Nastavak suđenja Sunčici i Sari zakazan je za 20, odnosno od 21. do 23. oktobra. Aktivistkinje smatraju da tužbe za klevetu imaju obilježja SLAPP tužbi, kojima se građani i građanke pokušavaju zastrašiti i obeshrabriti u borbi za javni interes.
Dok se godinama bore da sačuvaju Kasindolsku rijeku od izgradnje malih hidroelektrana i izbore se za zaštitu njenog kanjona, ekološke aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak već godinama vode i sudsku borbu zbog tužbi za klevetu koje su protiv njih podnijeli investitori. Nova ročišta zakazana su za drugu polovinu oktobra: nastavak glavne rasprave u postupku protiv Sunčice održaće se 20. oktobra, dok je glavna rasprava u postupku protiv Sare zakazana za 21, 22. i 23. oktobar.
Aktivistkinje ove postupke vide kao oblik pritiska i zastrašivanja zbog njihovog javnog djelovanja i protivljenja projektima malih hidroelektrana. Smatraju da njihov slučaj pokazuje koliko dugotrajni sudski postupci i visoki troškovi mogu opteretiti one koji ukazuju na probleme od javnog interesa.
„Dužina trajanja postupka, naročito kada su u pitanju godine, nama je još jedan oblik pritiska, a ne put prema pravdi“, kaže Sunčica za BUKU.
Ona ističe da ni pokretanje tužbi ni činjenica da prvostepeni postupci traju četiri godine nisu očekivale. Međutim, iz perspektive onih koji se suočavaju sa tužbama koje imaju obilježja SLAPP-a, odnosno postupaka koji se koriste kako bi se ograničilo učešće javnosti, dugotrajnost procesa može biti dodatno sredstvo pritiska, bez obzira na konačni ishod.
„Cilj je zastrašivanje i ućutkivanje“
Sunčica smatra da su tužbe protiv nje i Sare od početka predstavljale oblik pritiska na njihov aktivizam.
„Ove tužbe, uz prijetnju visokim naknadama štete i sudskim troškovima, trebaju odvratiti novinare i aktiviste da se koriste slobodom izražavanja, odnosno da pod pritiskom vrše autocenzuru“, navodi ona.
Prema njenim riječima, dokumentaciju slučaja pregledalo je više domaćih i međunarodnih organizacija koje su zaključile da postupci imaju karakteristike SLAPP tužbi. Među organizacijama koje su pružile podršku aktivistkinjama su Amnesty International i Front Line Defenders.
Sara kaže da im je podrška organizacija, pravnika, stručnjaka i drugih aktivista bila posebno važna na početku sudskih procesa, kada su se tek suočile sa tužbama.
„Njihova iskustva i podrška bili su dragocjeni kako bismo se što bolje odbranile od zlonamjernih pokušaja zastrašivanja i mogle nastaviti borbu za rijeku na kojoj smo odrasle“, ističe Sara za BUKU.
Dodaje da se karakter ovih postupaka, prema njenom mišljenju, najbolje vidi kroz činjenicu da su tokom četiri godine održana samo pripremna ročišta, dok su sudski troškovi izuzetno visoki.
Četiri godine neizvjesnosti i rastućih troškova
Dugotrajnost postupaka za aktivistkinje ne znači samo čekanje na sudsku odluku. Ona podrazumijeva i stalnu neizvjesnost, emocionalno opterećenje i dodatne troškove.
Sunčica kaže da je jedan od najvećih izazova upravo višegodišnje suočavanje s neizvjesnošću ishoda.
„Potrebno je mnogo strpljenja, energije i unutrašnje snage da se sve ovo iznese, ne samo od nas, već i od naše porodice i kolega“, navodi ona.
Posebno je zabrinjava, kako ističe, gubitak povjerenja u proces vještačenja. Vještaci, prema njenim riječima, iznova probijaju rokove za izradu nalaza i mišljenja, dok su troškovi vještačenja više puta povećavani.
Aktivistkinje smatraju da je potrebno mijenjati pravni okvir kako bi se spriječilo da sudski postupci postanu sredstvo iscrpljivanja ljudi koji djeluju u javnom interesu.
Traže anti-SLAPP zakon i ranije odbacivanje ovakvih tužbi
Sunčica smatra da bi Bosna i Hercegovina trebalo da usvoji anti-SLAPP zakon, po uzoru na inicijative koje postoje na nivou Evropske unije i Savjeta Evrope.
„Dok zakonodavac ne prepozna ovaj oblik zloupotrebe prava, važno je da svi organi uključeni u ovakve postupke koriste postojeća procesna ovlaštenja kako bi se spriječilo nepotrebno odugovlačenje postupaka i nerealno visoki troškovi“, poručuje ona.
Sara ističe da je ključno da se SLAPP tužbe jasno prepoznaju u zakonodavstvu i sudskoj praksi, da se omogući njihovo rano odbacivanje i sankcioniše zloupotreba pravnih mehanizama.
Takva zaštita, smatra ona, posebno je važna kada građani, aktivisti i novinari govore o pitanjima od opšteg interesa, uključujući zaštitu životne sredine.
Aktivistkinje se nadaju da će njihov slučaj poslužiti kao primjer loše prakse iz kojeg će institucije izvući pouke, kako bi se slični postupci ubuduće prepoznavali na samom početku.
Lokalna zajednica protiv malih hidroelektrana
Dok se na sudu bore da odbrane svoje pravo na javno djelovanje, aktivistkinje nastavljaju i borbu za očuvanje Kasindolske rijeke.
Sara navodi da su se lokalne zajednice, kao i Grad Istočno Sarajevo, više puta izjasnili protiv izgradnje malih hidroelektrana na ovoj rijeci.
Prema njenim riječima, rasprava o budućnosti rijeke ponovo je aktuelizovana nakon što je investitor, poslije isteka ekoloških dozvola u oktobru, pokrenuo novu proceduru i podnio zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za dvije planirane male hidroelektrane.
Građani i predstavnici lokalnih vlasti, dodaje ona, ponovo su poručili da se protive tim projektima.
Za aktivistkinje, borba za Kasindolsku rijeku nije odvojena od sudskih postupaka koji se vode protiv njih. Naprotiv, upravo je mogućnost da javno govore o projektima koji utiču na životnu sredinu ono što smatraju ključnim za zaštitu rijeke i prava građana da učestvuju u odlučivanju o svojoj okolini.
Na pitanje kako bi jednom rečenicom opisala ovu borbu, Sara odgovara kratko: „Borba za život.“
„Kasindolska rijeka za nas znači život i pitku vodu, a danas se taj život želi staviti u cijevi zarad profita pojedinca. Pitanje je gdje je u svemu tome javni interes, interes građana i naše ustavno pravo na zdravu životnu sredinu“, poručuje ona.
Nova ročišta zakazana za 20. i period od 21. do 23. oktobra tako su još jedna etapa u dugotrajnoj borbi koja se ne vodi samo oko odgovornosti za izrečene tvrdnje već, iz perspektive aktivistkinja, i oko prava građana da javno ukazuju na probleme, traže odgovornost i brane prirodna dobra bez straha od sudskih i finansijskih posljedica.