Nove fotelje za političke kadrove, luksuzni automobili, skupocjeni lusteri, milionski tenderi i sve dublja kriza energetskog sektora obilježili su proteklu sedmicu u Republici Srpskoj i BiH. Dok javna preduzeća i institucije izdvajaju milione za nabavke, softvere i luksuz, RiTE Ugljevik nema novca ni za eksproprijaciju zemljišta neophodnog za nastavak eksploatacije uglja.
Istovremeno, Elektroprivreda Republike Srpske nastavlja da se zadužuje, a građani se suočavaju sa sve većim troškovima života. Dogovora o povećanju najniže plate i dalje nema, dok se politički kadrovi, uprkos kontroverzama i gubitku ranijih funkcija, sele u nove fotelje.
Od konkursa koji, prema svemu sudeći, odgovara aktuelnom vršiocu dužnosti direktora, preko kupovine potraživanja posrnulih preduzeća, do automobila skupljih od dobiti banke – prethodna sedmica ponovo je otvorila pitanje načina na koji se upravlja javnim novcem.
Tenderi, stečajevi i poslovi za odabrane
Početak sedmice obilježio je ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić raspisivanjem konkursa za direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju. Prema dostupnim informacijama, uslovi konkursa odgovaraju aktuelnom vršiocu dužnosti direktora Goranu Topiću.
Dok brojni povjerioci u stečajnim postupcima, među kojima je često i država, ostaju bez miliona maraka, za pojedince su stečajevi postali prilika za zaradu i sticanje uticaja u preduzećima koja su već na koljenima.
Advokat iz Brčkog Saša Radovanović nastavio je kupovinu potraživanja drugih povjerilaca. Posljednje u nizu je potraživanje banjalučke „Toplane“, koje je kupio za polovinu njegove vrijednosti, čime je postao povjerilac u stečajnom postupku „Metala“.
Sličnu praksu primijenio je i u stečajevima „Ekvatora“ i „Nove Ljubije“, gdje je postao jedan od ključnih povjerilaca. Radovanović je poznat i po tome što zastupa firme povezane sa biznismenom Gordanom Pavlovićem.
Posebno zanimljiv slučaj zabilježen je u postupku javne nabavke Agencije za osiguranje Republike Srpske. Kancelarija za razmatranje žalbi poništila je tender koji je već bio sproveden, ugovoren, realizovan i plaćen. Odluka je uslijedila tek nakon što je Sud BiH utvrdio da su uslovi nabavke bili diskriminatorni i nezakoniti.
Tako je još jednom pokazano koliko zakašnjele reakcije institucija mogu biti besmislene: posao je završen, novac potrošen, a odluka o poništenju dolazi tek nakon svega.
Milioni za softvere, automobile i jedan luster
Ulaganja u informaciono-komunikacione tehnologije ponovo su bila među najvećim stavkama javnih nabavki.
Ministarstvo civilnih poslova BiH podijelilo je 1,34 miliona KM za sport, a među korisnicima sredstava našli su se i sportovi poput karlinga, golfa i biatlona.
Vlada Republike Srpske ponovo je posegnula za zaduživanjem kako bi obezbijedila novac za planirane potrebe. Emisijom trezorskih zapisa zadužila se za 50,3 miliona KM, što je 20 miliona KM više od prvobitno planiranog iznosa.
„Šume Srpske“ planiraju da za održavanje softvera, licenci i računarske mreže izdvoje čak 7,6 miliona KM za godinu dana. Prošle godine isti posao plaćen je 7,2 miliona KM, dok je prije četiri godine za informacioni sistem izdvojeno 17 miliona KM. Milionski izdaci za održavanje tako postaju redovna stavka u poslovanju ovog javnog preduzeća.
Ni Elektroprivreda Republike Srpske ne štedi na informacionim tehnologijama. Iako se tokom ove godine zadužila za više od 100 miliona KM, za trogodišnju tehničku podršku IKT infrastrukture izdvojila je gotovo 702.000 KM firmi „Tehnotim“, u vlasništvu bivšeg direktora „Prointera“ Vladimira Perišića.
Posebno je zanimljivo da je „Tehnotim“ bio jedini ponuđač i da je posao dobio za svega 24 feninga manje od procijenjene vrijednosti tendera.
Investiciono-razvojna banka Republike Srpske odlučila je da obnovi vozni park. Za osam novih automobila izdvojiće 456.300 KM, što znači da će luksuz na četiri točka koštati više od prošlogodišnje dobiti banke.
Centralna banka BiH otišla je korak dalje kada je riječ o luksuznim nabavkama. Za jedan luster platiće gotovo 300.000 KM. Riječ je o rasvjetnom tijelu teškom 130 kilograma, sa 54 LED sijalice, kristalnim visilicama i motornom dizalicom.
Za taj novac moguće je kupiti stan u Sarajevu ili Banjaluci, ali je Centralna banka odlučila da investira u luksuznu rasvjetu.
Nove fotelje za političke kadrove, smjene i odlazak u penziju
Vijeće naroda Republike Srpske moglo bi postati novo političko utočište za kadrove SNSD-a koji su ostali bez prethodnih funkcija. U ovu instituciju sele se Denis Šulić i Anja Ljubojević, koji bi nakon kontroverzi i gubitka ranijih pozicija mogli dobiti nove funkcije.
Umjesto političke odgovornosti, za pojedine kadrove tako se otvara mogućnost novog angažmana, što ponovo pokreće pitanje partijskog raspoređivanja funkcija u javnim institucijama.
Za razliku od njih, dugogodišnji vršilac dužnosti direktora Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Aćić ostao je bez funkcije. Na njegovo mjesto dolazi Jelena Kuridža.
Sa čela komisije Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske direktno u penziju odlazi Vladislav Vladičić, koji je tu funkciju obavljao od 2015. godine.
U međuvremenu, bivši direktor „Nove Borje“ Stojko Petković uspio je da na imovini preduzeća obezbijedi hipoteku od čak 4,4 miliona KM. Okružni sud u Doboju odbio je pokušaj stečajnog upravnika da ospori taj upis.
Iako je ukazano na mogući sukob interesa i zloupotrebu položaja, sud je ocijenio da se tim pitanjima ne može baviti u ovom postupku, već da su za njih nadležni istražni organi.
RiTE Ugljevik tone, a nema novca ni za zemljište
Najozbiljnija slika stanja u Republici Srpskoj ponovo dolazi iz energetskog sektora, a posebno iz Rudnika i Termoelektrane Ugljevik.
Dok Elektroprivreda Republike Srpske kupuje ugalj od kompanije povezane sa biznismenom Vukom Hamovićem, u vrijednosti od 200 miliona KM, i planira izdvajanje 300 miliona KM za Kongresni centar u Trebinju, za eksproprijaciju zemljišta na ležištu Ugljevik Istok 2 nema tri miliona KM.
Zbog nedostatka novca za eksproprijaciju ne može početi neophodna eksploatacija uglja na ovom ležištu, što dodatno ugrožava proizvodnju i budućnost RiTE Ugljevik.
Problemi se tu ne završavaju. Preduzeće je ostalo bez dva ključna izvršna direktora zadužena za proizvodnju uglja i električne energije, nakon što su četvorica članova uprave u kratkom roku podnijela ostavke.
Ovakav razvoj događaja dodatno produbljuje neizvjesnost u preduzeću koje se već duže vrijeme suočava sa ozbiljnim proizvodnim i finansijskim problemima.
Račune na kraju plaćaju građani
Dok se javna preduzeća suočavaju sa dugovima, problemima u proizvodnji i nedostatkom novca za ključne investicije, pojedine institucije nastavljaju da izdvajaju stotine hiljada i milione maraka za luksuz, automobile, softvere i druge nabavke.
Političke funkcije se preraspoređuju, stečajni postupci otvaraju prostor za nove poslovne interese, a odgovornost za loše upravljanje javnim novcem često ostaje bez jasnog epiloga, piše Capital
Najveći teret takvog sistema, međutim, ne snose oni koji donose odluke. Računi za promašene investicije, zaduživanja i probleme javnih preduzeća na kraju stižu građanima, koji se istovremeno bore sa sve višim troškovima života i još čekaju dogovor poslodavaca i sindikata o povećanju najniže plate.