Politička promjena u Srbiji otvorila je pitanje kako sačuvati finansijsku stabilnost, ukloniti političke privilegije i izgraditi privredu od koje će više koristi imati građani. Izborna pobjeda tek je početak tog posla.
Tim izazovom bavi se američki Foreign Policy u razgovoru urednika Kamerona Abadija i ekonomskog istoričara Adama Tuza, objavljenom u podkastu Ones and Tooze. Nakon parlamentarnih izbora 25. oktobra, pokret nastao izvan tradicionalnih stranaka moraće da različite ekonomske ideje pretvori u zajedničku politiku.
Dug oporavak i zemlja izvan Beograda
Tuz podsjeća da je današnje stanje neodvojivo od ratova, sankcija i izolacije devedesetih. Prema podacima koje navodi, BDP po stanovniku tek se 2018. ili 2019. vratio na nivo prije raspada Jugoslavije. Utisak prosperiteta koji ostavlja dio Beograda zato ne mora odražavati život u ostatku zemlje.
U tom kontekstu posebno naglašava izgubljeno vrijeme u približavanju Evropi. Kineski kapital može finansirati infrastrukturu, ali, prema njegovoj ocjeni, ne može nadomjestiti prednosti bližeg ekonomskog povezivanja s Evropskom unijom.
Stabilne finansije nisu uklonile političke privilegije
Vučićev ekonomski bilans, međutim, Tuz ne svodi na neuspjeh. Priznaje rezultate fiskalne konsolidacije sprovedene uz podršku Međunarodnog monetarnog fonda, kojom su javne finansije stabilizovane.
Problem vidi u tome što budžetsku disciplinu nije pratilo uklanjanje političkih privilegija. Razvijao se sistem u kojem bliskost vlasti snažno utiče na pristup investicijama, dozvolama i državnim resursima.
Takav spoj stabilnosti i klijentelizma objašnjava zašto izborni poraz vlasti sam po sebi ne rješava ekonomske probleme: pravila poslovanja i mreže uticaja ne nestaju promjenom političkog vrha. Ove Tuzove ocjene iz razgovora za Foreign Policy prenosi Nova.rs.
Tri pravca za ekonomiju poslije Vučića
Tuz među saveznicima studentskog pokreta prepoznaje tri pravca.
Prvi naglašava odgovorno upravljanje budžetom, borbu protiv korupcije i očuvanje monetarne stabilnosti. Drugi, koji povezuje s ekonomistom Branimirom Jovanovićem, traži drugačiji model rasta i manju zavisnost od stranih direktnih investicija.
Treći dolazi iz socijalno orijentisanog dijela pokreta: snažnije oporezivanje najbogatijih, ograničavanje moći oligarha i obnova socijalne države, posebno u korist ljudi koji su podnijeli teret štednje.
Prema Tuzovoj ocjeni, ekonomskih ideja ima, ali još nisu objedinjene u koherentan program. Upravo će njihovo usklađivanje biti jedan od ključnih izazova nove političke faze.
Šta konkretno predlažu ekonomisti
Konkretniji uvid u jedan dio te rasprave pruža predizborni nastup Dejana Šoškića na RTS-u. Predstavljajući program Studentske liste, nekadašnji guverner Narodne banke Srbije kao prioritete je izdvojio suzbijanje korupcije, prestanak partijskog zapošljavanja, podsticanje privatnih investicija i smanjivanje trgovinskog deficita.
Naglasak je stavio na privredu zasnovanu na znanju, umjesto na privlačenje poslova niskom cijenom rada. Upozorio je i na rizike korupcije u velikim infrastrukturnim projektima, kao i na dugove javnih preduzeća i finansijske probleme lokalnih vlasti. To otvara pitanje kvaliteta ulaganja: šta javni novac dugoročno donosi privredi i građanima.
U javnoj izjavi koju je pred izbore podržalo više od 30 ekonomista, među kojima su Pavle Petrović, Milojko Arsić, Kori Udovički i Branimir Jovanović, odbačene su tvrdnje da bi pobjeda Studentske liste nužno izazvala slom dinara ili ugrozila isplatu plata i penzija.
Potpisnici su upozorili na drugačiji rizik: nastavak razvoja zasnovanog na privilegijama investitorima, jeftinoj radnoj snazi i netransparentnim državnim projektima. Prema njihovoj ocjeni, veliki promet novca ne znači automatski i jačanje sposobnosti domaćih preduzeća.
Kao pravce promjene naveli su podršku domaćim preduzetnicima, znanju, inovacijama i poljoprivredi, ravnomjerniji regionalni razvoj i zaštitu prirodnih resursa. Naglasili su da takve promjene zahtijevaju godine rada, a ne samo jedan budžet.
Posao počinje provjerom javnog novca
Dodatni kontekst daje junska procjena MMF-a. Fond je među prednostima Srbije izdvojio umjeren javni dug, visoke devizne rezerve i dobro kapitalizovane banke. Istovremeno je tražio bolju procjenu, izbor i nadzor velikih javnih investicija, uključujući projekte izvan redovnih procedura.
MMF je ukazao i na finansijske rizike povezane s Putevima Srbije i Gradom Beogradom, potrebu za jačanjem transparentnosti i efikasnijim rješavanjem privrednih sporova.
Te preporuke pokazuju koliko je posao pred budućom vladom konkretan: provjeravati obaveze javnog sektora, kontrolisati trošenje i omogućiti institucijama da rade. Uspjeh promjene zato će se mjeriti i time kako se biraju projekti, zapošljavaju ljudi i raspoređuje javni novac.
Osnovni izvor: Foreign Policy. Dodatni kontekst: RTS, MMF i javna izjava ekonomista.