Zašto se kamate na kredite u Bosni i Hercegovini vežu za Euribor i kada se dio novca za njihovo finansiranje prikuplja na domaćem tržištu? Ekonomista Igor Gavran tvrdi da bi banke, u određenim slučajevima, trebalo da koriste domaću referentnu stopu i upozorava na visoke marže, naknade i niske kamate na štednju.
Bankarske kamatne stope u Bosni i Hercegovini ponovo su u centru pažnje zbog pitanja na koji način banke određuju cijenu kredita. Ekonomista Igor Gavran smatra da u dijelu kreditiranja domaćih građana i privrede postoji problem koji se ogleda u vezivanju kamata za Euribor, iako se sredstva za finansiranje pojedinih plasmana prikupljaju na domaćem tržištu.
Prema njegovom tumačenju, Euribor ima smisla kao referentna stopa kada se banke zadužuju na tržištu eurozone ili kada se kredit direktno vezuje za euro kao valutnu osnovu, ali je sporno njegovo korištenje u situacijama kada banka koristi domaće izvore finansiranja, piše Srpskainfo
Šta je Euribor i zašto se koristi u BiH?
Euribor je referentna kamatna stopa koja se koristi na evropskom tržištu novca i predstavlja jedan od najčešćih parametara za određivanje promjenjivih kamatnih stopa na kredite u eurima.
Gavran smatra da njegovo korištenje u BiH ne bi samo po sebi bilo problematično kada bi banka kreditni plasman finansirala sredstvima pribavljenim na tržištu eurozone.
„Euribor i dalje postoji kao referentna stopa za bankarsko tržište i pozajmljivanje u evrima i ima smisla na njihovom tržištu. Banke u BiH bi jedino imale osnova da ga primjenjuju kod nas kada bi se zaduživale na tom EU tržištu u evrima ili kada bi kredite odobravale u evrima korisnicima u BiH“, navodi Gavran.
Prema njegovim riječima, pitanje nastaje kada se za kredit koriste domaći izvori novca, a kamata se i dalje formira prema evropskoj referentnoj stopi.
Gavran: „Domaći novac nema veze sa tržištem Euribora“
Ekonomista tvrdi da veliki dio sredstava koje banke plasiraju domaćim klijentima potiče iz depozita građana, kompanija i drugih domaćih izvora, iako banke istovremeno mogu dio kapitala plasirati i na strana tržišta.
„Većina banaka u BiH nema nikakve potrebe za pribavljanjem kapitala iz Evrozone, naprotiv plasira novac iz BiH na strana tržišta, a domaće klijente kreditira iz novca prikupljenog u BiH“, rekao je Gavran.
Na osnovu toga zaključuje da bi dio domaćih kredita, prema njegovom mišljenju, trebalo formirati prema parametrima koji bolje odražavaju cijenu domaćeg finansiranja.
Važno je, međutim, da konkretna struktura izvora finansiranja zavisi od svake banke pojedinačno, pa se ne može svaki kredit automatski poistovjetiti sa sredstvima prikupljenim isključivo od domaće štednje.
Postoji i domaća referentna stopa
Gavran posebno ukazuje na postojanje domaće referentne stope koju objavljuje Centralna banka BiH.
Riječ je o pokazatelju pod nazivom „Referentna stopa prosječnog ponderiranog troška finansiranja banaka u BiH“, koja se obračunava i objavljuje kvartalno.
„Nažalost, ona je samo preporučena domaćim bankama, a ni na koji način se ne nameće kao obavezna“, tvrdi Gavran.
Prema njegovom stavu, upravo bi ova stopa mogla biti relevantnija za kredite finansirane domaćim novcem, ali smatra da banke nemaju dovoljno motiva da je dobrovoljno prihvate ukoliko bi im to smanjilo prihode.
Ko kontroliše banke u Republici Srpskoj i FBiH?
Pitanje regulisanja kamatnih stopa i načina obračuna kredita nije samo pitanje poslovne politike banaka.
Za nadzor nad bankarskim sektorom nadležne su Agencija za bankarstvo Republike Srpske i Agencija za bankarstvo Federacije BiH, dok Centralna banka BiH ima određene nadležnosti u monetarnom i finansijskom sistemu.
Gavran smatra da bi regulatori mogli uvesti stroža pravila o načinu na koji banke određuju kamate, posebno kada se kreditira novcem prikupljenim na domaćem tržištu.
„Očito umjesto toga žele da pogoduju bankama, jer će banka uvijek birati svaki način da ostvari veći profit, osim ako je natjerana da radi u interesu klijenata“, rekao je.
Ova tvrdnja predstavlja njegovu ocjenu rada regulatora, a ne utvrđenu činjenicu.
Problem nisu samo kamate
Gavran upozorava da pitanje Euribora, prema njegovom mišljenju, predstavlja samo jedan dio šireg problema.
„Problem je i u visini naknada za sve ostale bankarske usluge. Problem je i u besramno niskim kamatama na štednju“, rekao je.
Prema njegovom tumačenju, razlika između troška novca za banke i cijene po kojoj ga plasiraju građanima mora biti predmet ozbiljnije kontrole.
On smatra da visoka profitabilnost bankarskog sektora ukazuje na potrebu snažnijeg regulatornog nadzora i bolje zaštite klijenata.
Ko zapravo plaća cijenu bankarskog sistema?
Suština debate koju otvara Gavran jeste pitanje kako se određuje cijena kredita u BiH i koliko je ona povezana sa stvarnim troškom finansiranja banke.
Građani se, s druge strane, suočavaju sa kreditima čije rate mogu zavisiti od kretanja referentne stope, ali i od ugovorene marže banke, dok se na štednju često obračunavaju znatno niže kamate.
„Uloga banaka nije da ostvaruju maksimalnu dobit na štetu klijenata, nego da doprinose efikasnom funkcionisanju sistema i ukupnom ekonomskom razvoju“, zaključio je Gavran.
Rasprava o tome da li domaće banke kamate treba više vezivati za domaće troškove finansiranja, a manje za evropske referentne stope, tako ostaje pitanje za regulatore, banke i same korisnike kredita.