Klinički psiholog i sudski vještak iz Bijeljine Danijela Ostojić juče se nije htjela oglašavati za medije povodom incidenta u beogradskoj školi kada je učenik ubio osmero djece i čuvara, ali se javnosti sinoć obratila putem live na svom Instagram profilu.
Istakla je da živimo u vremenu izopačenih društvenih pojava koje su eskalirale incidentom koji se odigrao u Beogradu poručivši da roditelji moraju naučiti da razgovaraju sa djecom, obzirom da živimo u vremenu propadanja porodičnih vrijednosti i dječijeg svijeta.
“Izopačena društvena pojava me duboko potresla kao čovjeka i kao profesionalca i želim da govorim o tome. Ma koliko ćutali i ma koliko se pravili ludi na izopačene društvene pojave, one su i te kako tu i one su te koje su postale naša realnost”, navela je Ostojić, dodajući da, kada je počela da radi u državnom zdravstvenom sistemu, koji je i tada, kao i sada, bio u potpunom kolapsu, i koji će biti takav sve dok intelektualna elita i intelektualna masa stručnih ljudi ne pokrene proces kolektivne edukacije sistema, a sve kako bi se postigle sitemske promjene.
Naglašava i da ono najgore što možemo učiniti sada jeste osuda i traženje krivca, a da je poenta u odgovornosti sistema: “Prvo šta svaki psiholog nauči kada krene da radi jeste da nema osude. Osuda je najgora karakteristika koju možete sebi da priuštite, a tek traženje krivca nije rješenje. Jer nije poenta u krivcima, poenta je u odgovornostima jednog sistema koji već godinama ne funkcioniše. Ne funkcioniše zdravstveni sistem, školski sistem i obrazovni sistem i to vam je dovoljno ako hoćete da uništite jedno društvo. Šta se danas desilo. Desio je jedan rezultat, vrlo vjerovatno, vršnjačkog nasilja. Danas se desio jedan rezultat disfunkcionalne porodice. Danas se desio rezultat jednog propalog sistema u kome mi već odavno živimo. Samo apsolutno niko ne želi da digne glas i apsolutno svi ćute”.
Navela je da je ključna prevencija i uzroci koji su doveli do tragičnog događaja u Beogradu, a ne priča o posljedicama, jer su one svima eksplicitno jasne.
A prevencija u BiH postoji samo na papiru, kao forma, iako svjedočimo brojnim izopačenim društvenim pojavama, počev od disfunkcionalne porodice, nedostatka roditeljstva, nedostatka komunikacije između roditelja i djece, pa do vršnjačkog nasilja.
Problem je u sistemu koji ne reaguje, koji je pretolerantan na nasilje svake vrste i svakog oblika- verbalno nasilje, emocionalno nasilje, fizičko nasilje. Sistem, a i cjelokupno društvo su, dodaje, pretolerantni i na alkoholizam, kocku, udaranje žena, udaranje djece.
“Šta se desilo sa ovim društvom? Hoćete da vam objasnim šta se desilo sa ovim društvom? Desila se propast porodice, koja se apsolutno raspala. Jer, ako posmatram svoje klijente, ljude oko sebe, ljude sa kojima radim, ljude sa kojima živim, svoje prijatelje i poznanike, mogu da zaključim samo jednu stvar – da se niko ne bavi djecom. Djeca se “prave” reda radi, da bi se ispoštovala forma, da bi se zadovoljio društveni obrazac. Niti jedan roditelj sa kojim sam ja radila nema niti jednu knjigu o roditeljstvu. Nemamo organizovan sistem emocionalne inteligencije. U školi se uči matematika, maternji jezik, engleski jezik, digitala i sve moguće, ali se ne uči jedna osnovna stvar, a to je emocionalna inteligencija, emocionalna edukacija. Da li ste i koliko razgovarali sa svojom djecom i pričali o njihovim emocijama? Možete da lažete sebe, možete da lažete mene, ali ja znam da ako bismo sada sumirali jednu poslovnu nedjelju koja sada traje od ponedjeljka do nedjelje ne biste mogli da skupite 3 sata da ste proveli sa svojom djecom aktivno razgovarajući”, jasna je Ostojić, koja je između ostalog navela da u svojoj terapiji ima petero djece žrtava vršnjačkog nasilja, od kojih je dvoje samoinicijativno došlo – jedna žrtva sa samospoznajom da je žrtva vršnjačkog nasilja od drugog razreda osnovne škole, a za to vrijeme roditelji nisu učinili ništa, nisu ga ozbiljno shvatili, smatrajući da su u pitanju “dječija posla”, dok u školi na sve to niko nije obratio pažnju.
Ključno je, kaže, da roditelji moraju biti uključeni u sadržaj dana svog djeteta, da mu trebaju pružiti emocionalnu podršku, bliskost i sigurnost, jer su to osnovne stvari u vezi sa odgojem.
“Osnovna stvar nije da dobije pet iz matematike i bude najbolji na takmičenju, nego da bude dobar u glavi i duši i kada se ujutro probudi da bude srećan i zadovoljan. Da nema strah da kaže roditelju “uradio sam to, to i to”. To je osnovna stvar, a ne da bježi od roditelja u vršnjačku grupu koja ima isti problem kao dijete. To je alarm da se ovdje nešto ozbiljno dešava sa porodicom”, podvukla je Ostojić, istovremeno apelujući na nadležne institucije da korijenito mijenjaju sistem kako bi on funkcionisao na adekvatan način: “Angažujte stručnjake, mijenjajte zakone, mijenjajte sistem i uvedite edukaciju od vrtića do kraja osnovne škole koja će biti u vezi sa emocionalnom pismenošću. Nije dovoljno da budemo pismeni, nego da budemo i emocionalno pismeni. Dijete mora da zna da verbalizuje emociju koju ima. Sistem je problem, nemojte da tražite individualne odgovornosti kod psihologa, pedagoga ovoga ili onoga, sistemski je problem i tu smo zakazali”, rekla je Ostojić, navodeći da su pored roditelja, nastavnici, učitelji i profesori glavni akteri u odgoju djece.