Da li je smeđi šećer zaista zdraviji od bijelog ili je riječ samo o dobro upakovanoj zabludi? Iako se često predstavlja kao prirodnija i zdravija alternativa, razlika između dvije vrste šećera mnogo je manja nego što mnogi misle.
Smeđi šećer sadrži nešto melase, zbog čega ima tamniju boju, drugačiji ukus i nešto više minerala. Međutim, količine tih minerala toliko su male da smeđi šećer ne predstavljaju značajno zdraviju opciju.
Obje vrste šećera prvenstveno su izvor saharoze, pa je za zdravlje mnogo važnije koliko šećera unosimo nego koju njegovu vrstu biramo.
Odakle smeđem šećeru njegova boja?
Smeđi šećer uglavnom nastaje tako što se rafinisanom bijelom šećeru doda melasa ili se dio melase zadrži tokom obrade.
Upravo melasa daje šećeru karakterističnu smeđu boju, vlažnost i blago karamelast ukus.
Zbog toga smeđi šećer može djelovati prirodnije i manje obrađeno od bijelog. Međutim, sama boja ne znači da je proizvod nutritivno značajno vredniji.
Hemijski gledano, najveći dio oba proizvoda čini saharoza.
Ima li smeđi šećer više minerala?
Da, smeđi šećer može sadržavati nešto više minerala poput kalijuma, kalcijuma i gvožđa zahvaljujući melasi.
Problem je u količini.
Da biste unijeli značajniju količinu tih minerala putem smeđeg šećera, morali biste pojesti mnogo više šećera nego što bi bilo preporučljivo. Time bi potencijalna korist bila potpuno potisnuta negativnim efektima prekomjernog unosa šećera.
Zato se smeđi šećer ne može smatrati dobrim izvorom minerala.
Da li smeđi šećer manje podiže šećer u krvi?
Ne u značajnoj mjeri.
Pošto i smeđi i bijeli šećer sadrže velike količine saharoze, njihov uticaj na nivo glukoze u krvi je sličan.
To znači da smeđi šećer nije posebno pogodna alternativa bijelom šećeru za osobe koje moraju voditi računa o unosu ugljenih hidrata.
Drugim riječima, smeđa boja ne znači i manji uticaj na šećer u krvi.
Zašto onda ljudi biraju smeđi šećer?
Razlika se najviše osjeti u kuhinji.
Smeđi šećer ima izraženiji ukus i aromu, a zbog većeg sadržaja vlage može uticati i na teksturu kolača, keksa i drugih poslastica. Neki recepti upravo zbog toga zahtijevaju smeđi, a ne bijeli šećer.
Dakle, sasvim je opravdano koristiti ga zbog ukusa i kulinarskih svojstava.
Ono što nije opravdano jeste vjerovanje da ćete samom zamjenom bijelog šećera smeđim napraviti značajan korak ka zdravijoj ishrani.
Najveći problem nije boja, već količina
I smeđi i bijeli šećer spadaju u dodate šećere čiji unos treba ograničiti.
Prekomjeran unos šećera može doprinijeti povećanom kalorijskom unosu, otežati kontrolu tjelesne težine i povećati rizik od karijesa. Kod osoba koje imaju dijabetes ili druge poremećaje regulacije glukoze, količina konzumiranih šećera posebno je važna.
Zato je mnogo korisnije smanjiti ukupnu količinu šećera nego tražiti „zdraviju“ verziju među različitim vrstama šećera.
Kako smanjiti unos šećera?
Ako želite da napravite stvarnu razliku u ishrani, stručnjaci preporučuju da pažnju usmjerite na ukupnu količinu dodatih šećera.
Možete početi tako što ćete:
- smanjiti količinu šećera koju dodajete u kafu i čaj;
- rjeđe konzumirati zaslađena bezalkoholna pića;
- birati svježe voće umjesto slatkiša kada želite nešto slatko;
- čitati deklaracije na industrijski prerađenoj hrani;
- obratiti pažnju na skrivene šećere u proizvodima koji ne djeluju naročito slatko.
Smeđi šećer nije „zdraviji“ samo zato što je smeđi
Ako volite njegov ukus, slobodno ga koristite. Ali ako ste ga do sada kupovali zato što ste vjerovali da je mnogo zdraviji od bijelog, nutritivne činjenice ne daju dovoljno razloga za takav zaključak.
Bijeli ili smeđi – najvažnija je količina.
Smeđi šećer može imati nešto više minerala i drugačiji ukus zahvaljujući melasi, ali ta razlika nije dovoljno velika da bi ga pretvorila u zdravu namirnicu.
Prava promjena za zdravlje ne krije se u boji šećera, već u tome koliko ga svakodnevno unosimo.