Neto dobit kompanija u Republici Srpskoj koje zapošljavaju više od 250 radnika u godinu dana pala je za više od 319 miliona KM, dok se istovremeno smanjuje i broj zaposlenih. Sve to događa se u uslovima političkog haosa, blokada i međunarodne izolacije, uz gotovo potpuni izostanak podrške vlasti realnom sektoru.
Stručnjaci upozoravaju da je ekonomija Republike Srpske na ivici pucanja, a odgovornost za pad proizvodnje i otpuštanja radnika leži prvenstveno na domaćim politikama, a ne na spoljnim faktorima.
“Sigurno da je jedan od ozbiljnih faktora povećanje minimalne cijene rada koje nije pratilo rast proizvodnje. U uslovima pada proizvodnje došlo je do povećanja minimalca, što je dodatno opteretilo velike korporacije. Takođe, novi sistem fiskalizacije od prošle godine povećao je troškove poslovanja”, rekao je ekonomista Milenko Stanić.
Svoj doprinos negativnim trendovima dala je i inflacija, koja je dodatno srozala konkurentnost domaćih preduzeća.
“Veliki dio robe i repromaterijala uvozimo, što povećava troškove i smanjuje konkurentnost naših firmi”, kaže ekonomista Igor Gavran.
Veliki broj kompanija, posebno onih sa većim brojem zaposlenih, direktno ili indirektno zavise od javnih nabavki i infrastrukturnih investicija. Međutim, i taj segment tržišta rapidno slabi.
“Javni sektor je zbog lošeg upravljanja finansijama sve nesposobniji da potiče ulaganja. A i ono što se realizuje kroz javne nabavke ide odabranim, politički podobnim firmama”, ističe Gavran.
Sve to dešava se u okruženju političkih kriza i blokada, gdje institucije funkcionišu sa upitnim legitimitetom, što dodatno plaši strane investitore i guši preostalu privrednu aktivnost.
“Sa padom broja zaposlenih imamo manju kupovnu moć i manji budžetski prihod. Posljedica su slabije poreske uplate i manja sposobnost javnih finansija da funkcionišu”, upozorava Stanić.
Prema ocjeni ekonomista, promjene su neophodne — i političke i ekonomske. Ključ bi mogao biti u aktiviranju ekonomske diplomatije, koja trenutno ne daje nikakve rezultate.
“Republika Srpska ima svoja predstavništva u svijetu, ali ne vidimo nikakve konkretne rezultate njihovog rada. Isto važi i za diplomatsku mrežu BiH — ekonomska komponenta gotovo da ne postoji”, dodaje Stanić.
Podsjeća i na skandalozni slučaj iz prošle godine kada je počasni konzul BiH u Panami Fatih Kol, osumnjičen da je pranjem novca pomagao narkokartelu „Tito i Dino“, razriješen dužnosti, ali je BiH ostala obilježena sramotom i pitanjem — ko postavlja ovakve ljude na odgovorne pozicije?