Trifunović pred izbore: „Mi nemamo vremena da budemo razočarani“
Zašto vrijedi glasati i kada smo ljuti, umorni i nezadovoljni ponudom? U završnom uredničkom podcastu pred izbore, glavni i odgovorni urednik BUKE Aleksandar Trifunović govori o odgovornosti vlasti i opozicije, fotografijama s Putinom i borbi koja se nastavlja već u ponedjeljak. Njegova poruka biračima: birajte saborce.
U nedjelju će neko proglasiti pobjedu. U ponedjeljak ćemo svi nastaviti da živimo s posljedicama izbora. Računi će stizati, od plata će trebati živjeti, a o našoj vodi, šumama i javnom novcu i dalje će neko odlučivati.
Upravo je taj ponedjeljak, 5. oktobar, jedna od najvažnijih tema drugog uredničkog podcasta BUKE, emitovanog uživo pred početak izborne ćutnje. Razgovor o kampanji, kandidatima i mogućim rezultatima stalno se vraća na pitanje koje ostaje i kada se bilbordi skinu: koliko smo spremni da učestvujemo u odlučivanju o vlastitom životu?
„Mi nemamo vremena da budemo razočarani“, poručuje Aleksandar Trifunović.
U toj rečenici staje i njegovo upozorenje i razlog za optimizam. Problema je previše da bi nam povlačenje bilo korisno. A mogućnost da na njih utičemo počinje od odluke da se uključimo.
Trifunović primjećuje ogromno nezadovoljstvo u javnosti i ogorčenost ljudi koji se na društvenim mrežama oglašavaju imenom i prezimenom. Otvoreno je, kaže, pitanje koliko će se te energije prenijeti na biračka mjesta. Ipak, vjeruje da slabi spremnost ljudi da se sa svime pomire i da raste svijest o tome koliko politika određuje njihovu svakodnevicu.
Poruka da nas politika ne zanima slaba je zaštita od odluka koje nam određuju troškove života, uslove rada ili sudbinu mjesta u kojem živimo. Zato se u razgovoru postavlja jednostavno pitanje: ako nepravdu vidimo na svakom koraku, zbog čega bi ona bila razlog da odustanemo od mogućnosti da nešto promijenimo?
„Biraj saborce. Izaberi one s kojima ćeš zajedno da se boriš“, kaže Trifunović.
To je i kriterijum koji predlaže pred nedjeljno glasanje. Među kandidatima treba tražiti ljude s kojima se može raditi, razgovarati i braniti javni interes. Od njih zatim treba tražiti odgovornost. Nijedna politička partija, upozorava, neće sama riješiti sve naše probleme.
„Ko god vam to kaže, laže.“
Zbog toga ni pobjeda željenih kandidata ne bi smjela da znači povlačenje građana do sljedeće kampanje. Jednako tako, njihov poraz ne može biti razlog da se odustane od svega. Ko god dobije mandat, naslijediće ozbiljne probleme i javnost koja očekuje promjene.
„Tek slijedi rad“, poruka je razgovora o danu poslije izbora.
Koliko je građanima stalo da čuju šta im se nudi, pokazalo je i interesovanje za predizborne razgovore BUKE. Prema podacima iznesenim u emisiji, video sadržaji na YouTubeu premašili su 600.000 pregleda, dok je na Facebooku tokom predizbornog perioda zabilježen doseg od oko 20 miliona. Za istim stolom, u odvojenim razgovorima, sjedili su Branko Blanuša i Savo Minić, kao i kandidati vlasti i opozicije na drugim funkcijama.
Trifunović ističe da nije bilo naručenih pitanja ni plaćenih intervjua. Cilj je bio da javnost čuje odgovore ljudi koji traže povjerenje za naredne četiri godine, uključujući i one s kojima se uredništvo duboko ne slaže.
„Nisam siguran da smo dobili odgovore“, priznaje. Ali prilika im je data, a gledaoci mogu da procijene ono što su čuli i ono što je ostalo neizgovoreno.
Takav pristup podrazumijeva i kritiku svih koji traže vlast. Trifunović zato izostanak direktnog duela Blanuše i Minića ocjenjuje kao grešku, podsjećajući da je BUKA ponudila prostor za njihov susret. Građani su zaslužili da njihove odgovore uporede u istoj emisiji i da vide kako se nose s protivargumentima.
Oštro govori i o korištenju javnih funkcija i javnog servisa u kampanji. U razgovoru se otvara pitanje predizbornih infrastrukturnih svečanosti, dijeljenja pomoći i nesrazmjerne medijske zastupljenosti kandidata. Odgovornost za takvu kampanju, smatra, mora ostati tema i kada se glasovi prebroje.
Iza bilborda i velikih obećanja postavlja još jedno pitanje: šta podstiče toliku želju za osvajanjem vlasti u društvu s toliko problema? Kakvu korist očekuju oni koji u političare ulažu veliki novac i koliko se ona podudara s interesima građana?
Isto pitanje koristi provlači se kroz razgovor o Dodikovim susretima s Vladimirom Putinom. Trifunović njihov politički i simbolički značaj ne potcjenjuje, ali traži da se razgovara i o konkretnom učinku za ljude koji ovdje žive. Njegova je ocjena da od tih susreta najviše koristi imaju Dodik, SNSD i njihovi kandidati, dok građanima ponovo ostaje fotografija.
„I to dobijamo pred svake izbore“, kaže.
Njegova šira poruka je da se društvo mora mnogo ozbiljnije pozabaviti sobom. Očekivanje da će naše probleme riješiti neko sa strane ostavlja previše prostora domaćim političarima da nastave po starom.
Ni opozicija u toj analizi ne dobija poštedu. Trifunović kritikuje njenu razjedinjenost i međusobne sukobe, posebno u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH. Smatra da je propuštena prilika da se zajedničkim nastupom poveća neizvjesnost tog izbora.
Za Blanušin sastanak s Dodikom, o kojem se naknadno saznalo, kaže da nije dobio uvjerljivo objašnjenje. Procjenjuje da je ta epizoda oslabila energiju njegove kampanje, dok predsjedničku trku i dalje vidi kao neizvjesnu. SDS-u predviđa ozbiljna unutrašnja previranja poslije izbora.
Govoreći o Drašku Stanivukoviću, priznaje njegovu energiju u kampanji, ali problematizuje izbjegavanje neugodnih pitanja i preusmjeravanje političkih ambicija iz Banjaluke prema premijerskoj funkciji. Povjerenje bi, smatra, bilo veće da je javnosti objasnio neke svoje postupke. Za Nebojšu Vukanovića ocjenjuje da je s malo resursa vodio dobru kampanju, uz pitanje kako njegovu podršku ubuduće pretvoriti u snažniju organizaciju.
Sve te zamjerke vraćaju razgovor na odgovornost birača i nakon nedjelje. Građani imaju pravo da očekuju više od kandidata kojima daju glas, da preispituju njihove odluke i da im uskrate podršku kada iznevjere povjerenje. Glasanje ne podrazumijeva obavezu da se naredne četiri godine pravda svaki njihov postupak.
Za Trifunovića, ulog je sasvim konkretan: odnos prema vodi, šumama, javnim resursima i domaćoj proizvodnji. Upozorava da će bez snažnijeg učešća građana odluke o tim pitanjima sve lakše prolaziti bez ozbiljnog otpora. Način na koji se njima upravlja određivaće kvalitet života mnogo duže nego što traje jedna kampanja.
Ljudi koji žive u ovoj zemlji, naglašava, najvažnije su što ona ima.
Zato završnica razgovora donosi poziv da izađemo na izbore, izaberemo ljude kojima želimo dati priliku i već od ponedjeljka nastavimo da postavljamo pitanja. Ima prostora za djelovanje i kada nema razloga za euforiju. Za početak, možemo upotrijebiti glas koji imamo.
Na kraju emisije Trifunović podsjeća da je izlazio na sve izbore otkako za to ima priliku. I da se svakog izbornog jutra vraća istoj kratkoj rečenici, odgovoru na pitanje svoje kćerke:
„Tata, za koga ćeš ti danas glasati?“
„Za tebe.“