Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedan od najimpresivnijih antičkih lokaliteta na Balkanu – drevni grad Daorson kod Stoca – i dalje stoji potpuno nezaštićen, prepušten propadanju, vandalizmu i pljačkašima sa metalnim detektorima.
Ovaj nepravdi izloženi kompleks kiklopskih zidina, koji svjedoči o narodu sa sopstvenim novcem i razvijenom trgovinom od 2. vijeka prije nove ere, ponovo je u fokusu javnosti nakon što je istoričar Djani Behram uputio javni apel nadležnima za njegovu hitnu fizičku i sistemsku zaštitu.
Kamere i čuvar umjesto skupih političkih limuzina
Behram, autor naučne monografije „Historija antičkih Daorsa na istočnom Jadranu od 2. stoljeća prije nove ere do 2. stoljeća nove ere“, koja je proizašla iz njegovog magistarskog rada na Univerzitetu u Bergenu u Norveškoj, javno je pozvao predsjednicu Darijanu Filipović, koja je rodom iz Stoca, da se aktivno uključi i pomogne u rješavanju ovog višegodišnjeg problema.
Njegov zahtjev je konkretan i operativan: na lokalitetu je neophodno pod hitno postaviti sigurnosne kamere i angažovati osobu koja bi fizički nadzirala teren i sprečavala dalju krađu i oštećivanje arheološkog blaga. Tužno je da jedan od najvažnijih lokaliteta za antičku i bosanskohercegovačku istoriju stoji bez ikakve zaštite, dok divlji kopači po Ošanjićima neometano odnose neprocjenjivo naslijeđe.
Od plemena do saveza: Zašto je Daorson toliko važan
Važnost Ošanjića nije samo lokalna. Behramovo istraživanje pokazalo je da Daorsi nisu bili nikakvo izolovano „ilirsko pleme“, već organizovana društveno-politička jedinica i moćan savez koji je dominirao donjom Neretvom. Bili su ključni trgovački posrednici između Jadrana i unutrašnjosti, uvozili su grčko vino sa Visa i spajali helenističke i rimske uticaje sa lokalnim identitetom.
Nakon što su Rimljani razorili njihovo sjedište na Ošanjićima, Daorsi su centar premjestili u današnji Stolac, gdje su nastavili postojati kao civitas peregrina, a potom i municipium Diluntum. Ipak, lokalitet na Ošanjićima ostaje njihov najvažniji i najkompleksniji materijalni trag.
Umjesto uništenja – muzej antike i digitalizacija
Behram naglašava da je borba protiv pljačke otežana jer Bosna i Hercegovina nema dovoljno snažne i funkcionalne institucije, ali da to ne smije biti opravdanje za nerad lokalnih i entitetskih vlasti.
Pored postavljanja kamera i fizičkog obezbjeđenja, Behram smatra da Stolac mora sistemski iskoristiti ovo blago kroz uređenje prostora za posjetioce, otvaranje muzeja antike u kojem bi bili izloženi svi pronađeni artefakti, te kompletnu digitalizaciju građe. Na taj način bi se osigurala trajna zaštita lokaliteta, dok bi turizam postao samostalan izvor prihoda za očuvanje ove neprocjenjive baštine.