Nije kao nekada, ali su ovdje još uvijek jeftiniji pivo, vino, sir, cigarete, WC papir i sokovi. Kupim i škiju, ali se najviše isplate restorani, priča Dubrovčanin koji je zamolio anonimnost. Krenuo je preko granice, u BiH, na odmor u Gacko, zavičaj svojih roditelja. Tvrdi da u odnosu na ne tako davna vremena sve više robe kupuje u Gružu i Župi, a ne u najvećem trgovačkom centru u Trebinju. Ali, kada ide na djedovinu, kombinira i s obje strane granice kupuje isključivo jeftinije artikle. Kaže da su Dalmatinci polako odustali do šopinga u BiH.
Dubrovčani sve rjeđe dolaze u Trebinje: radnim danom skoro nikako, a sve manje i vikendom, pa i tada tek nakon znatno jeftinijeg objeda tokom prekograničnog izleta. Trebinjci kažu: tržište zbog EU sve veću korist donosi Hrvatskoj, pa i sve veću kupovnu moć.
I dok je Dubrovčana puno manje, sve je više kupaca iz Crne Gore. Navodno je između dvaju Badnjaka, od kojih su dva dana bila neradna, “Bingo” imao promet milion konvertibilnih maraka. To nisu mogli napraviti samo Trebinjci.
Milion KM prometa
“Za katolički Badnjak je bilo dosta‘ “gospara”, ali se priča da su im vaši carinici detaljno pretražili automobile. A za pravoslavni Badnjak kontrole gotovo da nije ni bilo”, priča poznanik, a drugi dodaje:
“Ovdje su sad skuplji meso, ulje, mlijeko i gorivo nego na moru. Znam da Slavonci puno kupuju u Bosanskoj Posavini gdje je 10-15 posto jeftinije nego u Trebinju koji “plaća ceh” Dubrovnika! Dio naših ugostitelja znatne količine mesa kupuje u Hrvatskoj. Mnogi i ne idu lično nego im ga dovoze oni što rade u Dubrovniku.
Redovna cijena carskog mesa je pet eura, na akciji četiri, a kod vas donedavno nikad iznad 2,75 eura. Kad je ulje kod nas bilo i po 2,35 eura, u Crnoj Gori je bilo 1,55, pa su pekari su kupovali četiri-pet kartona te na litri uštedjeli i po 0,75 eura po litri! Sad će ulje kupovati kod vas!”, kaže on sa Slobodnu Dalmaciju.
Njihova ekipa posjetila je prodajne centre u Trebinju te na hrvatskoj strani, u Župi i Dubrovniku.
Voće i povrće
Tako građani BiH u navedenom centru “Coca Colu” od dvije litre plaćaju 1,32 eura, a Dubrovčani u Hrvatskoj 1,99 eura- Najizrazitija razlika za limenke od pola litre piva. Pola litre “Tuborga” u BiH je 0,75 eura, a u Hrvatskoj 1,33 eura, “Heinekena” 0,92 za razliku od 1,57 eura u Dubrovniku.
Limenka “Nikšićkog” košta 0,67, a u Hrvatskoj 1,5 eura, “Stella Artois” 0,97, dok je u gradu 1,59 eura, za “Karlovačko” u BiH treba izdvojiti 80 centi, dok se u Hrvatskoj kupuje za 1,43 eura. Voćni sokovi od litre u Trebinju stoje od 0,97 do 1,35 eura.
Razlike su uočljive za voće i povrće. Tako je kilogram banana 1,57 dok je u Župi 1,32 eura, a u Dubrovniku 1,46 eura. Narandže su euro po kilogramu, luk 0,86, krompiri 0,80, jabuka delišes jedan eura, dok su u Župi 1,19, a 0,99 u gradu.
Trebinjska pijaca
Mrkva u BiH stoji 0,80 eura, dok nar na trebinjskoj pijaci stoji dva, a na gruškoj placi cijena i do 2,20 eura. Balica raštike u BiH košta 0,70, a Gružu jedan euro.
No, vratimo se trgovačkim centrima gdje kupuje većina građana: batat je 1,75, glavica kiselog kupusa je 1,15, rezanog 1,57, a kilogram oraha 7,47 eura. Detrdženti “Ariel” i “Persil” u pakiranju od osam kilograma stoje od 14,97 do 15,47 eura, omekišivać “Ornel” (1,6 litara) – dva eura, “Nila” (3,7 litara) – 6,55 eura, “Perwoll” (2,8 litara) zapada 16,47, a odstranjivač mrlja “Vanish” (jedna litra) – 4,94 eura, “Domestos” (0,75 litara) je euro i pol, troslojni WC-papir (16 rolni) košta od 3,97 do 5,55 eura, dok ulošci “Always” (30 komada) kreću se od 2,5 do 4,25 eura.
U Hrvatskoj su osjetno skuplje zubne paste. “Plidenta” u BiH košta 1,32, a u Hrvatskoj 1,92 eura. Čajni kolutići (800 grama) u Trebinju su od 2,35 do 2,75 eura, “Munchmallow” (šest kom) 0,75 eura, a keksi “Domaćica” 1,60 eura.
Švicarska čokolada od 270 grama košta 3,47, ananas u konzervi (500 grama) je 1,70, a kompoti (850 grama) – 2,20 eura. Tegla od kilograma meda, naprimjer bagremovog ili onog od lipe, košta 6,55, dok je u Dubrovniku 13,27 eura. Za sladokusce valja reći kako su osjetne razlike i za tegle (700 grama) slatkih namaza. Tako “Nutella” košta 4,47 a u Hrvatskoj 6,10 eura, “Linolada” 4,87, ali se u Hrvatskoj može naći već za 4,35 eura.
Ulje jeftinije u Dubrovniku
Kavopije će za poznatu “Franckovu” crvenu “ciglicu” iskešati 3,47, a u Hrvatskoj će proći jeftinije, 3,32 eura, a za vrećicu od 500 grama iste kafe 4,22 eura, što će u Dubrovniku će platiti tri centa više, ali za manje pakiranje, ono od 400 grama.
Paška so je u BiH 0,55, u Hrvatskoj 0,85, šećer je 1,07, u Dubrovniku 1,33, a mlijeko u tetrapaku (3,8 posto mliječne masti) košta 1,35, dok mu je u Hrvatskoj cijena 1,63 eura. Njemački maslac u Trebinju se može kupiti za 3,05, a najjeftini u Hrvatskoj košta 3,25 eura.
Tuba (165 grama) majoneze “Zvijezda” u Trebinju je 1,40, a u gradu 2,12 eura. No, “Thomyjeva” je sa cijenom od 2,19 jeftinija u Hrvatskoj, jer je u Trebinju 2,45 eura.
Cijene suncokretova ulja su iste, pa čak i niže u Dubrovniku, no zato su konzerve (170 grama) tune, ovisno o zemlji porijekla upola jeftinije u BiH, kao i pasiranog paradajza (500 grama) koja je u Trebinju 0,62 eura, a u Hrvatskoj 1,19.
Jednako je i s tjesteninom, 500 grama talijanske tjestenine u Trebinju košta između 1,22 i 1,87 eura, dok se cijene u Hrvatskoj kreću od 2,06 do 2,45 eura. Kilogram vakumirane riže u Trebinju se može kupiti za 3,27, a u Dubrovniku već za 2,65 eura.
Za cijenu kilograma mesa u BiH, u Hrvatskoj se mogu kupiti tri
Kilogram pšeničnog brašna, tip 400, u Trebinju košta 0,92, a u Hrvatksoj 0,74 eura, a 10 jaja M-klase u Trebinju koštaju 1,82, dok ih u Dubrovniku nećete naći ispod 3,58 a u Župi za 2,85 eura.
Ovisno o proizvođaču, sušena panceta u Trebinju je od 10,48 do 14,72 eura, a u Dubrovniku cijena se kreće od 11,55 do 18,58 eura. Juneći vrat bez kosti u Hrvatskoj košta 9,47, dok je sa hrvatske strane jeftiniji – 9,16 eura. Zato pileći batak s karabatkom u BiH košta 2,07, a u Hrvatskoj 4,64 eura. Najveća razlika u cijeni je kilogram svinjske plećke koju ćete u Trebinju platiti 9,47 eura, dok se u Hrvatskoj za tu cijenu mogu kupiti tri kilograma!
Vinko Kukriku iz Ravnog kaže da kupuje u Trebinju i u Dubrovniku i da je dobro upoznat s cijenama:
“Sad se dosta toga ujednačilo! Trebinjska je pijaca jeftinija i nude kvalitetnije patate, ali je problem što se mnogo toga ne može prenijeti preko granice. Ipak, pojedinci riskiraju. Imamo kuću u Ravnom i došao sam platiti struju te nešto kupiti.
Ovdje su skuplji šećer, mlijeko, meso i svi proizvodi kojima je hrvatska Vlada cijene zaledila do kraja marta, a jeftinija je nebrendirana tjestenina, sokovi i posebno pivo. Na cijenu mesa utječe blizina Dubrovnika: pred Novu godinu svinjetinu za sušenje kupio sam u Stocu za 6,50 maraka, dok je ovdje i u Ljubinju bila četiri eura.
Za svoje pare, kupujem šta hoću
Problem je što se puno šverca i preprodaje. Mjesec dana prije kolinja nakupci u Bijeljini kupe po 20-30 svinja po 2,25 eura za kilogram, dovezu ih i kratko prihranjuju te po četiri eura prodaju kao domaće! Problem je što više nema pravog sela i ljudi se snalaze.
Sad su u Hrvatskoj jeftiniji plin i gorivo, ali i dosta kvalitetniji. No, Carina kontrolira i otežava kupovinu, a zbog mnogo muljaže moraš znati nekog tko će te povezati gdje kupiti ono pravo. Još uvijek je najisplativije doći na dobru klopu. Poznajem sve konobare i to mi pomaže!
Među gostima je sve više, a među kupcima sve manje Dubrovčana. Među njima prednjače oni porijeklom iz Gacka. Tamo imaju vikendice te ovdje prave veliku spenzu, a u povratku kući uglavnom nose pivo. Ali, sve je više Crnogoraca”, kaže Vinko. Čovjek koji je s njim bio u društvu dodaje da carinici katkad maltretiraju i za ono što se smije unijeti u Hrvatsku:
“Pitaju me što sam to ovdje kupio. Ma, ako smijem i ne kršim zakon, za svoje pare mogu kupit što hoću! Što me provociraju glupim pitanjima? Dobijem povrat PDV-a (17 posto) te mi se još više isplati”.