Početak godine već je donio prve, i sigurno ne poslednje, udare na naše džepove. Gorivo je već na pojedinim pumpama u RS poskupilo za 10 feninga po litru, a pekari su saopštili da će se od 20. januara poskupiti i hljeb.
Nagli skokovi cijena, postali su naša svakodnevica, u skladu s onim famoznim „globalnim tržišnim kretanjima“. I dok vlasti tvrdoglavo upiru prstom u „globalna tržišta“ kao krivce, ekonomski analitičar Milenko Stanić ukazuje za Buku na gorući problem – da inflacija može postati opasan ciklus iz kojeg se teško izlazi.
“Ostvarene prosječne plate ni približno ne mogu da pokriju troškove života prosječnog stanovnika. Veliki problem koji je evidentan jeste da u tim troškovima života dominiraju troškovi prehrane i troškovi komunalnih potreba i stanovanja. Oni su negdje približno na oko 70%. To je osnovni problem za naše stanovištvo, gotovo sav prihod prosječne porodice odlazi na troškove hrane i na troškove stanovanja i komunalnih potreba. To jednostavno znači da za ostale potrebe, pitanje zdravstva, pitanje obrazovanja, pitanje drugih troškova, da ne govorim sad o izdavanju za obrazovanje i kulturnih potreba – nema mjesta”, kaže za Buku profesor Milenko Stanić, ekonomski analitičar.
Trgovci i poslodavci: Inflacija kao šansa za profit
Iako inflacija nije isključivo domaći problem, nego i uvozna, mnogi trgovci su našli “šansu” da podignu cijene i kada tržište nije stabilno, ili kad nisu ni sigurni da li će cijene nastaviti rasti. Realna ekonomija tu gotovo nestaje, jer profit postaje cilj, a potrošači samo još jedna brojka u bilansu.
Iz bijeljinskog Udruženja potrošača “Zvono” upozoravaju na sve češću praksu da i sami trgovci često koriste neizvjesnost na tržištu kako bi maksimizirali svoje profite. Istovremeno, na tržištu nedostaje zdrava konkurencija koja bi mogla smanjiti cijene i suzbiti monopolističko ponašanje.
“Kod nas je postala praksa da čim nešto poskupi, dižu se cijene svega i svačega , posebno kada poskupe nafta ili struja- tada već znamo da slijedi novi talas. Poskupljenja su postala svakodnevna, a običnim građanima je sve teže da sa svojim mjesečnim primanjima isprate ovakve skokove cijena”, kaže za Buku Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Zvono” iz Bijeljine.
Da su u paklu poskupljenja, građani kao apstraktne brojke u računovodstvenim bilansima, upozorio je, govoreći za Buku, i ekonomista Milenko Stanić.
“Trgovci i poslodavci često koriste ovu situaciju kako bi ostvarili veće profite, čak i u neizvjesnim okolnostima kada nije jasno da li će se cijene u budućnosti povećavati ili smanjivati. Trgovci se suočavaju s izazovima poput skupih ulaznih troškova, ali i rizikom pada cijena koji bi im mogao donijeti gubitke, međutim, mnogi ovu neizvjesnost koriste kako bi formirali cijene koje nisu nužno odraz realnih ekonomskih uslova, već njihovih želja za što većim profitom. To dodatno opterećuje potrošače i doprinosi destabilizaciji tržišta.”, kaže Stanić.
Ekonomski pakao: Obični ljudi na koljenima
Iako je jasno da su svi sektori pogođeni, niko ne pita obične ljude kako se oni snalaze. Iako ne očekuju luksuz, građani su sve više zatečeni činjenicom da se moraju odreći i osnovnih potreba.
U trgovinama, na tržnicama, pa čak i na benzinskim stanicama, ljudi preispituju svaki kupovni korak. Izbor nije lak. Hoće li uzeti jednu vrećicu brašna više ili dodati još litar goriva? Neki su rješili da kupuju samo ono što im je neophodno za „dnevnu upotrebu“. Drugi se snalaze tako što manji paketi postaju veća ekonomska strategija. .
Milanka Mitrović, majka troje djece koja radi za minimalnu platu, objašnjava šta znači živjeti u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku:
” Ja godinama radim kod privatnika, u prehrambenom sektoru. Plata jeste redovna, ali je godinama ista. Nemam priliku da se opustim. Sva plata mi ode na račune, na hranu, na osnovne potrebe. Trošim najviše na hranu. Ako ništa drugo, barem da djeca imaju šta jesti. Nikada nisam pomislila da bih mogla zaboraviti osnovne stvari, ali sad moram da planiram svaku marku, da vagam hoću li kupiti hljeb ili naoraviti domaći. Moja djeca idu u školu, pa znate li samo koliko košta mjesečna karta za autobus. Neizdrživo je”, priča za Buku Milanka
Odnos plate i troškova: računica koja vodi u minus
Nažalost, javni sektor i vlada često nisu uključeni u planiranje koje bi uzelo u obzir potrebe radnika, pa dolazi do raskoraka između rasta troškova života i zarada.
“Ušli smo u jedan vrtlog inflacione spirale. Svaki dan sa odlaskom u supermarkete, trgovinske lance, dočekuju nas nove i veće cijene. Svi prave planove na bazi rasta cijena. I kada uđu u te kalkulacije, postavljaju nove cijenovne odnose koji su na višem nivou. A na drugoj strani, svi nastoje da zadrže plate radnika na pretežno niskom nivou. Mi dolazimo u sve veći i veći raskorak između- na jednoj strani potreba, radničkih zahtjeva da plate prate troškove života, što se ne dešava, a na drugoj strani planova, inicijativa poslovnih zajednica, inicijativa od strane Vlade koji nisu u svojim planovima i procjenama ukalkulisali te realne potrebe radnika. I zbog toga imamo ovaj trend da naši radnici odlaze u inostanstvo”, zaključuje za Buku Stanić.
Kako do kraja mjeseca?
Dok vlasti, nastavljaju da mašu “globalnim tržištima” kao izgovorima, prava je istina da nisu u stanju da ponude konkretna rješenja. A za to vrijeme građani, s kraja spektra, traže odgovor na pitanje: Kako preživjeti? I koliko će još moći da podnose situaciju u kojoj poskupljenja postaju svakodnevna borba za osnovne životne potrebe?