U školi sam izgleda ka pravi štreber.
Bija sam povučen, stalno sam svira i piva. To bi se reklo ono ka pustite
me, neću vas dirat, ispričao je svojedobno Oliver Dragojević. HTV je u nedjelju navečer emitirao dokumentarac o Oliveru “Trag u beskraju – galeb i ja” Zvonka Varošaneca.
– Moj familija je po genima nadarena tak da su svi nešto ili pjevali ili
svirali. Mene je dopala usna harmonika, ja sam to mora svirat – rekao
je Oliver. Tijekom jednog koncerta prisjetio se kako je izgledao kao
dijete pjevajući pjesmu “Baloni” 1961. na dječjem festivalu, piše 24sata.hr.
– Bili su me ošišali s britvom. To je bilo u modi onda. Pa su mi bile
izletjele uši. Ima sam one velike očale, onda je to bilo moderno. Onda
sam ima jaketu duple prsi, a ja ovako mizeran, ništa se nije vidilo,
cili sam se zamota ka u deku, tanke nogavice. Kad sam izaša i kad su me
slikali, posli sam se tek smija, nisam bija ni svjestan što je to bilo.
Mater mi je rekla da me bilo puno lipo vidit – ispričao je Oliver koji
je uvijek bio spreman na zezanciju.
Na Splitskom festivalu prvi put je nastupao 1967. s pjesmom “Picaferaj”. Kako kaže doživio je debakl.
– Meni se čini da je ta pisma ono što sam uvik tija govorit. Ali bio
sam preplašen. Bilo mi je teško i prenaglo – ispričao je kasnije Denisu
Latinu u “Latinici”. Nakon toga karijeru je nastavio u inozemstvu, a na
Prokurative vratio se s pjesmom “Copacabana” 1974. s kojom je osvojio
prvu nagradu publike. Pjesmom “Moj Galebe” 1975. na Splitskom festivalu
zacrtao je svoj put. Uslijedili su mnogobrojni hitovi Skalinada,
Malinkolija, Oprosti mi pape, Cvit mediterana, Vjeruj u ljubav,
Nadalina…
– Ja bih uvijek htio biti na sceni, nije važno gdje, i na ulici, i da ja
sjedim i sviram. I da ništa drugo ne znam. Ustvari ja ništa drugo i ne
znam – rekao je Oliver. U jednom intervjuu ispričao je da su on i more
najveći prijatelji.
– Ne bih živjeo nigdje drugdje. Imao sam ponuda da živim negdje drugdje,
ali gdje nema mora ja ne mogu. Zato što volim kad sam blizu njega. U
Vela Luci provodim dva mjeseca godišnje i pjevam sa svojim klapama.
Očistim glavu od svega. Kad sam na moru isti sam ka ljudi s kojima sam.
Nisam Oliver, nisam pjevač, već jedan normalan Velolučanin, ribolovac
koji voli se opit, s društvom provest noć, igrat karte i biljar, družit
se, zezat, pravit neke gluposti i tako – rekao je Oliver.
Nastavio je kako ga je ljeti teško prepoznati jer pusti bradu, stavi naočale i kapu.
– Kad se ukrcam na trajekt govorim veloluški. A inače u Splitu
govorim splitski. Rođen sam u Splitu, a familija mi je iz Vela Luke.
Teško mi je odlučit jesam li Splićanin ili Velolučanin. Volim Split,
volim Vela Luku, cijelu Hrvatsku, a najviše volim more – rekao je
Oliver.
Njegova supruga Vesna rekla je da je najviše mrzila glazbenike i pomorce.
– Zato što me vezivalo za neki osjećaj da nisu kući uz familiju. A kad
sam se udala za njega ,on nije bio pjevač. Kasnije je propjevao. Na prvi
pogled sam se zaljubila u njega. Bio je neodoljiv. Njegova najdraža
osobina mi je da sve voli i svakoga voli. Mislim da je prepošten i
mislim da nam dosta udovoljava ka familiji, i meni i djeci, popustljiv
je – rekla je Vesna.
Oliver je zaključio da je sretan što je svojim pjesmama dotaknuo ljude.
– Kad je meni dobro, onda je i njima dobro, to je formula za sve. Kad
pivam, ćutim strašno puno i znam da neko uživa u onome što ja pivam –
rekao je Oliver.