Američki državni sekretar Marco Rubio potvrdio je da Sjedinjene Američke Države podržavaju italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Iako njegovo ime nije izgovorio direktno, iz konteksta njegove izjave jasno je da je riječ upravo o kandidatu iza kojeg stoji Vašington.
Govoreći pred Odborom za vanjske poslove američkog Kongresa, Rubio je odgovarao na pitanja republikanskog zastupnika Keitha Selfa o proširenju NATO-a, situaciji na Kosovu i ulozi visokog predstavnika u BiH. Tom prilikom je poručio da SAD imaju svog kandidata za OHR.
“Postoji novi kandidat za visokog predstavnika u BiH kojeg ćemo podržati. Riječ je o gospodinu iz Italije za kojeg smatramo da bi obavio dobar posao u pomaganju da se osigura određena stabilnost na toj poziciji”, izjavio je Rubio.
On je istovremeno poslao i jasnu političku poruku kada je riječ o Bosni i Hercegovini, naglašavajući da Sjedinjene Države ne žele vidjeti bilo kakvu destabilizaciju zemlje.
“Posljednja stvar koju želimo vidjeti je bilo kakva vrsta sukoba tamo, bilo kakva podjela, secesija ili stvari te prirode koje bi stvorile dalji konflikt”, rekao je Rubio.
Rubijeve izjave dolaze u trenutku kada se u Sarajevu održava dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), na kojoj bi trebalo biti odlučeno ko će naslijediti Christiana Schmidta na čelu OHR-a. I upravo tu počinje ono što je suštinski važnije od samog imena kandidata.
Iako je u javnosti najveća pažnja usmjerena na pitanje ko će biti novi visoki predstavnik, stvarna rasprava među članicama PIC-a vodi se o budućnosti same institucije OHR-a: o njenim ovlastima, smislu njenog daljeg postojanja i stepenu intervencija u političke procese u BiH.
Prema informacijama koje su ranije objavili domaći mediji, većina evropskih zemalja, predvođena Njemačkom i Francuskom, ne dijeli američki stav o kandidatu. Evropske članice žele da novi visoki predstavnik bude osoba koja ima jasnu podršku evropskog bloka, uz argument da upravo Evropa snosi najveći dio političke i finansijske odgovornosti za rad OHR-a i stabilnost BiH. To ne znači nužno da kandidat mora biti Evropljanin, ali mora biti neko iza koga će stajati evropske sile.
S druge strane, SAD smatraju da je upravo Landi kandidat koji može osigurati stabilnost i očuvanje Bosne i Hercegovine u osjetljivom trenutku.
No, iza tog neslaganja krije se još dublje razilaženje: Amerikanci i Evropljani različito vide budućnost OHR-a.
Vašington, prema diplomatskim signalima koji dolaze posljednjih mjeseci, OHR sve više posmatra kao instituciju koja bi trebala ući u tranzicijsku fazu, s krajnjom mogućnošću da jednog dana bude izmještena ili ugašena. U američkim političkim krugovima raste uvjerenje da je OHR postao opterećenje, dok je fokus sve više na konkretnim strateškim interesima, među kojima se posebno izdvaja pitanje državne imovine i mogućnost realizacije velikih infrastrukturnih projekata poput Južne interkonekcije.
Evropske države, međutim, smatraju da za zatvaranje OHR-a još nisu stvoreni uslovi. U Briselu i drugim važnim evropskim prijestolnicama postoji svijest da je prvobitna namjera međunarodne zajednice bila da se OHR vremenom zatvori, ali i procjena da Bosna i Hercegovina još nije stigla do tačke u kojoj bi takav potez bio siguran. Po njihovom stavu, misija zbog koje je OHR uspostavljen nije završena, a njegovo prerano gašenje moglo bi dodatno ugroziti političku stabilnost zemlje.
Zato pitanje nasljednika Christiana Schmidta nije samo kadrovsko, nego prije svega političko i strateško. Novi visoki predstavnik neće biti važan samo zbog svog imena ili diplomatske biografije, nego zbog toga kakav će mandat dobiti i kakvu će podršku imati od ključnih međunarodnih aktera.
Drugim riječima, čak i ako Antonio Zanardi Landi bude imenovan, to neće automatski značiti američku pobjedu. Isto tako, eventualno insistiranje Evrope na drugačijem kandidatu ne bi nužno značilo i promjenu kursa bez šireg dogovora velikih sila unutar PIC-a. Tek prvi potezi novog visokog predstavnika pokazat će koji je blok prevagnuo i kakva budućnost čeka OHR.
Rubio je tokom saslušanja govorio i šire o američkom angažmanu u BiH, poručujući da SAD ostaju uključene u dešavanja u zemlji i da, osim javnih stavova, djeluju i kroz privatne diplomatske kanale. Njegova poruka bila je jasna: Washington ne želi novi konflikt na Balkanu, niti bilo kakav scenario koji bi vodio daljim podjelama.
Istovremeno, u američkom Senatu Rubio je bio suočen i s pitanjima o Miloradu Dodiku. Potpredsjednica Odbora za vanjske poslove iz Demokratske stranke Jeanne Shaheen kritikovala je State Department zbog toga što Kongres nije dobio objašnjenje o ukidanju sankcija Dodiku. Rubio na to pitanje nije odgovorio direktno, ali je istakao da američke diplomatske misije imaju zadatak da štite interese SAD-a i otvaraju prostor za poslovne prilike američkim kompanijama, uz poštivanje suvereniteta zemlje domaćina.
Upravo zato, cijela priča o novom visokom predstavniku ne može se svesti samo na izbor između jednog ili drugog diplomate. Iza tog izbora vodi se mnogo ozbiljnija borba — o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu međunarodna zajednica želi u narednim godinama i kakvu ulogu u toj zemlji OHR uopšte treba da ima.
Za javnost je danas možda najvažnije ime kandidata. Za međunarodne aktere, međutim, ključno pitanje je nešto drugo: da li OHR ostaje snažan politički instrument ili postaje institucija u postepenom povlačenju. Od odgovora na to pitanje zavisiće ne samo sudbina novog visokog predstavnika, nego i politička dinamika Bosne i Hercegovine u godinama koje dolaze.