Toaleti na granici funkcionalnosti, radionica zatvorena pa privremeno premještena, a vanjskim saradnicima kasne honorari. Ukratko, tako funkcioniše Narodno pozorište Sarajevo čija je zgrada ugrožena i bez ozbiljnih ulaganja mogla bi postati opasna i neupotrebljiva.
U razgovoru za Buka magazine novoimenovani direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Vedran Tuce govorio je o brojnim problemima s kojima se suočava ova institucija kulture. Tuce govori i o potkapacitiranosti Pozorišta, optužbama za nepotizam prilikom zapošljavanja, te kritikama dijela stručne javnosti da se sistemski uništava domaća režija.
BUKA: Kada ste preuzimali funkciju direktora Narodnog pozorišta Sarajevo rekli ste da ćete učiniti sve da „spasite šta se spasiti da“ misleći na probleme sa zatvaranje radionice NPS. Šta se može spasiti, a šta za šta će pozorišni radnici i pozorišna publika ostati uskraćena?
Spasiti moramo sve scenografije, kostime i alate iz radionice, a upravo dok pišem ove odgovore, počelo je preseljavanje u privremeno iznajmljene prostorije. Uspjeli smo pronaći adekvatan prostor u kojem ćemo uspostaviti skladište i radionicu, dok se ne sanira naš prostor u kojem smo bili zadnjih nekoliko decenija u blizini Skenderije. To će nam omogućiti nastavak rada na novim scenografijama i kostimima, a ujedno omogućiti pristup scenografijama repriznog repertoara. No rješenje ovog problema proizvelo je novi problem, sad moramo pronaći sredstva da to finansiramo. Publika će zasigurno ostati uskraćena za broj novih naslova na koje su navikli proteklih godina.
BUKA: Radionicu su zatvorili sudski vještaci arhitektonske struke zbog bezbjednosnih razloga, ali kako smo došli do toga. Ko je odgovoran za scenario koji ugrožava nesmetan rad pozorišta?
Postoji nekoliko razloga za ove probleme, a jedan od njih, koji je ugrozio samu zgradu radionice i nepopravljivo oštetio objekat u proteklim mjesecima, je slijeganje tla. Decenijama se nije ulagalo u tu infrastrukturu i takav pristup je, u konačnici, doveo do sadašnjeg stanja, a ako se nešto hitno ne preduzme, samu zgradu NPS čeka ista sudbina. Obrušava se fasada, sistem za grijanje i hlađenje jedva funkcioniše, publički toaleti su skoro neupotrebljivi. Garderobe i hodnici su u jadnom stanju, scenska tehnika je iz nekog prošlog vremena… duga je lista problema.
BUKA: Počeli smo intervju s problemima, pa nastavimo kratko u tom pravcu. Mnogi umjetnici, naučnici, istraživači… žale se da u budžetu nema dovoljno novca za kulturu i nauku. Iz Vaše perspektive, da li je to tako? Uvijek imamo novca za plate političara, službene automobile, pa čak i projekte od kojih nema previše društvene koristi, ali izdvaja li se dovoljno novca za kulturu?
Tu postoje dvije istine. S jedne strane, nikad nije izdvajano više novca za kulturu nego u proteklih pet, šest godina, a s druge strane, kultura nema kraj, kad su u pitanju investiranja. Ne postoji “dovoljno” u kulturi, umjetnici su ljudi koji žive da bi stvarali nove vrijednosti i zato tu ne postoje granice dovoljnog. Drugim riječima, što se više novca izdvaja za kulturu, imate kulturnije društvo.
BUKA: Nekoliko sedmica ste u fotelji direktora NPS-a, nakon uvida u stanje, mada ste poprilično bili upoznati s radom, na čemu želite intenzivno raditi? Šta možete poboljšati, šta se čini kao nemoguća misija?
Trenutno sve izgleda kao nemoguća misija, svaki dan udarim u neki zid. Na poziciji direktora, u punom kapacitetu, proveo sam svega sedmicu dana, a već mi se čini kao da je prošlo mnogo više vremena. Dani su prekratki za sve probleme jer baš svi zahtijevaju hitna rješenja. Toliko je nagomilanih problema da se sam opstanak Narodnog pozorišta čini kao nemoguća misija.
BUKA: Nakon dugo godina direktor NPS-a je neko ko nije glumac ili reditelj. Vi dolazite iz svijeta muzike, a ne glume. Jasno je da je to neodvojiva nit velikog broja pozorišnih komada, ali ono što me zanima je da li već sada naslućujete šta je to nova perspektiva koju Vi možete ponuditi?
Osjećao bih se kao pobjednik kad bi barem sredinom mandata mogao početi razmišljati o umjetnosti. Pozorište je strašno potkapacitirano u ljudskim resursima i moramo angažovati jako mnogo saradnika i tehničkih resursa izvan kuće, a kad tome dodate trenutnu finansijsku situaciju i kašnjenje uplata, svaki dan me dočeka jedno: “dok ne platite dospjeli dug, nećemo raditi dalje”. Mislim da je sad svima jasno u kakvoj se poziciji trenutno nalazimo.
BUKA: Proteklih godina smo čuli nekoliko kritika mladih glumaca o zatvorenosti, netransparentnim procesima prilikom zapošljavanja u institucije kulture, favorizovanju po porodičnim i stranačkim linijama. Je li nepotizam ušao i u pore umjetničkog života?
Niko nije imun na nepotizam i kad se puno šuška vjerovatno se nešto i gužva. Međutim, proces prijema radnika u radni odnos, u javnim ustanovama kulture, vrlo je složen, a napravljen je tako da se to ne bi dešavalo. Kad tome dodate da umjetnici moraju proći i audicije, pored standardnih procedura prilikom prijema u radni odnos, onda to dodatno otežava bilo kakve neregularnosti.
BUKA: Nedavno je u NPS održana premijera prvog mjuzikla. Veliki sam fan žanra, pa me i lično interesuje možemo li očekivati više mjuzikla u budućnosti i imamo li kapacitete za to, treba li više muzičara, glumaca…?
To je strahovito popularan, ali i skup žanr. Mi nemamo apsolutno ništa od potrebnih resursa da bi se mogli takmičiti s pravim ustanovama koje su predviđene za ovaj vid umjetnosti, ali imamo jedan mali broj mladih, talentovanih, školovanih ljudi i pružićemo im sve što možemo da bi publika mogla uživati i u mjuziklu kao našem redovnom programu.
BUKA: Nedavno sam čitao jednu zanimljivu debatu na društvenim mrežama. Reditelj Haris Pašović iznio je kritiku da u “posljednjih godinu dana, od više od 10 premijera koje su odigrane u četiri sarajevska pozorišta – koja su javne institucije – samo dvije su režirali domaći reditelji/rediteljice.” Je li to otvorenost ili “sistematsko uništavanje domaće režije” kako kaže gospodin Pašović?
Još se nije rodio ko je svim umjetnicima ugodio!
BUKA: Mandat ste počeli s problemima, ali kako vidite pozorište na kraju mandata? Šta je Vaša vizija, cilj…?
Želim da vjerujem da će to biti najljepša zgrada u našem gradu, s repertoarom zbog kojega će brojni turisti planirati svoje posjete Sarajevu.