Politički projekat „Trojka“, koji su činili SDP BiH, Narod i pravda (NiP) i Naša stranka (NS), nalazi se pred potpunim gašenjem nakon izbornog rezultata koji je pokazao da je nekadašnja opoziciona alternativa izgubila veliki dio političke snage.
Informaciju da je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić obavijestio Elmedina Konakovića i Sabinu Ćudić da je zajednički projekat završen objavio je portal Istraga.ba.
Međutim, Ćudić je takve navode demantovala, ističući da je sastanak održan na Nikšićev poziv bio kolegijalan i da na njemu nije bilo govora o prekidu saradnje.
„Juče smo se na zvaničan poziv Nermina Nikšića ispred SDP-a sastali kolege Elmedin Konaković, Nikšić, Nermin Ogrešević i ja. Susret je bio kolegijalan i nije sadržavao najavu o svakom prekidu saradnje“, kazala je Ćudić za Radiosarajevo.ba.
Ipak, njena izjava ostavlja otvorenim ključno pitanje – da li je „Trojka“ politički projekat koji još postoji samo formalno, dok su njeni članovi već počeli tražiti nove kombinacije za vlast?
SDA se vratila kao nezaobilazan faktor
„Trojka“ je nastala kao politički odgovor na dugogodišnju dominaciju SDA, a zajednički nastup SDP-a, NiP-a i Naše stranke omogućio im je da nakon izbora formiraju vlast na nivou BiH i Federacije BiH.
Međutim, četiri godine kasnije politička slika je značajno drugačija.
SDA je na posljednjim izborima ostvarila znatno bolji rezultat i ponovo postala faktor koji se teško može zaobići prilikom formiranja vlasti.
Time je, barem politički, oslabljen i osnovni razlog zbog kojeg je „Trojka“ svojevremeno okupljena.
Analiza izbornih rezultata pokazuje i neravnomjeran učinak unutar same koalicije. Dok je SDP uspio zadržati relativno snažnu poziciju, NiP i Naša stranka pretrpjeli su mnogo ozbiljniji udar birača.
To je posebno problematično za Konakovića, koji je posljednjih mjeseci otvoreno govorio o tome da je NiP tokom mandata bio izložen najvećem političkom pritisku.
Od „osmorke“ do kraja „Trojke“
Današnja „Trojka“ zapravo je posljednja faza mnogo šireg političkog projekta.
Počela je kao „osmorka“, da bi se nakon političkih sukoba i promjena odnosa snaga svela na SDP, NiP i Našu stranku.
Njena četiri godine vlasti obilježile su brojne kontroverze – od formiranja vlasti nakon intervencija visokog predstavnika do unutrašnjih sukoba, pitanja kadroviranja i odnosa prema drugim političkim blokovima.
Posebno sporan bio je način na koji je SDA izbačena iz vlasti nakon odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita.
Kritičari „Trojke“ taj proces od početka su predstavljali kao politički inženjering uz snažnu podršku međunarodnih aktera, dok su njeni lideri tvrdili da je riječ o stvaranju nove parlamentarne većine i funkcionalnije vlasti.
Pokušaj izbacivanja SNSD-a nije donio očekivani rezultat
Jedan od ključnih političkih projekata „Trojke“ bio je i pokušaj izbacivanja SNSD-a iz državne vlasti.
Politička strategija zasnivala se na mogućnosti formiranja nove većine uz podršku opozicionih stranaka iz Republike Srpske.
Međutim, pokušaj nije rezultirao potpunom promjenom vlasti kakva je najavljivana.
SNSD je praktično dočekao kraj mandata zajedno sa strankama „Trojke“, dok su se unutar same koalicije sve češće čule međusobne optužbe i kritike.
Konaković i dalje insistira na tome da je vlast ostvarila dio zacrtanih ciljeva, ali izborni rezultat pokazuje da birači nisu u potpunosti nagradili takvu politiku.
Šta sada čeka SDP, NiP i Našu stranku?
Ukoliko se potvrdi da zajednički projekat zaista više nema budućnost, svaka od tri stranke moraće samostalno tražiti odgovor na isto pitanje: s kim i pod kojim uslovima dalje?
SDP je u najboljoj poziciji da nastavi pregovore o vlasti, dok će NiP i Naša stranka morati pažljivo procijeniti da li im je nastavak zajedničkog nastupa donio više koristi ili štete.
Posebno je pitanje može li se nakon svega ponovo napraviti širi blok koji bi uključivao SDA ili druge političke aktere.
Jer ono što je prije četiri godine izgledalo kao pokušaj stvaranja nove političke paradigme danas izgleda potpuno drugačije.
„Trojka“ je nastala kao projekat promjene vlasti. Ako je zaista došlo vrijeme njenog gašenja, njen najveći paradoks mogao bi biti u tome što je, nakon četiri godine vlasti, upravo politička snaga koju je trebalo potisnuti – SDA – ponovo postala nezaobilazna.