Pitanje državne imovine u Bosni i Hercegovini predstavlja jedno od ključnih političkih i pravnih pitanja, a njegovo zakonsko rješavanje jedan je od osnovnih uslova za zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Od 2005. godine, kada je visoki predstavnik zabranio raspolaganje državnom imovinom, politička scena obilježena je suprotstavljenim pristupima bez konkretne i detaljne razrade. Dok vlasti iz Republike Srpske insistiraju na punom vlasništvu entiteta, probosanske stranke uglavnom zagovaraju državno vlasništvo, ali bez jasno definisanih modela. S druge strane, HDZ BiH nastoji u ovu problematiku uključiti i kantonalni nivo vlasti.
Ovim složenim pitanjem po prvi put ozbiljnije su se pozabavili i akteri izvan političkih stranaka. Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL okupio je tim domaćih pravnih i drugih stručnjaka koji su izradili sveobuhvatnu političko-pravnu analizu s prijedlogom zakonskog rješenja.
Ova inicijativa je značajna iz više razloga. Prvo, pokazuje da civilno društvo može ponuditi odgovor na neaktivnost političkih stranaka. Drugo, predloženo rješenje ima kompromisni karakter i može poslužiti kao kvalitetna osnova za dijalog između svih relevantnih aktera. Najvažnije, dokument donosi detaljnu razradu pitanja vlasništva, upravljanja, korištenja i raspolaganja državnom imovinom.
Predložena su tri osnovna tipa imovine:
- Strateška državna imovina obuhvata granice, vojnu imovinu te ključne resurse i infrastrukturu od državnog značaja. Vlasništvo pripada državi, a prodaja nije dozvoljena; moguće je samo davanje u zakup ili privremeno korištenje.
- Funkcionalna javna imovina ostaje u državnom vlasništvu, dok njome upravljaju entiteti i niži nivoi vlasti. Oni je mogu davati u zakup ili koncesiju i zadržavati prihode, ali je ne mogu prodavati, čime se sprječava njena rasprodaja.
- Lokalna razvojna imovina odnosi se na gradske javne površine i općinsko zemljište bez strateškog značaja. Njome upravljaju općine i gradovi, uz mogućnost prodaje, ali isključivo transparentno i u javnom interesu.
Autori također predlažu šest ključnih principa za izradu zakonskog rješenja:
- Donošenje zakona o državnoj imovini na državnom nivou kroz Parlamentarnu skupštinu, kao jedini ustavno prihvatljiv model.
- Izrada potpunog registra imovine prije bilo kakve raspodjele, uz nezavisnu verifikaciju.
- Jasna klasifikacija imovine prema njenoj prirodi, uz unaprijed definisana prava raspolaganja.
- Zaštita lokalnih zajednica kroz dodjelu lokalne imovine općinama i gradovima, uz mehanizme protiv zloupotrebe.
- Osnivanje stalne Komisije za državnu imovinu s predstavnicima svih nivoa vlasti i nezavisnim stručnim nadzorom.
- Rješavanje ranije nezakonitih transakcija poništavanjem nevažećih vlasničkih prava, uz zaštitu savjesnih trećih strana gdje je to moguće.
Predviđeno je da dokument bude predstavljen političkim strankama, međunarodnoj zajednici i široj javnosti.