne i Hercegovine. Ona upozorava da bi eventualno zagađenje na području istraživanja moglo imati posljedice za mnogo šire područje.
„Ukoliko dođe do otvaranja takve vrste rudnika, neće biti ugroženi samo Mrkonjić Grad, Šipovo i Jezero. Biće ugroženi i lokaliteti izvan tih opština. Rijeka Pliva ne prolazi samo kroz Šipovo i Jezero, već teče prema Jajcu, gdje se ulijeva u Vrbas. Znate da vodu iz Vrbasa koriste i ljudi u Banjaluci, Laktašima i drugim opštinama nizvodno. Radi se o više od 250.000 ljudi“, ističe Rajković.
Zbog toga, dodaje, pitanje istraživanja nije samo pitanje razvoja ili budućnosti tri lokalne zajednice, nego i pitanje sigurnosti vode za piće.
Foto: Put prema mjestu gdje su vršena geološka istraživanja
Siva rijeka Jošavka
Aktivisti posebno ukazuju na slučaj rijeke Jošavke, koja se nalazi na oko 100 metara vazdušne linije od lokacije na kojoj smo razgovarali. Prema riječima Suzane, rijeka je u jednom periodu promijenila boju i postala siva, zbog čega su građani reagovali i prijavili slučaj nadležnoj inspekciji.
Jošavka se nakon dva do tri kilometra ulijeva u Plivu, pa je zabrinutost bila dodatno pojačana činjenicom da se radi o vodotoku koji je povezan sa rijekom od izuzetnog značaja za cijeli kraj.
„Pratili smo prethodnih dana konstantno tu rijeku i primijetili da je bila sive boje. Uredno smo prijavili inspekciji, ali su oni na teren izašli tek tri sedmice nakon prijave. A govorimo o rijeci koja se nakon dva do tri kilometra ulijeva u Plivu”, smatra naša sagovornica.
Upravo netransparentnost rada kompanije i, kako kaže, nedovoljno brza reakcija institucija dodatno učvršćuju nepovjerenje građana.
„Nemar inspekcija i netransparentan rad firme koja djeluje na ovom području dovoljno nam govore da se ovdje dešavaju stvari koje mogu biti štetne po ljude i okolinu. Oni nisu došli slučajno da istraže kakvim rudnim bogatstvima raspolažemo, potroše milione na radove i izgradnju pristupnih puteva, pa onda spakuju kofere i odu. Smatram da je krajnji cilj tih istraživanja otvaranje rudnika na ovom području“, kaže ona.
Sudovi obaraju rješenja, Ministarstvo izdaje nova
Tokom višegodišnje borbe, aktivisti su se obraćali nadležnim institucijama, podnosili prijave i pokušavali pravnim putem zaustaviti istražne radove. Rajković ističe da je Okružni sud u Banjaluci u decembru prošle godine poništio rješenje Ministarstva energetike i rudarstva koje se odnosilo na istražno polje Jezero. Nedavno je poništeno rješenje za geološka istraživanja na Sinjakovu, o čemu smo i pisali.
Prema njenim riječima, problem nastaje kada Ministarstvo nakon sudskih odluka ponovo izdaje rješenja koja, kako tvrdi, sadrže zakonske propuste.
„Imam razlog da pohvalim Okružni sud u Banjaluci, koji je u decembru prošle godine oborio rješenje Ministarstva energetike i rudarstva za istražno polje Jezero. Sudovi, u suštini, rade svoj posao. Problem je u Ministarstvu energetike i rudarstva, koje konstantno izdaje rješenja o geološkim istraživanjima sa velikim zakonskim propustima, odnosno rješenja koja nisu u skladu sa Zakonom o geološkim istraživanjima. Svaki put kada oborimo jedno rješenje, oni izdaju novo, sa još većim manjkavostima i propustima“, navodi Rajković.
Odgovornost za takvu situaciju pripisuje Ministarstvu i Vladi Republike Srpske, ali i inspekcijskim organima, za koje kaže da često daju nepotpune odgovore ili ne izlaze na teren u razumnom roku, čak ni kada građani prijavljuju potencijalno hitne situacije.
Građani se protive istraživanjima, ali strah ih sprečava da javno govore
Početkom godine organizovan je protest na kojem su učestvovali građani Jezera, Jajca, Mrkonjić Grada i Banjaluke. Rajković kaže da protivljenje istraživanjima postoji među stanovnicima ovog područja, ali da se mnogi ne usuđuju javno govoriti o tome.
Kao razlog navodi pritiske i strah od posljedica.
„Svi građani koji žive na ovoj teritoriji u suštini su protiv istraživanja. Međutim, imaju pritiske od strane aktuelne vlasti. Konkretno, u opštini Jezero ljudima se poručuje da ne komentarišu i ne izlaze u javnost. Nemaju hrabrosti da pričaju o tome jer se, kako kažu, ucjenjuju i pritiskaju. Među ljudima vlada strah jer nemaju osjećaj da ih institucije štite“, ističe Rajković.
Posebno je kritična prema odnosu lokalnih vlasti u Jezeru prema kompaniji koja izvodi istraživanja. Tvrdi da lokalna vlast olakšava djelovanje kompanije, dok se ekološki aktivisti i građani koji se protive projektu suočavaju sa omalovažavanjem.
„Lokalne vlasti kompaniju Likos ugošćavaju na najljepši mogući način, dok nas, ekološke aktiviste i građane koji se protivimo ovom projektu, nazivaju pogrdnim imenima, kvaziekolozima i slično. Imali smo situaciju da su kompaniji Likos ustupljene opštinske prostorije za kancelarije. Mi, s druge strane, u dogovorenom terminu nismo mogli pristupiti tim prostorijama“, kaže Suzana.
Dodaje da se istraživanja ne tiču samo Jezera, već i Mrkonjić Grada i Šipova. I sama je iz Mrkonjić Grada, odrasla je u Majdanu, koji je od lokacije na kojoj smo se nalazili dok smo razgovarali udaljen svega dva kilometra vazdušne linije. Bušenja se, kako kaže, obavljaju i u njenom rodnom kraju.
U kontekstu odnosa institucija prema projektu, ukazuje i na izdavanje rješenja Ministarstva energetike i rudarstva kompaniji Likos, odnosno njenom sadašnjem poslovnom partneru Jugo Metals Limited. Smatra da postupci institucija i odnos lokalnih vlasti prema kompaniji pokazuju da zaštita prirode nije u prvom planu.
„Ne borim se samo zbog drugih građana, već zbog svoje djece“
Na pitanje šta je motiviše da istraje uprkos pritiscima, dugotrajnoj borbi i činjenici da mnogi građani ne žele javno istupati, Rajković odgovara da je njena motivacija prije svega lična.
„Vrlo često mi komentarišu: zašto braniš građane Jezera ako oni sami ne ustaju protiv toga? Ja kažem da to nije samo stvar naroda. Ja to radim isključivo kao majka, zbog svoje djece i budućih pokoljenja, zbog naše predivne prirode, Plive, Jajca, Sinjakova, Plivskih vodopada, izvora Plive i, na kraju, rijeke Vrbas“, kaže ona.
Ističe da je odrasla u ovom kraju i da želi da njena djeca i unuci imaju priliku da odrastaju u istom prirodnom okruženju, umjesto da odlaze iz zemlje.
„To su predivni krajevi i priroda u kojoj sam ja odrasla. Želim da moja djeca i moji unuci ovdje odrastaju, a ne da se iseljavaju u inostranstvo i odlaze iz ove predivne zemlje, koja je toliko bogata prirodom. Moj glavni cilj je da je zaštitimo i ostavimo nasljeđe potomcima, onako kako su naši preci nama ostavili“, poručuje Rajković.
Kada je riječ o inicijativama za zaštitu prirode, pozitivnim ocjenjuje aktivnosti Jajca u pravcu zaštite prirodnih vrijednosti, konkretno Plivskih jezera. Pozdravlja sve opštine koje rade na zaštiti Plive, ali upozorava da se zaštita prirode ne može svesti na pojedinačne akcije i probleme poput plastike u rijeci, dok istovremeno postoji mogućnost otvaranja rudnika.
„Šta nam znači ako zaštitimo Plivu od plastike, a dozvolimo stranoj kompaniji i Ministarstvu energetike i rudarstva da sutra izdaju koncesiju za otvaranje ovakve vrste rudnika i unište ovaj kraj? Šta ćemo onda raditi sa plastikom u rijeci ako ona bude zagađena metalima koji se sada istražuju i koji bi se u budućnosti ovdje kopali?“, pita se Rajković.
Zelena tranzicija ne smije značiti žrtvovanje pojedinih područja
Geološka istraživanja na području Plive Rajković posmatra i u širem kontekstu evropske potražnje za kritičnim mineralnim sirovinama, koje su važne za industriju i zelenu tranziciju. Prošle godine imala je priliku da o ovoj temi govori na konferencijama u Berlinu, Kaselu i Frankfurtu, gdje se susrela i sa predstavnicom njemačkog ministarstva ekologije.
„Imala sam priliku da prošle godine u Njemačkoj gostujem na konferencijama u Berlinu, Kaselu i Frankfurtu. Imali smo sastanak sa predstavnicom njemačkog ministarstva ekologije, koja nas je uvjeravala da je to zelena tranzicija i da nemamo razloga za brigu, jer se negdje mora kopati“, prepričava Rajković.
Smatra da je posebno problematično što se eksploatacija i istraživanja potencijalno prebacuju na područja na rubu Evropske unije, uključujući i zemlje koje teže članstvu u EU.
„Kako možemo pričati o zelenoj tranziciji ako se takve stvari dešavaju na samom rubu Evrope? Mi smo predstavnici potencijalnih kandidatskih zemalja koje sutra treba da uđu u Evropsku uniju, a vi to radite na samom njenom rubu. To što se danas dešava na rubu Evrope sutra se vrlo lako može preseliti i u njenu unutrašnjost, ukoliko sirovine budu potrebne u još većim količinama“, upozorava ona.
„Kada u čaši vašeg djeteta bude litijum, kobalt i nikl, biće kasno“
Borba protiv geoloških istraživanja traje duže od četiri godine. Za to vrijeme aktivisti su pokušavali zaustaviti radove pravnim putem, prijavljivali slučajeve inspekcijama, organizovali proteste i izlazili na teren.
Jedna od konkretnih akcija bila je blokada mosta, kojom su uspjeli spriječiti prolazak mašine koja je trebalo da pređe na brdo Otomalj.
„Spriječili smo njen prolazak, mašina se vratila i narednih dana nije prolazila. Međutim, to su kratkoročna rješenja. Ni protesti sami po sebi nisu dugoročno rješenje. Moramo na vrijeme spriječiti ovakve projekte“, kaže Rajković.
Tačan broj do sada izvedenih bušotina, dodaje, ne može navesti jer se istražne aktivnosti kontinuirano mijenjaju, a građani nemaju mehanizam kojim bi mogli pratiti njihov obim. Objašnjava da se u okviru jedne bušotine radovi mogu nastaviti u različitim smjerovima, pa nije uvijek riječ o jednoj rupi, kako to na prvi pogled izgleda.
Zato njena poruka nije upućena samo stanovnicima Mrkonjić Grada, Šipova i Jezera, već posebno i građanima Banjaluke i svim ljudima koji žive nizvodno od Plive.
„Apelujem na sve ljude koji žive u Banjaluci da shvate da ovo nije samo problem Jezera, Mrkonjić Grada i Šipova. Ovo je problem mnogo širih razmjera. Rijeka Pliva se ispod vodopada u Jajcu ulijeva u Vrbas, a vodu iz ovog sistema koriste ljudi u Banjaluci i drugim mjestima nizvodno“, ističe Rajković.
Upozorava da bi građani mogli postati svjesni razmjera problema tek kada posljedice eventualnog zagađenja postanu vidljive, a tada bi, kako kaže, moglo biti prekasno za reakciju.
„Kada u čaši vašeg djeteta u Banjaluci bude litijum, kobalt, nikl i drugi metali koji će se kopati ukoliko se otvori rudnik u ovom kraju, tada će biti kasno da podižete glas i pitate se šta se dogodilo. Takve stvari moramo spriječiti na vrijeme. Banjaluka je mnogo veći grad, ima mnogo više ljudi koji mogu pokrenuti javnost i adekvatno reagovati kako bismo uspjeli spriječiti ove štetne projekte“, poručuje Suzana Rajković.
Sliv Plive i ljude koji su dio borbe za njeno očuvanje, okupljene oko Koalicije za zaštitu Plive, obišli smo tokom medijske ture koju je organizovao Centar za životnu sredinu. U narednim danima donosimo još priča iz ovog kraja.
Vezan tekst: