Srpske su vlasti jučer u Beogradu uhapsile jednog hrvatskog špijuna. Zaskočili su dušmanina, navodno, nakon duge istrage Bezbednosno-informativne agencije.
Vrebali su ga i iznenada ćapili, ne otkrivajući ni tko je on ni što im je skrivio, što je u Srbiji uopće vrijedno hrvatskog špijuniranja, ali mi smo od svog izvora ipak doznali detalje. Izvoru, naravno, nećemo otkriti ime, dovoljno je samo da kažemo kako je on izvanredno vjerodostojan, mlađi muškarac iz najužeg kruga suradnika predsjednika Aleksandra Vučića.
Da biste razumjeli obavještajni skandal koji je potresao Balkan, morate prvo znati što je talandara. Radi se o posudi za kuhanje nad otvorenim plamenom, u dvorištu, o širokoj plitkoj tavi u kojoj se priprema meso, riba ili povrće. Najbolja je kad se napravi od čeličnog diska s tanjurače, traktorskog priključka za usitnjavanje preorane zemlje.
Izvorno je riječ o srpskom izumu. Navodno je neki seljak negdje u okolici Sremske Mitrovice još prije šest desetljeća prvi došao na ideju da francuskim ključem odvije disk s tanjurače, temeljito ga opere, zatvori mu u sredini rupu od vijka, namjesti ga nad ognjište i počne u njemu kuhati, prvo mućkalicu, zatim omlet s gljivama, zatim prebranac sa suhim rebrima, zatim teleću glavu u škembetu, a na kraju bogami i ajvar. Koje god jelo je napravio, ukus je oduševio i njega i njegove najmilije.
Problem rupe u sredini
Glas o čudesnoj posudi brzo se raširio po Srbiji i cijeloj regiji. Svi su, razumljivo, željeli kopirati ovaj izum. Rezultati su im, međutim, bili slabi ili nikakvi.
Hrvatskim je inženjerima nerješiv problem zadavala rupa u sredini diska. Čime god su je pokušali zatvoriti, široka tava im je svejedno curila.
Na koncu su shvatili da im je jedino rješenje špijunaža. Kao što Amerikanci, Rusi i Kinezi jedno od drugih kradu visoku tehnologiju, softvere, biološko i kemijsko oružje i raketne motore, SOA je poslala iskusnog operativca u Beograd da se, živ ili mrtav, nekako domogne tajne najsofisticiranijeg proizvoda čitave srpske industrije – talandare!
Gotovo šest godina se naš špijun s lažnim identitetom polako uvlačio u sve više krugove vlasti, gradio prijateljstva s uglednim i moćnim članovima srpskog establišmenta, koji ni u snu ne bi pomislili da je on zapravo Hrvat po imenu Domagoj, rođen u Ivancu u Varaždinskoj županiji.
Napokon, on je bio pred samim ostvarenjem svog zadatka. Na terasi hotela “Moskva” sastao se sa svojom vezom. Ovaj mu je kriomice, ispod salvete, pružio preko stola detaljne nacrte, više od pet stotina gigabajta podataka za preobrazbu diska s traktorskog priključka u prvorazrednu tavu.
I tada, valjda od uzbuđenja, stiskajući u znojnom dlanu zagonetku talandare, hrvatski je špijun pogriješio. Prišao mu je konobar, upitao ga što će popiti, a Domagoj je zamolio kratku kavu i mineralnu vodu. Kad je on rekao kavu i mineralnu, svi su na terasi smjesta, kao na zapovijed, zaprepašteno umukli i okrenuli glave u njegovu smjeru. Špijun je poraženo trepnuo. “Gotov sam!” pomislio je malodušno, ali samo trenutak.
Uhićenje kod Đerdapa
Brzo se sabrao i pred policijom uhvatio bježati preko Terazija. Kad su mu se pratitelji sasvim približili, već se činilo da će ga uhvatiti, on je nekom prolazniku kod Palate Albanija oteo električni romobil. Velikom brzinom je udario posred Knez Mihajlove, dok su se ulični svirači i prodavači suvenira izbezumljeno izmicali pred njim. Usput su se potjeri pridružili agenti srpske obavještajne službe.
Hrvatski špijun je došao na Kalemegdan. Vijugavim stazama kroz park, između penzionera u šetnji i mladih parova s djecom u kolicima, izbio je na vrh tvrđave i otamo se naglavačke bacio u ušće Save u Dunav. Razmišljao je sekundu ili dvije, hoće li Savom put Bosne ili Dunavom u Bugarsku i logično se odlučio za ovo drugo jer je lakše bilo plivati nizvodno nego uzvodno. Žustro je zaveslao rukama.
Sada su ga, osim policije i agenata obavještajne službe, ganjali i gliserima riječne mornarice. Nadlijetali su ga u helikopterima i megafonom ga zvali da se preda. No, on se nije dao obeshrabriti. Nezaustavljivo je jurio kraulovim stilom pored Vinče, Grocke, Smedereva.
Učinilo se već da će uspjeti pobjeći progoniteljima, kad se nadomak Đerdapske klisure prolomila eksplozija, a široka se zelena rijeka zapjenila. Hrvatski špijun naposljetku je slučajno uhvaćen.
Ošamućenog su ga izvukli iz vode jer je neki krivolovac iz Banatske Palanke bacio dinamit da pobije ribu, završio je mlađi muškarac iz najužeg kruga suradnika predsjednika Vučića, a mi smo skloni vjerovati njegovoj priči. Koliko god mu je priča luda, službeno objašnjenje ovoga špijunskog slučaja, kakvo god na koncu izađe, vjerojatno će biti i luđe.
Preuzeto sa Jutarnji.hr