U ponedeljak uđem u autobus u centru Splita koji vozi ka aerodromu.
To ti je onaj “rikverc” kad ostavljaš more u pozadini, prolaziš pored
murala posvećenih Hajduku, bilborda sa Pipi narandžom, i stanica… A na
stanici plakat, pomalo izbledeo od svakodnevnog šibanja trideset i
nešto celzijusa, najavljuje koncert Mileta Kitića.
Pomislim: “Eto ti, Mile nema problema kao Bajaga.” Braniteljima ne
smeta ni Mile, ni Aca, ni Seka, ali smeta Bajaga. U onim godinama
razgraničenja i traženja razlika između dva naroda srpski folk,
pejorativno u doba Jugoslavije nazivan “ćirilicom”, bio je proglašen
“istočnom tvorevinom” nepoželjnom i neprirodnom za Miteleuropu. Sada,
kada je sve postalo normalno i obično, desila se nenormalnost da se
hrvatski patriotizam bilduje preko M. Bajagića i Instruktora i da se
zabranjuje koncert muzičara koji je ako ne prvi, a onda sigurno drugi
počeo da obilazi prostor nekadašnje zajedničke države, pa čak i u
kalendaru turneja ima više hrvatskih od srpskih gradova.
Bajaga je oduvek bio jedan od najvećih zajedničkih sadržalaca života
Srba i Hrvata. I to ne zato što je vlasnik krštenice iz Bjelovara, već
što su njegove pesme podjednako raspaljivale i Karlovac i Kragujevac i
Ogulin i Opovo i Viroviticu i Velenje i Ljubljanu i Ohrid. Beše i ona
davna pesma “Papaline” i stih “Nema više sira, nema kruha, vina”, gde se
igralo sa “zagrebačkim” i “beogradskim” rečima. Bajaga je bio
podjednako i svuda “naš”. Zato sada deluje bizarno što se taj večiti
divni i dobri dečko zabranjuje. Opet, kad razmisliš, hrvatskim
nacionalistima nikada nije bilo bitno da se protera Mile Kitić. To je
kao kada bi ovde desničarska udruženja navalila na nastup 2 Cellos u
Beogradu. Mile Kitić i čitava folk ekipa koja nastupa u Hrvatskoj je
neki prikriveni porok koji bi se zabranom prikazao velikim, a to se
krije jer smo to proterali sa jugoslavenstvom.
Nešto malo kasnije, i u Srbiji se krenulo tu i tamo s nekim napadima
na Bajagu na društvenim mrežama. Napadan je kao osoba bez stava. U
nedavnom Bajaginom intervjuu za Nedeljnik prošli smo upravo sve te
godine “zapleta i raspleta” u kojima je on i te kako pokazivao stav.
Ceo tekst Branka Rosića objavljen je u novom broju Nedeljnika, koji je na kioscima od četvrtka, 23. avgusta. Digitalno izdanje dostupno je na Novinarnici.