U trenutku kada se u političkom životu Republike Srpske očekivalo da opozicija konačno predstavi jasnu i usaglašenu strategiju za naredne izbore, proces oko kandidature za predsjednika Republike Srpske ponovo je otvorio niz nesporazuma, različitih tumačenja i javnih političkih poruka koje gledamo poslednjih dana, a koje zapravo pokazuju da dogovor unutar opozicionog bloka nije ni blizu konačnog. Od 24. juna počinje teći rok za prijavu kandidatura, koji traje do 7. jula, a politička situacija ulazi u završnu fazu neizvjesnosti. Ono što se u javnosti isprva činilo kao pokušaj da se oko jednog imena i jedne strategije okupe ključni opozicioni akteri, vrlo brzo se pretvorilo u niz paralelnih političkih procesa u kojima su različite struje počele da tumače iste događaje na potpuno različite načine.
Ovaj politički proces, koji je u javnosti započet kao pokušaj okupljanja opozicije oko jednog kandidata, sve više se pretvara u paralelne i konkurentske političke pravce unutar samog opozicionog bloka, gdje se pitanje zajedničkog nastupa povlači pred unutrašnjim borbama za političku dominaciju.Unutar tih procesa, u centru dešavanja nalazi se Srpska demokratska stranka, ali i odnos prema Pokretu Sigurna Srpska, kao i pitanje političke uloge Draška Stanivukovića i Nebojše Vukanovića u širem opozicionom spektru. Sve to dešava se u trenutku kada je opozicija, barem deklarativno, trebalo da uđe u fazu konsolidacije pred izbore.Umjesto toga, uslijedili su dani u kojima su se odluke mijenjale, stavovi relativizovali, a raniji dogovori počeli dobijati različita politička tumačenja.
Unutar SDS-a: odluke koje su se mijenjale u kratkom roku
U samom vrhu Srpske demokratske stranke, u kratkom vremenskom periodu došlo je do nekoliko različitih političkih scenarija koji su se kretali od ideje šireg opozicionog objedinjavanja, pa do potvrđivanja samostalne kandidature. Nakon sjednice Predsjedništva SDS-a , gdje se u javnosti pojavila opcija koja je podrazumijevala šire političko povezivanje i mogućnost zajedničkog nastupa opozicije, uključujući i razgovore o saradnji sa Pokretom Sigurna Srpska, a potom već nakon sjednica stranačkih organa, kada je ta priča je dobila drugačiji tok, a kao kandidat SDS-a potvrđen je profesor doktor Branko Blanuša, bilo je jasno da SDS funkcioniše kao “brod bez kormilara”.
U danim akoji su uslijedili, ta razdijeljenost dobijala je sve veću dimenziju. Jer odluka koja je trebalo da zatvori pitanje kandidature, u praksi je otvorila nova tumačenja i političke reakcije unutar same opozicije.
“Podjele unutar SDS su vidljive u javnom prostoru. Vidimo te linije podjela i potpuno drugačije pozicije, što ideološke ,što programske, ali i vrijednosne. Tako da je ovdje teško govoriti o uobičajenim političkim procesima. Posebno se unutarstranačke bitke ne vode nekoliko mjeseci pred izbore ,jer to stvara sliku nejedinstva i slabosti stranke. I ostavlja loš utisak među građanima. Podjele u stranci su duiboke, čak s ene pokušavaju ni kozmetički dotjerati .Isto tako, one nisu od juče, sada su samo udari sa strane znatno jači”, kaže za BUKU politička analitičarka Tanja Topić.
Dok se u vrhu SDS-a i širem opozicionom spektru raspravlja o kandidatima i političkim strategijama, na terenu u Istočnom Sarajevu dodatno se produbljuju odnosi između načelnika Istočne Ilidže Marinka Božovića i bivšeg načelnika Sokoca Milovana Bjelice, što se u političkim krugovima već tumači kao još jedna unutrašnja linija podjele u okviru stranke.
Sve je intenzivirano nakon Božovićevih javnih istupa u kojima je otvoreno kritikovao dio starijih struktura SDS-a, uključujući i Bjelicu, navodeći da je vrijeme za „nove ljude, novu energiju i drugačiji politički pristup“. U tim porukama Božović je sugerisao da pojedini akteri iz ranijih faza političkog djelovanja i dalje imaju snažan uticaj na lokalne odbore, što, prema njegovom stavu, usporava modernizaciju stranke i njeno pozicioniranje u savremenim političkim okolnostima.
Na takve poruke uslijedila je brza reakcija iz Sokoca, gdje je Bjelica dobio jasnu podršku opštinskog odbora SDS-a, uz poruku da o njegovoj političkoj ulozi „neće odlučivati pojedinci, već isključivo članstvo“. Time je praktično potvrđeno da se neslaganja ne zadržavaju samo na nivou izjava, već dobijaju i organizacionu dimenziju unutar samih lokalnih struktura stranke.
Politički analitičari ovakve sukobe tumače kao dio šireg procesa unutar SDS-a, u kojem se prepliću generacijski jaz, različite vizije budućeg političkog djelovanja i borba za kontrolu nad stranačkim pravcem u ključnom izbornom periodu. Dok jedni zagovaraju modernizaciju i distanciranje od „starih političkih obrazaca“, drugi upozoravaju da se time dovodi u pitanje kontinuitet i identitet stranke koja ima dugu političku tradiciju. U tom kontekstu, odnos Božovića i Bjelice postaje više od lokalnog neslaganja, jer se uklapa u širu sliku unutrašnjih tenzija koje u ovom trenutku opterećuju SDS, ali i dodatno komplikuju pokušaje opozicionog objedinjavanja pred izbore.
Ljubiša Petrović: “Dvadeset godina pokušavamo isto, a gubimo isto”
Jedan od najopširnijih i najdirektnijih javnih istupa u ovom procesu dao je potpredsjednik SDS-a Ljubiša Petrović, koji je u svom obraćanju za BUKU detaljno govorio o stanju unutar stranke, odnosima u opoziciji i prirodi političkih dogovora koji prethode izborima.
On je svoj stav započeo naglašavanjem da sve što govori vidi kao dio šire političke odgovornosti SDS-a.Posebno oštar dio njegovog izlaganja odnosio se na koncept zajedničkih lista i ideju potpunog opozicionog jedinstva.
„Kategorički odbijam zajedničke liste, jer one apsolutno štete Srpskoj demokratskoj stranci. Mi smo stranka koja je sa narodom sve vrijeme i koja ima kapacitet da sama nosi političke procese. Dvadeset godina pokušavamo da stvorimo to neko jedinstvo i dvadeset godina se ono gubi, zato sam i rekao da mislim da je kucnuo čas da dalje idemo razjedinjeni. Jer ono što je najbitnije i što treba da bude najbitnije jeste iskrena podrška, a ne lažno je4dinstvo, smijanje pred kamerama, tapšanje po ramenu, ajedničke fotografije a čim s esvjetla pogase, isti dan počinju političke kombinacije i saplitanja.“ rekao je Petrović koji ne vjeruje u dobre namjere ostatka opozicije -” Da je bilo iskrene podrške 23. novembra, prof. dr Branko Blanuša bi danas bio predsjednik Republike Srpske. Ali sada vidimo da se za nekoliko mjeseci mijenja stav i da on odjednom više nije dobar kandidat. To govori da je dio podrške bio samo deklarativan“, kategoričan je Petrović.
Sociološka slika: opozicija bez stabilnog političkog obrasca
Dok se unutar opozicionih struktura vode političke rasprave, sociolog Dragomir Vuković , govoreći za BUKU, kaže da ovu situaciju posmatra iz šire perspektive političkog sistema. On tvrdi da je osnovni problem nedostatak stabilnih političkih struktura i jasnih programskih politika.
„To su klasične političke priče u našem ambijentu gdje nemamo ozbiljne programske koalicije. Imamo interesne i manipulativne odnose, gdje se ujutru sarađuje sa jednom grupom, a popodne se ta ista grupa kritikuje.Posebno je neobično stanje SDS-a koj je danas u dosta lošem stanju. I ta rehabilitacija kroz Blanušu bila je pokušaj vraćanja stranke na poziciju najvažnije opozicione partije. Međitim pokazalo se da su podjele unutar same stranke isuviše izražene“, kaže Vuković za BUKU.
U međuvremenu, Draško Stanivuković se sve češće pojavljuje kao politički faktor koji mijenja odnose unutar opozicije. U političkom smislu, Stanivuković predstavlja novi tip opozicionog lidera komunikativan, direktan i medijski dominantan, što ga, navode analitičari, razlikuje od tradicionalnih partijskih struktura.
“SDS u ovom ambijentu može da ima neki značaj samo ako je lider opozicije, upravo zbog ovih referenci o kojima vam govorim. Ako se ona utapa u pokret Sigurna Srpska, ako ima neke nedoumice ko je tu ko, ako se tamo postoje podjele u SDS-u, da li je važnije imati sad to približavanje pokretu Draška Stanivukovića ili zadržati onu klasičnu opoziciju Trivić, Vukanović, SDS, onda se postavlja pitanje šta se dešava sa SDS-om. Ja ono što znam jeste da u SDS-u ima nekoliko ozbiljnih struja i da je Blanušina pojava bio pokušaj da se te struje pomire. Lično mislim da je u toj priči nadgornjavanju, što bi se reklo narodski, u prednosti Stanivuković. Dakle, on je vrlo talentovan političar, vrlo agilan političar. Blanuša nije taj profil. Blanuša je jedan profesor, vrlo čest čovjek, dobar čovjek, ali današnje politike ne trpe te profile ljudi”, dodaje Vuković za BUKU.
Politička analitičarka Tanja Topić ukazuje da je upravo Stanivuković ujedno i tačka razdvajanja opozicije: “Stanivuković želi postati centralna politička figura, ali nisam sigurna da je tačka spajanja opozicije. Ako pogledamo šta se dešava zadnjih mjeseci, onda je on figura razdvajanja unutar opozicionih redova. Postoji veliki raskorak izmedju njegovih želja, mogucnosti i djela”, kaže za BUKU Tanja Topić .
Vukanović i paralelni opozicioni pravci
Nebojša Vukanović u ovom političkom trenutku ostaje dosljedan svojoj političkoj liniji oštre kritike vlasti i odbijanja kompromisa koji bi, kako on smatra, mogli relativizovati opozicionu poziciju. U dijelu političkih razgovora, njegovo ime se pojavljuje kao potencijalni dio šire opozicione kombinacije, što dodatno komplikuje već postojeće odnose.
Vukanović i potpredsjednik PDP-a Igor Crnadak , Centralnoj izbornoj komisiji BiH prijavili su koaliciju za nastup na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Kako je saopšteno, Crnadak će dati podršku Vukanoviću u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH, dok će on biti nosilac liste u banjalučkoj izbornoj jedinici za Narodnu skupštinu Republike Vukanović je kritikovao ideju stvaranja novog političkog saveza u kojem bi, navodi, Draško Stanivuković i Darko Babalj imali dominantan utjecaj.
“Lider stranke koja postoji 30 godina i koja je bila ključna za stvaranje RS-a sjeda u četiri oka i pregovara kako da napravi novi SDS u kojem će Stanivuković i Babalj imati većinu. To je upravo ono na šta sam upozoravao prije mjesec dana”, kaže Vukanović.
Vukanović otvoreno daje podršku Ljubiši Petroiću,l te su sve glasnije i procjene da bi upravo Ljubiša Petrović mogao biti kandidat za predsjednika RS i to ispred Vukanovićeve Liste za pravdu i red.
“Definitivno, mogućnost da Ljubiša Petrović bude kandidat na listi Nebojše Vukanovića je veoma izgledna. Petrović je javno iznosio kritičke stavove o unutrašnjim borbama u SDS, i famoznoj sagi o kandidaturi za predsjednika RS-a. Njegovi stavovi su indentični Vukanovićevim, i Petrovićevo pojavljivanje na njegovoj listi ne bi bilo iznenadjenje. Koketiranje dijela SDS-a sa Pokretom stabilna Srpska će odvuci dio članstva na drugu stranu opozicije, biće to jačanje podrške Vukanoviću ,jer je dio glasača razočaran dešavanjima u opozicionom bloku, posebno u SDS-u, što je dovelo do gubljenja kredibiliteta. Pored svih velikih propusta i afera vlasti, u prvi plan su izbile podjele i trvenja u opoziciji, pa su postali prva vijest u medijima”, navodi Topić za BUKU.
Ono što se iz svih ovih događaja može jasno vidjeti jeste da opozicija u Republici Srpskoj istovremeno pokušava da gradi jedinstvo i proizvodi nove razlike. Upravo taj paradoks definiše trenutnu političku situaciju: dok se govori o zajedničkom nastupu, u praksi se formiraju paralelne političke linije.
“Dešavanja unutar opozicije ozbiljno su poljuljala povjerenje građana u njihov kredibilitet i vjetodostojnost. Stvorena je slika da opozicija vodi tešku bitku zarad fotelja, pa se potvrđuje ona mantra prema kojoj su svi isti. Dovoljno da dijelu glasača ogadite politiku i da 4.oktobra ostanu kod kuće. To ide u korist vladajućih, koji mirno mogu posmatrati “hvatanje za vratove” među opozicionarima. Ne moraju ništa raditi, sem slikanja i najave velikog investicijskog zamaha”, zaključuje za BUKU Topić.
Zbog toga pitanje kandidata postaje samo jedan dio šire slike koja se odnosi na način funkcionisanja opozicije u cjelini. A ta slika, barem u ovom trenutku, pokazuje da se opozicija više bavi sama sobom nego što uspijeva da ponudi jedinstven politički pravac prema biračima.