Vještačka inteligencija mogla bi već do 2030. godine da dobije znatno veću ulogu u vojnim operacijama, uključujući koordinaciju autonomnih sistema i donošenje operativnih odluka uz minimalno ljudsko učešće. Takvu prognozu iznio je penzionisani američki general Dejvid Petreus, bivši direktor Centralne obavještajne agencije (CIA), upozoravajući da se vojske moraju pripremiti za novu eru ratovanja.
Petreus je o tome govorio u podkastu „Forecast 2050“, objavljenom 8. oktobra. Prema njegovoj procjeni, buduće vojske neće se oslanjati samo na pojedinačne bespilotne letjelice, već na čitave mreže autonomnih sistema koji će međusobno razmjenjivati informacije i koordinisati djelovanje.
AI kao oficir u komandnom štabu
Petreus očekuje da bi vještačka inteligencija mogla preuzeti dio poslova koji se danas obavljaju u vojnim komandnim centrima. Takvi sistemi obrađivali bi informacije sa senzora, izviđačkih letjelica i drugih izvora, povezivali podatke i pomagali u planiranju operacija.
„Imaćemo AI agente, odnosno oficire u štabovima zasnovane na vještačkoj inteligenciji“, poručio je Petreus, govoreći o razvoju koji očekuje u naredne četiri godine.
Ideja je da se više autonomnih uređaja poveže u jedinstvenu mrežu, umjesto da svaki dron ili robot zahtijeva zasebnog ljudskog operatera. Na taj način vojska bi mogla da koordinira veliki broj sistema istovremeno, dok bi AI obrađivao podatke mnogo brže nego što to može ljudski tim.
Petreus smatra da će rat u Ukrajini dodatno ubrzati ovaj proces. Očekuje da će se do kraja 2026. povećati upotreba autonomnih bespilotnih sistema, što bi moglo promijeniti način na koji se izvode izviđanje, napadi i odbrana od neprijateljskih letjelica.
Ipak, riječ je o prognozi bivšeg generala, a ne potvrdi da će do 2030. godine autonomni sistemi u potpunosti preuzeti vođenje vojnih operacija.
Ko će odlučivati o napadima i izboru meta?
Najveće pitanje nije samo koliko brzo AI može da obradi podatke, već i kakva će ovlašćenja dobiti u situacijama u kojima odluke mogu dovesti do ljudskih žrtava.
Američka vojska već koristi vještačku inteligenciju za analizu velikih količina podataka i ubrzavanje procesa donošenja odluka. Međutim, to nije isto što i sistem koji samostalno bira metu i odlučuje da upotrijebi smrtonosnu silu.
Admiral Bred Kuper, komandant američke Centralne komande, ranije je izjavio da će ljudi uvijek donositi konačne odluke o tome šta će biti napadnuto i kada. Prema njegovim riječima, AI može da skrati procese koji su ranije trajali satima ili danima na svega nekoliko sekundi.
Takav pristup podrazumijeva da vještačka inteligencija pomaže u analizi i pripremi odluka, dok konačna odgovornost ostaje na ljudima. Ipak, razvoj autonomnijih sistema otvara pitanje koliko će ljudska kontrola biti stvarna ako se odluke budu donosile sve brže i uz sve veće oslanjanje na algoritme.
Ratovanje se mijenja brže nego vojna pravila
Petreus smatra da tehnološki napredak zahtijeva velike promjene u organizaciji, obuci i načinu djelovanja oružanih snaga. Vojske će, prema njegovoj procjeni, morati da prilagode strukturu kako bi mogle efikasno koristiti autonomne sisteme i odgovoriti na protivničke tehnologije.
Međutim, tehnološke mogućnosti nisu jedini izazov. Potrebno je utvrditi ko odgovara za pogrešnu procjenu algoritma, kako spriječiti napade na civile i na koji način osigurati da sistemi ostanu pod odgovarajućim ljudskim nadzorom.
Stručnjaci upozoravaju da ubrzavanje vojnih odluka može povećati i rizik od grešaka, pogrešnog tumačenja podataka i nenamjerne eskalacije sukoba.
Zbog toga će budućnost ratovanja zavisiti ne samo od toga koliko će napredovati vještačka inteligencija, već i od pravila koja će određivati granice njene upotrebe.
Petreusova prognoza ukazuje na pravac u kojem bi vojske mogle krenuti do kraja ove decenije: od AI sistema koji pružaju podršku komandantima prema mrežama koje će sve samostalnije koordinisati vojne operacije. Koliko daleko će taj proces otići, ostaje otvoreno pitanje.