Iako Evropsko prvenstvo u košarci još nije završeno, mi možemo polako da rezimiramo. Svoje učešće na ovogodišnjem Eurobasketu reprezentacija Bosne i Hercegovine okončala je u osmini finala porazom od selekcije Poljske.
Skinuli teret grupne faze
Ovo je prvi put nakon 32 godine da je košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine prošlu grupnu fazu takmičenja i samim time ovo je veliki uspjeh. Bosna i Hercegovina je učestvovala na 11 evropskih prvenstava, a neke od njih pamtimo po velikim sportskim nepravdama. Posebno nam je u sjećanju ostalo prvenstvo u Sloveniji 2013. godine kada smo u odlučujućem meču u Jesenicama ostvarili pobjedu protiv Litvanije šest poena razlike. No, u dalji tok takmičenja nismo prošli jer nam je za prolazak bila potreba pobjeda od 10 razlike. U tom meču smo nekoliko minuta prije kraja vodili 16 razlike, ali se tada ukazao Linas Kleiza koji je svojom serijom vratio Litvaniju u život.
Ostalo je zabilježeno da smo na tom prvenstvu bili jedina reprezentacija koja sa tri pobjede u grupnoj fazi nije prošla dalje.
Ove godine na Cipru su nam tri pobjede bile dovoljne za odlično treće mjesto u izuzetno teškoj grupi. U grupi u kojoj nam prije početka prvenstva niko nije davao neke posebne šanse. Kolika je razlika u grupama, najbolje govori podatak da je Švedskoj bila dovoljna jedna pobjeda za prolazak dalje, dok je u našoj grupi Španija ispala sa dvije pobjede.
Sa dvije pobjede je iz naše grupe prošla selekcija Gruzije, koja je u osmini finala izbacila jednog od favorita Francusku.
Nakon decenija u kojima nismo prolazili grupnu fazu takmičenja, ovogodišnji nastup bh. košarkaša je veliki iskorak i dobar temelj za budućnost. Rezultat još više dobija na značaju ako uzmemo u obzir sve nevolje koje su nas pratile tokom priprema (povrede kapitena Miralema Halilovića, Džanana Muse i Castanede). Naravno, ostaje žal što se nismo našli među osam najboljih u Evropi, jer je Poljska bila protivnik po mjeri.
Bez Robersona napad nezamisliv
Prelomni momenat susreta bila je povreda Johna Robersona, igrača koji je uz Jusufa Nurkića nosio naš tim u ovom meču. Bez Robersona smo postali potpuno bezopasni u vanjskom šutu, i tada je Poljska počela da prelama utakmicu.
Osim zasluga za dobre nastupe koje pripadaju igračima, važno je istaći ulogu selektora Adisa Bećiragića. To je trener koji već nekoliko godina odlično vodi bh. košarkaše i iz njih izvlači maksimum.
Treba napomenuti da većina košarkaša BiH ne igra u najjačim ligama ili najjačem evropskom takmičenju – Euroligi.
Prošle sezone u Euroligi je nastupao samo Džanan Musa, a od naredne sezone društvo će mu praviti i Kenan Kamenjaš. Jusuf Nurkić je već godinama u NBA ligi i tu se završava priča kada je riječ o igračima koji nastupaju u najjačim takmičenjima ili klubovima.
Dakle, od ekipe čija su tek dva igrača bila dio najjačih takmičenja, trener Bećiragić je stvorio tim kojeg mnoge selekcije ne žele vidjeti za protivnika. U reprezentaciju je donio poseban mentalitet i danas se košarkaši Bosne i Hercegovine ne boje nikoga. Više se ne gube mečevi zbog straha od protivnika. Jednostavno, Bećiragić je uspio igračima prenijeti stav da niko nije nepobjediv i da se sa svima može igrati ukoliko se ispoštuje plan igre.
Selektor Bećiragić je kroz godine iza nas prepoznao koji stil igre odgovara igračima koje ima na raspolaganju, te je shodno tome naše selekcija postala prepoznatljiva po dobroj i agresivnoj odbrani.
Kvalitet u Bećiragiću prije svih je prepoznao i legendarni Bogdan Tanjević, čiji je Adis bio dugogodišnji pomoćnik. Tanjević je u intervjuu za Buku 2022. godine najavio da košarkašku selekciju BiH s Bećiragićem na čelu očekuju pozitivni pomaci.
Ipak, sve ono što je dobro uradio trener Bećiragić mnogi u Bosni i Hercegovini su bili spremni da bace pod noge.
Neznalicama ne vrijedi objašnjavati
Naime, u prethodnim mjesecima gotovo da nije bilo neznalice u ovoj zemlji koja nije kritikovala selektora. Većina kritika se odnosila na spisak igrača koje poziva.
Tako se mu mnoge neznalice prigovarale jer je mjesto stranca u ekipi popunio John Roberson, a ne Luka Garza. Pokušavao je selektor u više navrata da objasni kako je našem timu potreban playmaker i da po svaku cijenu stranac mora biti na toj poziciji, te da na pozicijama centra i krilnog centra koje pokriva Garza ima dosta dobrih igrača. No, objašnjavati neznalicama bilo je uzaludno.
Isto kao što su bili uzaludni pokušaji Bećiragića da neznalicama objasni da je u više navrata pozivao Emira Sulejmanovića, ali da je novi košarkaš Unicaje iz Malage odbio sve pozive selektora, baš kao što je odbijao i pozive kapitena.
Objašnjenja mnogima nisu značila ništa pa su uporno kritikovali selektora jer na spisku nema igrača koji ne želi da igra za BiH.
Neznalice nisu mirovale ni kada se povrijedio Džanan Musa. Tada su mnogi prozivali Bećiragića jer na Eurobasket nije poveo, zamislite, igrača koji nema pasoš naše zemlje – Nihada Đedovića.
Đedović je, podsjetimo, prije deset godina dobio njemački pasoš, što je podrazumijevalo odricanje od državljanstva Bosne i Hercegovine.
Iako se mnogi u BiH prethodnih deset godina nisu zapitali gdje je i šta radi Nihad Đedović, sada su se “zabrinuli” što ga trener Bećiragić ne poziva.
Dakle, teško ćete naći trenera kojem su neznalice toliko tražile mane, a koji je radio dobar posao.
Da je selektor Bećiragić donio isprave odluke, potvrdio je i ovogodišnji Eurobasket. Igra našeg tima je bila nezamisliva bez Johna Robersona, a njegova povreda je bila ključna u porazu od Poljske.
Nastup svih košarkaša Bosne i Hercegovine i njihova borba na parketu pokazatelj su da za reprezentaciju trebaju igrati samo oni koji to iskreno žele, te da ne treba nikoga moliti.