Da li se kilogrami vraćaju nakon prestanka terapije, mogu li lijekovi izazvati opadanje kose i gubitak mišića, nestaje li glad i postoji li zaista „Ozempic lice“? Stručnjaci razdvajaju poznate činjenice od tvrdnji koje tek treba dokazati.

Lijekovi iz grupe GLP-1 agonista, među kojima su preparati na bazi semaglutida i sličnih supstanci, promijenili su način na koji medicina pristupa gojaznosti i dijabetesu tipa 2. Istovremeno su postali globalni fenomen, predmet pomame na društvenim mrežama i izvor čitavog niza tvrdnji o njihovom djelovanju.

Od dramatičnih priča o brzom mršavljenju do „Ozempic lica“, neugodnog zadaha i navodnog poboljšanja mentalnog zdravlja – granica između medicinskih činjenica, pojedinačnih iskustava i internetskog pretjerivanja često nije jasna.

Britanski Guardian razgovarao je sa stručnjacima iz oblasti ishrane, endokrinologije, psihijatrije, dermatologije i stomatologije o najčešćim tvrdnjama koje prate ove lijekove.

Potpuno uklanjaju glad

Netačno.

GLP-1 lijekovi oponašaju hormon koji učestvuje u regulisanju apetita. Usporavaju pražnjenje želuca, pojačavaju osjećaj sitosti i smanjuju želju za hranom, ali glad ne nestaje u potpunosti.

Prirodni GLP-1 koji proizvodi naš organizam djeluje vrlo kratko, dok efekat lijekova može trajati danima. Zbog toga se osoba zasiti mnogo ranije i uglavnom pojede manje, ali će ipak osjetiti glad.

Drugim riječima, lijekovi ne „isključuju“ potrebu za hranom, već mijenjaju intenzitet apetita i količinu hrane potrebnu za osjećaj sitosti.

Mogu izazvati mučninu, zatvor i druge probavne probleme

Tačno.

Mučnina, povraćanje, nadutost, proljev, zatvor i žgaravica spadaju među poznate neželjene efekte ove terapije. Najčešće se pojavljuju na početku liječenja ili prilikom povećavanja doze, a kod mnogih ljudi s vremenom oslabe.

Manji obroci, dovoljno tečnosti i izbjegavanje veoma masne hrane mogu pomoći. Posebno je važno prestati jesti čim se pojavi osjećaj sitosti, jer lijek usporava prolazak hrane kroz želudac.

Osobe koje već imaju refluks, hronični zatvor ili druge probavne tegobe o tome bi trebalo da razgovaraju s ljekarom prije početka terapije.

Zbog njih ljudi zaboravljaju piti vodu

Djelimično tačno.

Lijek sam po sebi ne isključuje žeđ, ali ljudi tokom terapije često jedu znatno manje. Budući da dio potrebne tečnosti dobijamo iz hrane, naročito voća i povrća, smanjen unos hrane može značiti i manji ukupni unos vode.

Mučnina, povraćanje i osjećaj punoće mogu dodatno smanjiti želju za pićem. Dehidracija zatim može pogoršati zatvor, glavobolju i refluks.

Zato je tokom terapije važno redovno unositi tečnost, čak i kada osjećaj žeđi nije izražen.

Mogu dovesti do nedostatka vitamina, minerala i proteina

Tačno – naročito ako ishrana nije dobro planirana.

Kada neko jede znatno manje nego ranije, smanjuje se i količina hranljivih materija koje unosi. Ako je ishrana i prije terapije bila nekvalitetna, raste rizik od nedostatka vitamina D i B12, željeza, kalcijuma i proteina.

Lijek zato ne može zamijeniti kvalitetnu ishranu. Manji obroci moraju sadržavati dovoljno proteina, povrća, voća i drugih nutritivno vrijednih namirnica.

Stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno primiti injekciju i očekivati da će sve ostalo riješiti lijek. Ishrana i fizička aktivnost ostaju važan dio liječenja.

Kilogrami se vraćaju kada se terapija prekine

Često tačno, ali ne kod svih u istoj mjeri.

Gojaznost se danas posmatra kao hronično stanje sklono ponovnom javljanju. Nakon prestanka uzimanja lijeka apetit se uglavnom vraća na raniji nivo, a organizam pokušava nadoknaditi izgubljenu težinu.

Istraživanja pokazuju da ljudi nakon prekida terapije mogu vratiti veliki dio izgubljenih kilograma. U jednom praćenju učesnici su tokom godinu dana nakon prestanka uzimanja semaglutida vratili približno dvije trećine prethodno izgubljene težine.

To ne znači da će svako vratiti sve kilograme, ali pokazuje da ovi lijekovi uglavnom nisu kratkotrajno rješenje pred godišnji odmor ili važan događaj. Za dio pacijenata terapija će vjerovatno biti dugoročna, slično lijekovima za krvni pritisak ili holesterol. Studija o vraćanju težine nakon prekida semaglutida

Osim masnog tkiva gube se i mišići

Tačno.

Pri svakom većem gubitku težine organizam ne gubi samo masno nego i nemasno tkivo. To se ne događa isključivo zbog GLP-1 lijekova, već prati mršavljenje uopšte, naročito kada je ono brzo.

Pojedina istraživanja pokazuju da značajan dio izgubljene tjelesne mase može pripadati nemasnoj masi, ali ona osim mišića obuhvata vodu, vezivno i druga tkiva.

Gubitak mišića može se ograničiti dovoljnim unosom proteina i vježbama snage. Stručnjaci preporučuju redovno vježbanje s opterećenjem, prilagođeno zdravstvenom stanju, umjesto oslanjanja samo na pad broja na vagi.

Posebno je važno da starije osobe terapiju prate uz stručni nadzor, jer je očuvanje mišićne mase ključno za pokretljivost i zdravlje.

Djeluju jednako kod svih ljudi

Netačno.

Iako mnogi pacijenti postižu značajan gubitak težine, terapija ne djeluje jednako na svakoga. Procjenjuje se da između pet i 20 odsto korisnika izgubi manje od pet odsto početne tjelesne mase, zbog čega se svrstavaju među osobe sa slabim odgovorom na terapiju.

Razlozi još nisu potpuno objašnjeni. Genetika, osjetljivost receptora, zdravstveno stanje, doza, način ishrane i pridržavanje terapije vjerovatno igraju određenu ulogu.

Ovi lijekovi jesu veliki medicinski napredak, ali nisu čarobno rješenje koje garantuje isti rezultat svakome.

Može ih koristiti svako ko želi brzo smršati

Netačno.

Ovi lijekovi prvobitno su razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2, a pojedini preparati odobreni su i za liječenje gojaznosti ili prekomjerne težine praćene zdravstvenim rizicima.

Nisu zamišljeni kao sredstvo za skidanje nekoliko kilograma prije vjenčanja, ljetovanja ili fotografisanja.

Kratkotrajno korištenje bez promjene navika može imati neželjen rezultat: osoba izgubi i dio mišićne mase, prekine terapiju, a zatim lakše vrati masno tkivo nego mišiće. Na kraju tjelesna kompozicija može biti nepovoljnija nego prije početka terapije.

Lijek bi trebalo uzimati isključivo kada postoji medicinska indikacija i uz nadzor zdravstvenog stručnjaka.

Poboljšavaju mentalno zdravlje

Još nema dovoljno dokaza.

Neke osobe prijavljuju bolje raspoloženje nakon gubitka težine, ali još nema čvrstih dokaza da GLP-1 lijekovi direktno liječe depresiju ili anksioznost.

Zanimljiviji rezultati pojavljuju se u istraživanjima zavisnosti. Jedno randomizovano istraživanje pokazalo je da je semaglutid kod dijela učesnika smanjio broj dana tokom kojih su pretjerano konzumirali alkohol.

Ipak, za alkohol, nikotin i druge oblike zavisnosti potrebno je mnogo više istraživanja prije nego što se ovi lijekovi počnu koristiti kao standardna terapija.

Izazivaju neugodan zadah i podrigivanje s mirisom sumpora

Moguće, ali nedovoljno istraženo.

„Ozempic zadah“ postao je popularan izraz na društvenim mrežama, ali još nema dovoljno epidemioloških istraživanja koja bi potvrdila da se radi o posebnom neželjenom efektu lijeka.

Postoje, međutim, moguća objašnjenja. Dehidracija i povraćanje mogu izazvati suhoću usta, a manjak pljuvačke omogućava brže razmnožavanje bakterija koje stvaraju neugodan miris.

Usporeno pražnjenje želuca znači i da hrana duže ostaje u probavnom sistemu. Fermentacija djelimično probavljene hrane može proizvesti gasove i neugodno podrigivanje koje neki korisnici opisuju kao miris sumpora.

Dakle, pojava je moguća, ali popularni naziv zasad je uvjerljiviji od naučnih dokaza.

Mogu izazvati opadanje kose

Da, ali ono je najčešće privremeno.

Brz i značajan gubitak težine predstavlja stres za organizam. Zbog toga veći broj vlasi može odjednom preći u fazu mirovanja, nakon čega dolazi do pojačanog opadanja kose.

Ova pojava poznata je kao telogeni efluvij i može se javiti i nakon bolesti, operacije, porođaja, intenzivnog stresa ili nagle promjene tjelesne težine. Zato nije sasvim jasno koliko je izaziva sam lijek, a koliko brzo mršavljenje i smanjen unos hranljivih materija.

U većini slučajeva kosa ponovo počinje rasti kada se organizam prilagodi i težina stabilizuje. Dovoljan unos proteina, željeza, cinka i vitamina važan je za oporavak.

Stvaraju „Ozempic lice“

Promjene na licu su moguće, ali nisu specifične za Ozempic.

Kada osoba brzo izgubi mnogo kilograma, gubi i masno tkivo ispod kože lica. Koža koja je prethodno bila rastegnuta može djelovati opuštenije, a lice mršavije, umornije ili starije.

To nije posebna bolest niti dokaz da je lijek direktno oštetio kožu. Slične promjene mogu se pojaviti nakon bilo kojeg velikog i brzog gubitka težine.

Dermatolozi savjetuju da se ne žuri s estetskim zahvatima. Tijelu i koži treba dati vrijeme da se prilagode novoj težini prije donošenja odluke o filerima ili drugim intervencijama.

Koristi prevazilaze samo gubitak kilograma

Postoje snažni signali, ali nisu sve tvrdnje jednako dokazane.

GLP-1 lijekovi već su pokazali korist kod dijabetesa i gojaznosti, a istražuje se i njihovo djelovanje na srce, bubrege, zavisnosti i određene vrste raka.

Ranija velika istraživanja pokazala su smanjenje rizika od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja kod određenih grupa pacijenata. Mnogo opreznije treba tumačiti tvrdnje o zaštiti od raka, jer još nije jasno da li eventualnu korist donosi sam lijek ili smanjenje gojaznosti, koja je poznat faktor rizika za više vrsta malignih bolesti.

Drugim riječima, potencijal je veliki, ali svaki novi naslov o „još jednom čudesnom efektu“ ne predstavlja automatski medicinski dokaz.

Nisu prevara, ali nisu ni čarolija

GLP-1 lijekovi predstavljaju jedan od najvećih pomaka u liječenju gojaznosti posljednjih decenija. Mnogim ljudima mogu pomoći da značajno smanje težinu i zdravstvene rizike koje ona nosi.

Ali terapija ima nuspojave, ne djeluje jednako na sve i ne uklanja potrebu za kvalitetnom ishranom, fizičkom aktivnošću i medicinskim praćenjem. Takođe, kod mnogih ljudi izgubljena težina počinje se vraćati nakon prekida liječenja.

Najveća opasnost možda nije u samim lijekovima, nego u uvjerenju da ih je dovoljno nabaviti, ubrizgati i čekati da riješe problem koji je mnogo složeniji od apetita.

Tekst je informativnog karaktera. O početku, promjeni ili prekidu terapije potrebno je razgovarati s ljekarom.

Priredila BUKA prema tekstu Guardiana i dostupnim naučnim podacima.