Njemačka bi u naredne dvije decenije mogla ostati bez gotovo dva miliona stanovnika, ali još veći problem od smanjenja populacije predstavlja činjenica da će imati sve više penzionera i sve manje radnika koji mogu da finansiraju penzioni i socijalni sistem.
Prema novoj studiji Berlinskog instituta za stanovništvo i razvoj, izrađenoj u saradnji s Fondacijom Vistenrot, broj stanovnika Njemačke mogao bi se smanjiti sa 83,5 miliona u 2025. godini na približno 81,8 miliona do 2045. godine.
Istraživanje upozorava da demografske promjene neće jednako pogoditi sve dijelove zemlje. Dok će pojedini regioni gubiti stanovništvo, radnu snagu i ekonomsku snagu, najveći gradovi mogli bi nastaviti da privlače nove stanovnike.
Njemačka ostaje bez radnika, a broj penzionera raste
Najveći izazov za njemačku ekonomiju neće biti samo manji broj stanovnika, već promjena starosne strukture društva. Generacije rođene tokom takozvanog bejbi-bum perioda odlaze u penziju, dok se na tržištu rada pojavljuje sve manje mlađih ljudi.
Prema studiji, broj stanovnika radnog doba širom Njemačke mogao bi se smanjiti za 4,7 odsto do 2045. godine.
„Generacija bejbi-bumera odlazi u penziju. Stopa nataliteta opada, a imigracija nije dovoljna da nadoknadi rastući višak smrtnih slučajeva nad brojem rođenih“, izjavila je Katerina Hinc, predsjednica Berlinskog instituta za stanovništvo i razvoj.
Termin „bejbi-bumeri“ odnosi se na generacije rođene tokom perioda povećanog nataliteta, posebno tokom 1960-ih godina, kada je u Njemačkoj godišnje bilježeno više od milion rođenih.
Nakon tog perioda natalitet je značajno opao, a posljedice višedecenijskog smanjenja broja rođenih danas postaju sve vidljivije.
Migracije više nisu dovoljne da zaustave starenje stanovništva
Njemačka je tokom prethodnih decenija imigracijom ublažavala posljedice prirodnog pada broja stanovnika. Dolazak ljudi iz inostranstva pomagao je pojedinim sektorima privrede da nadoknade nedostatak radnika i održavaju ekonomski rast.
Međutim, autori studije upozoravaju da migracije same po sebi ne mogu zaustaviti starenje stanovništva.
Frederik Sikstus iz Berlinskog instituta ističe da gotovo svaki region sada bilježi više smrtnih slučajeva nego rođenja, što je posljedica dugotrajnog niskog nataliteta.
Migracije unutar Njemačke i iz inostranstva zato sve više određuju koji će regioni zadržati stanovništvo, a koji će se suočiti s njegovim ubrzanim odlaskom.
Za lokalne privrede to znači dodatni pritisak: preduzećima će biti potrebni kvalifikovani radnici, dok će opštine morati da obezbijede dovoljno sredstava za javne usluge i infrastrukturu.
Berlin raste, dok pojedini regioni gube stanovništvo
Demografski pad neće biti ravnomjerno raspoređen. Studija predviđa da će veliki gradovi nastaviti da privlače stanovništvo zahvaljujući poslovnim prilikama, većim platama, obrazovanju i razvijenijoj infrastrukturi.
Prema projekcijama, Berlin bi do 2045. godine mogao povećati broj stanovnika za gotovo 10 odsto. Rast se očekuje i u Hamburgu, Frankfurtu na Majni, Minhenu i Diseldorfu, kao i u istočnonjemačkim gradovima Lajpcigu, Drezdenu i Potsdamu.
S druge strane, pojedini ruralni i ekonomski slabiji regioni mogli bi izgubiti značajan broj stanovnika i radnika.
Takve promjene mogu produbiti razlike u ekonomskim mogućnostima između dijelova zemlje. Regioni koji ostanu bez radne snage mogli bi imati sve više problema s popunjavanjem radnih mjesta, finansiranjem javnih usluga i održavanjem infrastrukture.
Poslovi, stanovanje i prevoz odlučivaće o budućnosti regiona
Autori studije navode da će ekonomska privlačnost regiona u narednim godinama biti još važnija nego danas.
Među ključnim faktorima izdvajaju se kvalitetna radna mjesta i dobre plate, dostupnost kvalifikovanih radnika, finansijski stabilne opštine, pouzdana briga o djeci i efikasan javni prevoz.
Regionima koji uspiju da obezbijede takve uslove biće lakše da privuku nove stanovnike, dok bi područja bez dovoljno radnih mjesta i kvalitetnih javnih usluga mogla nastaviti da gube stanovništvo.
Demografske promjene tako postaju i ekonomsko pitanje: manje radnika znači veći pritisak na poslodavce, dok rast broja starijih stanovnika povećava potrebe za zdravstvenim i socijalnim uslugama.
Njemačka se zato suočava s izazovom koji nije moguće riješiti samo privlačenjem novih doseljenika. Budući razvoj zavisiće i od produktivnosti, uslova rada, porodične politike i sposobnosti regiona da zadrže stanovništvo.
Iako projekcije ne znače da će se svi predviđeni trendovi ostvariti u potpunosti, poruka studije je jasna: Njemačku ne očekuje samo manje stanovnika već i duboka promjena odnosa između radno aktivnog stanovništva i penzionera.