„Bila sam potpuno slaba. Više uopšte nisam osjećala noge. Uplašila sam se i nisam znala šta se događa“, prisjeća se Anaïs de Vos.
U julu 2011. godine, tada 27-godišnja Anaïs došla je na razgovor za posao u francusko Ministarstvo kulture u Parizu.
Iako inače ne pije kafu, iz pristojnosti je prihvatila šolju koju joj je ponudio ispitivač, visoki državni službenik Christian Nègre. Kafu je, kako kaže, pripremio lično, ali je imala neobičan ukus, pa je popila samo polovinu.
Danas je Anaïs jedna od gotovo 250 žena koje vjeruju da ih je Nègre između 2009. i 2018. godine drogirao diureticima, lijekovima koji podstiču izlučivanje mokraće, kako bi ih doveo u situaciju da moraju mokriti pred njim, objavio je BBC.
Sumnjivi razgovori za posao
Sastanak je u početku održan u kancelariji, ali je Nègre nakon nekoliko minuta predložio da prošetaju. Dok su hodali ulicama Pariza, Anaïs je iznenada osjetila snažan i potpuno nekontrolisan nagon za mokrenjem.
Rekla mu je da hitno mora pronaći toalet.
„Pogledao me pravo u oči i pitao: ‘O, moraš li piškiti?’ Osjećala sam se kao dijete. Bilo mi je veoma čudno kako me gleda, gotovo kao da uživa u tome.“
Prema njenim riječima, Nègre ju je tada usmjerio prema vratima spremišta ispod mosta na Seni i rekao joj da tu može obaviti nuždu.
Anaïs je osjetila da situacija postaje opasna i insistirala je da nastave dalje.
Stigli su do Luvra, ali je korištenje toaleta koštalo jedan euro, dok je njena torbica ostala u Ministarstvu. Nègre je rekao da ni on nema novca.
Očajna i u bolovima, pronašla je kafić u kojem su joj dozvolili da koristi toalet. Međutim, dok je prilazila toaletu, izgubila je kontrolu i pomokrila se u odjeću.
Kasnije je rekla da joj je jedino bilo lakše zbog toga što se to dogodilo izvan Nègreovog pogleda.
Nakon tri sata provedenih s njim osjećala se ošamućeno i potpuno iscrpljeno. Posao nije dobila, a događaj je ozbiljno uticao na njeno samopouzdanje. Narednih godina birala je manje ambiciozne poslove.
Policija pronašla šokantne bilješke
Godine 2019. Anaïs je dobila pismo policije. Na sastanku je saznala da je jedna od gotovo 200 žena za koje se tada sumnjalo da ih je Nègre drogirao tokom razgovora za posao.
„Bila sam šokirana, ali mi je bilo drago što sam konačno saznala da nisam luda. Tog dana se zaista nešto dogodilo.“
U međuvremenu se pojavilo još desetine žena koje tvrde da su doživjele slične situacije.
Istražitelji vjeruju da je Nègre koristio diuretike kako bi izazvao snažnu potrebu za mokrenjem.
Do njegovih potencijalno ključnih bilješki policija je došla zahvaljujući dokumentu pronađenom na njegovom računaru, nazvanom „Eksperimenti P“.
U njemu su, prema navodima istrage, bilježeni podaci o ženama: vrijeme njihovog dolaska na razgovor, trenutak kada su dobile diuretik, koliko im je vremena trebalo da zatraže odlazak u toalet, pa čak i kakvo su donje rublje nosile.
Istraga počela nakon što je uhvaćen kako fotografiše ženu
Istraga protiv Nègrea počela je u junu 2018. godine, kada ga je kolega uhvatio kako fotografiše jednu ženu ispod stola.
Najprije je suspendovan, a naredne godine dobio je otkaz.
Tužilaštvo je saopštilo da je tokom istrage priznao da je ženama „nametao ponižavajuće situacije“.
Među ženama koje se pojavljuju u njegovim bilješkama je i Marie-Hélène Brice, koju je intervjuisao 2016. godine u Strazburu.
I njoj je predložio šetnju pored kanala. Ubrzo je osjetila nepodnošljivu potrebu za mokrenjem.
Nègre joj je rekao da zna gdje se nalazi javni toalet, ali kada su stigli, tamo ga nije bilo.
„Počela sam zaista da patim. Bolovi su bili toliko jaki da sam problijedjela, a suze su mi tekle niz lice“, ispričala je.
Nije imala izbora nego da se pomokri u javnosti. Nègre joj je tada ponudio da je zakloni svojom jaknom.
„Bilo mi je užasno neprijatno. Nije skidao pogled sa mene.“
Godinama je osjećala sram zbog tog događaja, sve dok je policija nije kontaktirala.
Marie-Hélène danas tvrdi da, osim psihičkih posljedica, ima i trajne probleme sa mokraćnim putevima.
„Napadnuta sam i otrovana. Za mene je to jasno seksualni napad.“
Sve više se govori o hemijskom podčinjavanju
Slučaj je ponovo otvorio pitanje takozvanog hemijskog podčinjavanja – korištenja droga ili drugih supstanci kako bi se nad drugom osobom uspostavila kontrola.
O ovoj temi u Francuskoj je posebno govorila poslanica Sandrine Josso, koja je postala aktivistkinja nakon što je jedan senator proglašen krivim da joj je ubacio ecstasy u piće.
Josso tvrdi da država ne čini dovoljno kako bi zaštitila žene.
Ove godine pokrenut je i pilot-program koji ženama omogućava testiranje krvi, urina ili kose na prisustvo određenih supstanci, čak i bez prethodnog podnošenja krivične prijave.
Profesor Jean-Claude Alvarez, koji vodi program, kaže da je korištenje diuretika na ovakav način „veoma neobično“ i da se tokom 26 godina rada u toksikologiji nije susreo sa sličnim slučajem.
„Ne moram da se krijem – ja sam žrtva“
Prošlo je 15 godina od događaja koji je Anaïs doživjela, a sedam godina otkako je razgovarala sa policijom. Frustrirana je zbog sporosti postupka.
Nègre, koji je danas u šezdesetim godinama, pod službenom je istragom zbog drogiranja, narušavanja privatnosti i seksualnog napada i čeka suđenje. Njegov advokat odbio je da za BBC komentariše slučaj.
„Sve je ovo uznemirujuće i ljuta sam zbog načina na koji se prema nama postupa“, kaže Anaïs, koja danas ima 42 godine.
Marie-Hélène dugo je ćutala o onome što joj se dogodilo, ali danas kaže da više ne osjeća sram.
„Ne moram da se krijem – ja sam žrtva. Važno je govoriti javno jer je to pomoglo drugim žrtvama da prepoznaju šta im se dogodilo i podnesu prijave. U svijetu u kojem živimo neophodno je govoriti o seksualnom nasilju.“